Mogu vas pitati? Jeste li pred kraj trudnoće (ja sam u 39. tjednu) bile krepane, umorne, strgane? ja u prvoj nisam, dapače, ali sad :shock:
Imam sinčića od tri godine i moram reći da mi je sve teško - i brinut o njemu, i kuhat, i pospremit, i igrat se. Zadnjih par dana teško hodam (to u prvoj trudnoći nisam primijetila), sve me boli i probada, zadišem se nakon tri stepenice, ma sve mi je teško...
Da mogu - zavukla bih se u neku sobu i spavala cijele dane, i molila svih da me puste na miru?
Jesam li normalna?
Usput - dosta često loše spavam, a ujutro mi se sin relativno rano diže i budi me... ne znam, možda s time ima veze![]()
Žao mi mogu starijeg djeteta, al ne mogu više ko prije... valjda ću doći k sebi nakon poroda...


Odgovori s citatom
Mislim da su današnji trogodišnjaci prezahtjevni i u običnim uvjetima kad je majka zaposlena, pa ju čekaju kućanski poslovi itd.... A kamoli trudnici pred porod!
...moja dvoipogodišnja curka me diže ujutro i puna je energije a ja bih se najradije zavukla u krevet i ostala tako do podne...umorna sam,neispavana,zadišem se nakon svakog napora i apsolutno sve što krenem napraviti mi je teško a samo sam u 37-om tjednu i stalno razmišljam kako mi u prvoj trudnoći nije bilo tako... :? ili sam ja zaboravila...
)
, sad je beba zadak a uz to imam septum vagine i duplu ili rogatu maternicu ( svaki doc ima svoje viđenje ), uglavnom doc je reko da mi se maternica nema više gdje širit i da postoji mogućnost da se raspukne tako da sam eto opet za carski pa za svaki slučaj moram tamo da sam pod nadzorom ak dođe do komplikacija a i na ˝obradu˝ prije carskog, ma sve sam ja to znala i torba mi stoji već dva mjeseca spremna al drago mi je da nisam morala u bolnicu prije, sutra mi je punih 36 tj. i samo želim doć do tih famoznih 37 pa da sve bude po pravilu i da je beba što spremnija za izlazak
