moja uma imala je svoj gu, ga, ge, gi, brprlj (kroz slinu), ou, uu, aa. uvijek kad prića, zvuči tak sramežljivo i preslatko.


ali u zadnjih par tjedana niš. samo kriješti ko mala papigica tu i tam i to je sve. pokušavam pričat s njom, ona otvara usta i ništa. bedira me to malo. moja mama kaže da je prestala zao jer joj je sad zanimljivija fizička aktivnost i zato jer ne pičam dovoljno s njom. a to nije istina.

kak s vašim kikićima? kad su poćeli malo više "razgovarat"? kad su rekli prve riječi? kak uopće komunicirate s njima? na bebskom jeziku il na našem? tepate ili normalno pričate?
ponekad mi komunikacija s njom djeluje ko komunikacija s drugim planetom..

jer to normalno da je najednom ušutila? strah me da ne bude mutava. moja sveki kaže da je md bio mutav do 3. godine života. ja bi radje da bude na mamu...