Nikola je imao fazu lupanja glavom u pod (kad je bio na sve 4) ili zid (kad je stajao) i to je prošlo kad se par puta jače lupio i skužio da to boli. Nije bilo lako jer sam ja nastojala spječiti te situacije, pa sam skupa s njim plakala kad se lupio. To je radio najčešće kad je bio umoran, pa mu je popustila koncentracija.

Onda je počeo iz ljutnje tj. iz dosade lupati glavom na natrag: u AS, hranilicu, osobu koja ga drži... To je jednom radio baš kod pedice, pa je rekla da mu nečim drugim odvratimo pažnju i to dosta dobro funkcionira. Jedino mi je bed kad sam sama s njim u autu, al se i tad snalazim s dodavanjem igračaka, pjevanjem, paljenjem stražnjeg svjetla i sl.

Sva sreća, sve te faze ipak prođu, a maženje, paženje i hrpa pusa su najbolji lijek - i za mamu i za bebu.