O tome da svaki zaposleni ima pravo na godišnji odmor kojeg se ne može odreći govori i Ustav Republike Hrvatske u svom članku 55 st.3. koji kaže: "Svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor i plaćeni godišnji odmor i ovih se prava ne može odreći". Unošenjem ove odredbe u najviši pravni akt Republike Hrvatske, pravo na godišnji odmor postalo je jedno od temeljnih prava čovjeka i građanina.
Dakle, prema Ustavu RH i Zakonu o radu radnik se ne može odreći prava na korištenje godišnjeg odmora odnosno ne može ugovoriti isplatu naknade za godišnji odmor umjesto prava korištenja.
Svaki takav sporazum postignut između poslodavca i radnika je ništav, a istodobno su predviđene i vrlo visoke novčane kazne jer je takav čin kvalificiran kao teži prekršaj po Zakonu o radu.
Ipak, ako se dogodi slučaj da poslodavac nije osigurao radniku korištenje godišnjeg odmora u vremenu kada se taj godišnji odmor može iskoristiti, nema zapreke da se poslodavac i radnik sporazume o naknadi štete.
O naknadi štete bit će riječ i u slučaju ako radnik potraži sudsku zaštitu svog prava vezanih uz korištenje godišnjeg odmora.
Mišljenja sam da bez obzira na postignuće dogovora odnosno rješavanje pitanja naknade štete putem suda, poslodavac i dalje može biti prekršajno kažnjen radi neomogućavanja korištenja godišnjeg odmora.
Dakle, ako je proteklo vrijeme u kojem je poslodavac bio dužan omogućiti radniku korištenje prava na godišnji odmor, ostaje Vam mogućnost dogovoriti s poslodavcem naknadu štete ili to isto zatražiti u sudskom postupku.
Pri tome treba voditi računa o tome da nekorištenje godišnjeg odmora mora biti posljedica ponašanja poslodavca, a ne radnika.
Što se tiče visine naknade štete, držim da bi visina te naknade trebala odgovarati naknadi plaće koju bi radnik primio za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.