kate32 prvotno napisa
Ali ja i mm smo se dogovorili, kada ja već moram primati injekcije da mi ih on smučka i daje, tako da smo nekako zajedno u tome svemu i to je NAŠA borba, zajednička, ne njegova ne moja već naša.
Puno puta sam to napisala, ali i ovdje ću to potpisati - meni je puno pomoglo, u situaciji u kojoj je MM bio zagriženiji za IVF i općenito da nastavak borbe za dijete, to što se on uključio u logistiku jer se ogroman dio toga odvija na ženi, pa je preuzeo interfejsinge s klinikama i mojom soc. gin i muškao, boo, vodio računa o puno toga. Puno je tako jednostavnije ženi, jer je logistika IVF-a izuzetno naporna, to je rovokopački fizički rad - ajde na kliniku, ajde po recepte itd. On je preuzeo taj odrađivački dio priče, ja informiranje i "IVF strategiju" (kad ćemo na postupak i u kojoj klinici). I tad mi je bilo bitno lakše i tad je to bio, nekako u mojim očima, naš timski rad. Meni, kao dijelu para koji je bio spreman na exit, meni bijaše dosta moralne podrške, meni je trebao neko uskočit i preuzet taj rad. Plus smo se bili dogovorili i tadašnje financije su to dozvoljavale, da nakon svake "batine" (IVF pokušaj), slijedi "mrkva" (neko putovanje, restoran itd.).
moja krivica tvoja krivica
Odgovori s citatom
.
Je crnjak, ali nisam mogla odoljeti
. Onda se to ipak pokazalo drugačije jer je došla faza da je meni bilo dosta MPO-a, a MM je junački preuzeo interfejsing s klinikama i sestrama (što je totalno out of his character jer nije taj tip dobar dan itd., njemu je problem i u dućanu govorit 'dan i 'đenja), kupljenje nalaza, moju soc. gino, nazivanje Maribora itd. Meni je bilo zanimljivo kako smo mi, na kraju, idiopati, minus sitni momenti, percipirali neuspjeh oplodnje drugog IVF-a na VV-u (super situacija - 13 stanica, dobar spermiogram, prvi dan katastrofa u oplodnji, radili rescue ICSI) - ja sam to tumačila - pa da, moje js su takve ili nešto imunološki odbija oplodnju, ja sam, sigurno, teško bolesna, samo se ne može još dokučit šta od imunologije i tome se ne može pomoći, a MM je to percipirao "moji nisu uspili oplodit". To je iskrslo nakon x mjeseci, di smo o tome razgovarali i di sam ja bila jednoznačno uvjerena nas dvoje imamo konsenzus da sam problem ja (i mislim da je to ipak objektivno tako jer da, jednom kad se dođe do IVF-a, više toga može "zeznut" žena - lošim odgovorom na stimulaciju ili tako nečim, nego M - tu je dovoljno par spermića za ICSI i na tom "testu" imaju problema samo azo ili blizu azo-momci).... Tj., žena je zeznutija za hendlanje, bolje reći, spermiogram se lako zaobiđe. Of kors, nakon puno transfera, dolazimo do moje spike "moje tijelo odbija trudnoću" di jedinog smisla ima, u stvari, surogat majčinstvo, koje je nemoguće izvesti... Sve su to bile naše misli tijekom ovih y godina u ovome...
