Još malo stpljenja, bit će i fotkice.... imamo tehničkih poteškoća ... :/

Već smo šest dana doma! I Super nam je. Iako u početku nije bilo baš tako sjajno......
Zbog male porođajne težine, moja je Luca nakon poroda puno spavala, slabo sisala (meni je još i laktacija kasnila....) te značajno gubila na težini. Gladna i nervozna, trpala je šakice u usta i usput se svojim oštrim noktićima nemilice grebala – izgledala je ko da je upravo protrčala kroz šumarak akacija! Treći dan od poroda (ne računajući nulti dan), pedijatrica nam je priopćila da ju mora staviti na infuziju kako bi se zaustavio gubitak na težini i kako bi imala snage sisati ... Mlijeko koje se tu večer konačno počelo pojavljivati u nešto većoj količini izdajala sam joj direktno u usta a on je zahvalno gutala.
Ali, moja je Luca pravi borac! Već sutradan je bila snažnija, sisala je puno jače i dulje a zahtjev za hranjenjem pokazivala je snažnim otvaranejm usta – ko mali goluždravi ptić u gnijezdu. Pedijatrica nam je odobrila dojenje na njezin zahtjev! Jupiiiiiiii To je značilo da je moja Luca imala priliku doći svojoj mami i prije uobičajenog rasporeda hranjenja ako je bila gladna. A bila je!
Vrijeme u rodilištu brojala sam od podoja do podoja.... sve ono između bila je gnjavaža (naravno, osim tatinih posjeta). Soba u kojoj sam bila smještena nalazila su se nasuprot dječjoj sobi .... dok su ostale rodilje spavale zasluženim noćnim snom, ja sam kod otvorenih vrata osluškivala plač bebica i pokušavala prepoznati je li među njima i njezin glasić. Jednu mi je noć dječja sestra s osmjehom kazala da moja Luca ne gubi snagu na plakanje ... i uvela me među bebice da mi to i dokaže. Slijedeću sam noć i ja prospavala.
Kući smo puštene s težinom od 2500 g. S preporukom o učestalom dojenju (tj. kad god ona zaželi!) i kontroli težine. Dani nam prolaze u mazuljkenju, dojenju, presvlačenju, njezi pupka i spavanju. I tako u krug. Prvo vaganje kod patronažne sestre nas je jako razveselilo – Luca je dobila 70 grama! Ako nastavi ovim tempom, na 14-ti dan poslije poroda mogla bi vratiti svoju porođajnu težinu, što je, kaže patronažna, cilj za svako novorođenče.

Hm, da sve ne bi bilo tako idealno.... Luca je zamijenila dan za noć! Danju spava i po dva do tri sata između hranjenja... ali, kad otkuca ponoć, moje dijete gladno zijeva svakih 45 do 60 minuta. I odlučno zahtjeva maminu «slatku»!