Reagirate li na dječje uvrede?

[ronin]

Dječja posla,rekli bi neki...

Znam da djeca u igri,pogotovo kad se posvađaju ,znaju biti poprilično okrutna,no jučer sam se prvi put našla u takvoj situaciji da mi je dijete otrpjelo ružnu uvredu na račun roditelja .I pitala sam se da li reagirati ili ne?

Jučer je Josip iz vrtića došao jako jako potišten i bilo mi je očito da ga nešto muči,i kako mi obično sam kaže što je posrijedi,tako je bilo i ovaj put.

Radi se o jednom njegovom prijatelju,više vrtićkom kolegi nego prijatelju,za kojeg mi i same tete diskretno govore da je najneposlušniji,ništa ga ne zanima što god da se u vrtiću radi,i da odvlači Josipa na raznorazne gluposti.Doslovce ga uzme za ruku,npr i kaže :ajmo nas dvojica otvoriti vrata dok teta ne gleda i pobjeći van...Josip,kako je sve veći,ima sve izraženiji osjećaj za dobro i loše ,i sam kaže teti za to,i počeo je tog maloga pomalo izbjegavati.Naprosto traži društvo djece sličnije sebi.Na kraju krajeva,svi si sami biramo prijatelje koji nam odgovaraju,jel tako?

Ovaj mali se vjerojatno razljutio ,i jučer je Josipu pred nekolicinom druge djece rekao da su mu mama i tata,citiram,glupi,gluhi,prljavi i smrde.

Kako ja,još od jednog rođendana koji su grupno slavili svi dječaci iz grupe,slučajno imam broj moba njegove mame,odlučila sam joj ipak dati do znanja što joj je sin rekao,i poslala sam joj podvečer poruku da je Josip došao jako potišten iz vrtića iz razloga što je njen mali rekao to što je rekao,čisto da malo porazgovara s njim o tome.

Nije mi odgovorila.

Što bi vi učinile na mom mjestu?Jesam li reagirala pretjerano?Znam da ga neću vječno moći štititi od takvih mogućih scenarija,no različito tako nešto doživi petogodišnjak a različito desetogodišnjak,na primjer.Znam koliko je bio time užasnut jer on kod kuće ne sluša psovke,ružne riječi ,uvrede,pa ga je ovo doslovce šokiralo.A nisam željela da takva situacija prođe neprimjećena pa da je shvati kao normalan način komunikacije kad se na nekog naljutiš....

[cvijeta73]

ja bi reagirala, ali ne u vidu sms-a mami.

došla bi do tog dotičnog djeteta i oštrim glasom ga pitala da mi ponovi što je rekao i da mu to više ne padne napamet izgovoriti mom djetetu.

uf, ionako se stalno svađam s klincima u parku ispred naše kuće. juraj je tamo najmanji i neki dan mu je neki stariji klinac uzeo biciklu i otišao. vratio se nakon pol sata! i mm njemu viče s balkona da kakav je to način. a ovaj ni pet ni šest i njemu lijepo pokaže srednji prst i ode. a moj dragi ode dolje u park. nije mu trebao ništa ni reći, mali se odmah počeo ispričavati.

[ronin]

ha ne znam,zar nije roditelj najmjerodavniji u odgoju svoje djece?

Da ga opomenem i sama,biti će prilike,no ne bi li taj razgovor s njim trebala obaviti njegova mama?Tako bih barem ja da je obrnuto?

[Anci]

Što bi vi učinile na mom mjestu?Jesam li reagirala pretjerano?

Iskreno, ne znam kako bih ja reagirala, nisam još bila u takvoj situaciji.

A ne mislim da si pretjerala. Pa ne vjerujem da si se koristila nekim ružnim riječima i sl. već samo mami uputila molbu da s djetetom porazgovara.
I meni, na kraju, i teta u vrtiću kaže ako je moje dijete u nečemu pogriješilo pa da s njom porazgovaram (dobro, to je bilo samo jednom )

I moja kćer bi bila uzrujana i potištena, to je sigurno.

A što si rekla Josipu?

[yaya]

Nebi reagirala ni prema njegovim roditeljima niti prema tom djetetu za ovakve uvrede. Pitala bi svoje dijete što ono misli, jesmo li glupi i smrdimo? Naučila bi svoje dijete kako se obraniti u takvim verbalnim napadima i to je to.

[cvijeta73]

ha ne znam,zar nije roditelj najmjerodavniji u odgoju svoje djece?

Da ga opomenem i sama,biti će prilike,no ne bi li taj razgovor s njim trebala obaviti njegova mama?Tako bih barem ja da je obrnuto?

čuj, možda imaš i pravo, ali meni se stvarno ne da ulaziti u nečije odgojne metode i njihov odnos s djetetom. meni je bitno da, koliko mogu, i onda kad smatram da je to potrebno, zaštitim svoje dijete.
a prognozirati reakcije nečijih roditelja...hm. pa vidiš i sama da nisi dobila ni odgovor na poslani sms.
ja bih, uz ono što sam već napisala, još rekla svom klincu, da se ubuduće ne uzrujava na takve riječi i da mu odbrusi nešto u stilu - ma ko te uopće čuje, samo ti i dalje pričaj gluposti.

[monax]

ha ne znam,zar nije roditelj najmjerodavniji u odgoju svoje djece?

Da ga opomenem i sama,biti će prilike,no ne bi li taj razgovor s njim trebala obaviti njegova mama?Tako bih barem ja da je obrnuto?

Da, trebala bi mama, ali neke mame baš to i nesmeta. Možda tako inače razgovaraju.

Moj ima sličnog u vrtiću, ali još su mali pa nije došlo do te mjere.
I mama tog klinca uopće nedjeluje zainteresirana, dođe mi da je barem opomenem da postoji NE u životu.

[snorki]

ha ne znam,zar nije roditelj najmjerodavniji u odgoju svoje djece?

Da ga opomenem i sama,biti će prilike,no ne bi li taj razgovor s njim trebala obaviti njegova mama?Tako bih barem ja da je obrnuto?

slazem se sa tobom, s tim da bih ja zenu licno nazvala i sa njom porazgovarala, nego slala sms poruke.
Inace, ja se nikada ne svadjam sa djecom i tako to. Desavalo mi se da jedna mala non stop trci za Editom i Samijem, te ih bas onako grubo zna zagrliti, pa cak i gurnuti. Ja sam djetetu prvo nekoliko puta lijepo pedagoski rekla da je to grubo sto radi i nije me poslusala. Onda sam malo povisila glas i rekla "Stop, stop ne mozes se tako ponasat" i odmakla djecu od nje.

medjutim, mojoj Editi se deilo isto tako nesto vrlo ruzno, pa meni koja se posebno ne obazire na djecije zloce (znam da svak mora proci svoju skolu odrastanja, pa tako i moja djeca), skoro se desilo nesto na sta mi se srce steglo.

Naime, za one koji neznaju, mi vec nekoliko godina zivimo u Austriji i moja Edi je krenula u vrtic neznajuci njemacki jezik. Ja to zaista ne smatram nekim problemom jer djeca uce sad sad i znam da ce za godinu dana govoriti bolje nego ja.
I jedno vrijeme se zaista stidila govoriti njemacki. I napokon kada je procepila, pocela se druziti sa ostalom djecom i pricati sa njima, prisla joj je jedna djevojcica koja ce ove godine u skolu i ovako se obratila Editi:
"Bla, bla, bla, ti samo blebeces i ja te nista ne razmmijem" i onda opet "Bla, bla, bla", te stavi ruke na usi, kao nece da je slusa.
Ja i muz smo ostali :shock: Bas me je probolo kroz srce kada sam vidjela da se Edi odmah povukla.
I opet neki dan joj je mala prisla i nesto navaljivala na nju, da bi joj MM rekao da Editu malo popusti, te da je ostavi na miru
To je bio ujedno prvi put da je neko od nas reagovo na djecije ubode
Mala je takodjer strankinja i mama joj radi sa mojim muzem

[ronin]

A ne mislim da si pretjerala. Pa ne vjerujem da si se koristila nekim ružnim riječima i sl. već samo mami uputila molbu da s djetetom porazgovara.
I meni, na kraju, i teta u vrtiću kaže ako je moje dijete u nečemu pogriješilo pa da s njom porazgovaram (dobro, to je bilo samo jednom )

I moja kćer bi bila uzrujana i potištena, to je sigurno.

A što si rekla Josipu?

Da odgovorim na prvo pitanje,poruka je bila izrazito pristojno intonirana,baš sam pazila da je na neki način ne povrijedim,ali sam opet htjela da upozori svoje dijete na korištenje takvih riječi i izraza.

Josipa sam jednostavno pitala misli li on zaista da je išta od toga istina,na što se on nasmijao i rekao da ni slučajno,ali ga je jako povrijedilo da netko tako spominje njegove mamu i tatu.
Zaključili smo da su takve riječi jako ružne i da ih ljudi,pa i djeca,nekada koriste da bi povrijedili druge.

[NanoiBeba]

ja sam svoju djecu čula kako govore : "mrzim te" i " ubiti ću te". To sigurno nisu čuli doma. Kaj oni čuju od druge djece, ne znam. Cijelo vrijeme si mislim da bi moglo biti da je to iz nekog crtića ali mi ništa ne pada na pamet.

Znači, mogu pretpostaviti da su to čuli od druge djece.

[Anci]

Josipa sam jednostavno pitala misli li on zaista da je išta od toga istina,na što se on nasmijao i rekao da ni slučajno,ali ga je jako povrijedilo da netko tako spominje njegove mamu i tatu.
Zaključili smo da su takve riječi jako ružne i da ih ljudi,pa i djeca,nekada koriste da bi povrijedili druge.

Tako bih i ja.
Ja bih voljela da se ona ne vrijeđa na sve tuđe izjave/uvrede upućene njoj, ali na to ne mogu direktno utjecati.
Jučer mi je rekla da joj je prijateljica u vrtiću rekla "glupačo" i da je zbog toga bila tužna.
Ja sam joj rekla da je razumijem i da bih i ja bila tužna da mi to prijatelj kaže, ali da nekad neki ljudi koriste takve ružne riječi i da ja mislim da je to pogrešno i ružno.

Ona se na to nasmiješila i rekla: Volim tako pričati s tobom

[Anci]

ja sam svoju djecu čula kako govore : "mrzim te" i " ubiti ću te". To sigurno nisu čuli doma. Kaj oni čuju od druge djece, ne znam. Cijelo vrijeme si mislim da bi moglo biti da je to iz nekog crtića ali mi ništa ne pada na pamet.

Znači, mogu pretpostaviti da su to čuli od druge djece.

mrzim te- kod nas je to iz Potrage za Nemom.
Ja sam joj objasnila što ta riječ znači i više nikad to nije rekla.

[monax]

Ma čuju od druge djece, meni je moj prije dva dana iz čista mira rekao : Ti jedi gonvo!!! Pa nezna ni pravilno reći!
Pitam ga tko tako govori, a on veli taj neki iz vrtića i počeo nabrajati s čim ih još časti.

Ja fakat često opsujem i maleni nekad na mamu isto opsuje, e tako sigurno i u vrtiću neko djete čuje od njega pa ponavlja

[Marna]

ronin, razumijem tvoje osjećaje i reakciju.
Jako je dobro što ti i tvoj sin imate divan odnos pun povjerenja i ljubavi.
To je vrlo dobar temelj za ubuduće, jer će iz te baze izvući bitno da se zna postaviti u takvim i sličnim (stresnim) situacijama.
Slično je doživljavala i moja K. s jednom djevojčicom.
Nekoliko puta mi je bilo, već preko glave (blago rečeno ), ispada nečijeg djeteta, ali sam ipak ohladila glavu i svaki put bih saslušala kći i pokušala joj ukazati na ispravniji način rješavanja konfliktne situacije (za nju kao dijete, a ne s moga aspekta).
Treba zaista puno, puno strpljenja, tolerancije, uvažavanja, a mi smo samo ljudi.

[jadranka605]

Budući da ne volim konflikte i sl situacije, vjerojatno bi rekla teti u vrtiću da pozove roditelje dotičnog djeteta na razgovor, jer očito postoji veći problem od vrijeđanja.
A ako imam broj telefona postupila bi isto kao i ti, a i klincu bi dala do znanja da nije u redu to šta je napravio, ali u finijem pristupu, dok je moje dijete pored mene, koje, kao i tvoj Josip, dobro zna da vrjeđanje nije dobro.

A djeca u svemu vide samo grešku i zezanciju

[Lutonjica]

Nebi reagirala ni prema njegovim roditeljima niti prema tom djetetu za ovakve uvrede. Pitala bi svoje dijete što ono misli, jesmo li glupi i smrdimo? Naučila bi svoje dijete kako se obraniti u takvim verbalnim napadima i to je to.

ja bih isto ovako

[ronin]

Zašto je nisam nazvala?
Iskreno,nije mi se dalo pričati s njom,jer sam to imala priliku prošlog tjedna i prisjele su mi te tri minute.Mi živimo odmah do vrtića,dijeli nas ograda od igrališta.Ona je došla po sina,a kako sam ja Josipa već prije pokupila i stajali smo u dvorištu,mali je,ne obazirući se na njeno dozivanje,uletio u moje dvorište,viknuo:daj da vidim gdje Josip živi...i ona je došla za njim.Prozborile smo par rečenica,rekla mi je da je njoj Playstation spas poslije vrtića jer se mali tako zabavlja do večeri,poštapalica joj je ..."A u p****"i meni se na sve to doslovce digao želudac.Svi smo otišli u kuću po maloga koji je u te tri minute otvorio sve ladice u dnevnom boravku,otišao u spavaću sobu mene i muža i pobacao nam cijelu posteljinu na pod i gazio po njoj i izvrnuo kutiju s igračkama po cijeloj sobi.ne znam kad je uspio.
Pohvalila mi se,kad je čula da predajem povijest,da je mrzila školu,jedva završila tri razreda trgovačke jer je pala razred,izbacili su je iz škole pa se premjestila u drugu i maturirala.
Nije mi se dalo opet s njom razgovarati,brrrrrr...a opet,nisam htjela pustiti to samo tako.Iako,vajde neće biti od toga

[Marna]

ronin, sad je sve jasno.
Imala sam neki predosjećaj da ćeš iznijeti ovakvu priču.

[štrigica]

a što onda očekivati od djeteta kad je mama ovakva?

[Linda]

Nebi reagirala ni prema njegovim roditeljima niti prema tom djetetu za ovakve uvrede. Pitala bi svoje dijete što ono misli, jesmo li glupi i smrdimo? Naučila bi svoje dijete kako se obraniti u takvim verbalnim napadima i to je to.

ja bih isto ovako

Još jedan potpis yayi, s tim da bih iskoristila tu situaciju da upozorim i svoje dijete na to koliko je ružno vrijeđati drugoga na bilo koji način i podsjetila na situacije kad je ono povrijedilo nekog drugog- primjerice, Megica mi je jednom u afektu rekla da sam "niš koristi"- je, smiješno je zazvučalo, nisam to niti uzela za ozbiljno, ali gdje je onda granica... sve u svemu, bio je to dobar povod za lekciju "ne čini drugome ono što ne želiš da tebi čine", pa sam "odglumila" da me jako povrijedila i povukla paralelu kako bi njoj bilo da joj netko to kaže. Zaista joj je bilo žao.

A što se tiče mame tog malog, tim više ako je takva, ja ne bih uopće ulazila ni u kakve kontakte s njom. Ionako nema smisla, nema šanse da bi i pokušala shvatiti poantu.
I inače je moj moto ne pokušavati promijeniti druge.

[Lutonjica]

s tim da bih iskoristila tu situaciju da upozorim i svoje dijete na to koliko je ružno vrijeđati drugoga na bilo koji način i podsjetila na situacije kad je ono povrijedilo nekog drugog

da, naravno, to mi se podrazumijevalo

[Marpesia]

S obzirom da su ovakva iskustva svakodnevnica u vrtićima, pitam se tko je ono smislio ideju o tome kako je djeci potrebna socijalizacija u toj dobi?
U dobi kad upijaju, pa ne uče da nas ima svakakvih, nego POSTAJU poput njih. I onda sav trud oko ovakvog ili onakvog odgoja odleprša u par tjedana, mjeseci, godina i imamo jako dobro socijalizirano dijete koje zna sve prljave trikove, čija je žrtva u početku bila, a svakim slijedećim boravkomu toj okolini - postaje i korisnik istih.

Svaka čast iznimkama, dobrim tetama i sretnim vrtićkim grupama! Dižem im spomenik!

[yaya]

s tim da bih iskoristila tu situaciju da upozorim i svoje dijete na to koliko je ružno vrijeđati drugoga na bilo koji način i podsjetila na situacije kad je ono povrijedilo nekog drugog

da, naravno, to mi se podrazumijevalo

I meni a tako i radimo. Kad je Sonja imala oko 3 godine jednom ljuta na mene vikne "sad bi ti rekla da si glupa al ne smijem jer je ružno"

[Mukica]

nisam citala dalje od prvog posta

...poslala sam joj podvečer poruku da je Josip došao jako potišten iz vrtića iz razloga što je njen mali rekao to što je rekao,čisto da malo porazgovara s njim o tome.

Nije mi odgovorila.

iskreno - ne bi ti ni ja odgovorila
SMSanje je za klince, a ne za odrasle
mislis li rijesiti problem sigurno to ne mozes SMSovima

[Anci]

Sonja

Već sam rekla gore za ono "mrzim te"
To je inače Nemo (u crtiću) rekao tati pa je L to zapamtila.
I rekla meni jednom prilikom.
Ja sam joj rekla da me uvrijedila i da ne volim da mi tako govori i pitala dal uopće zna što to znači.
Odgovor je, naravno, bio NE. Pa sam joj nekako probala objasniti što bi to značilo da ona mene mrzi.
Onako me u čudu pogledala- "pa ne mrzim ja tebe, mama". Više to zaista nije nikome rekla.

Jel se vaši vama žale u stilu "Niki/Sari/... je ružan moj crtež" i kako to komentirate?
Ja nekako probam njoj reći da se možda Sari i ne sviđa njen crtež i da joj se i ne mora sviđati, da znam da joj je žao kad joj to kažu, ali da se proba ne obazirati toliko na to. Nek ona crta kako želi, nekome se sviđa, nekome ne.
Meni je njeno najnajljepše

[ronin]

nisam citala dalje od prvog posta

...poslala sam joj podvečer poruku da je Josip došao jako potišten iz vrtića iz razloga što je njen mali rekao to što je rekao,čisto da malo porazgovara s njim o tome.

Nije mi odgovorila.

iskreno - ne bi ti ni ja odgovorila
SMSanje je za klince, a ne za odrasle
mislis li rijesiti problem sigurno to ne mozes SMSovima

možda si mogla pročitati i dalje od prvog posta,gdje se vidi zašto SMS
iskreno,ni ja nemam vremena i volje stiskati po mobitelu,al eto

[Linda]

Ja nekako probam njoj reći da se možda Sari i ne sviđa njen crtež i da joj se i ne mora sviđati, da znam da joj je žao kad joj to kažu, ali da se proba ne obazirati toliko na to. Nek ona crta kako želi, nekome se sviđa, nekome ne.

E, baš tako i ja, Anci. Učim da je ok da svatko ima svoje mišljenje i da se ne mora sve svakome sviđati, da nije svatko svakome lijep, niti drag, da su ukusi različiti... uvijek pokušam istaknuti objektivnost, a ne ono osobno što u dječjim slučajevima i jest najčešće; recimo, xy curica je Megici rekla da joj je beba ružna- rekla je to, naravno, iz ljubomore, ali ja Megici to tako ne objasnim, već da ne mora svakom djetetu svaka igračka biti lijepa, niti draga, dam joj primjer neke njezine lutke koju manje voli, pa neke koju jako voli, i tak.
Zapravo, nisam sigurno radim li ispravno. Bih li ipak trebala objašnjavati "prave" (emotivne) razloge koji se kriju iza nekih dječjih izjava/uvreda?

[Ivana2]

Prvo bih rekla da je nedopustivo obratiti se nečijem djetetu pogotovo prijetećim ili upozoravajućim tonom bez dopuštenja roditelja. Da mome djetetu tako pristupi neki roditelj, vrlo je moguće da bih ga prijavila socijalnoj službi.
Drugo bih rekla, ronin, da u ovoj tvojoj situaciji zapravo ni nema ozbiljnoga problema i da, osim razgovora sa svojim djetetom, jedino u granicama primjerenosti bi bilo još zamoliti tetu u vrtiću da radi s djecom na komunikacijskim vještinama.
Početak problema može biti ako vi doma tome pridajete više pažnje nego što je potrebno. Znati se posvađati je komunikacijska vještina koju djeca trebaju svladati do škole - ti svom djetetu samo moraš pomoći da se ovakvim situacijama može sam verbalno oduprijeti na pravi način. SMS mami je totalno kriva stvar - to je uznemiravanje ljudi koje ti može još priskrbiti probleme.

[summer]

Nebi reagirala ni prema njegovim roditeljima niti prema tom djetetu za ovakve uvrede. Pitala bi svoje dijete što ono misli, jesmo li glupi i smrdimo? Naučila bi svoje dijete kako se obraniti u takvim verbalnim napadima i to je to.

ja bih isto ovako

Takodjer. Iz vlastitog iskustva mislim da ne bih daleko stigla kad bi svakom djetetu za upucene ruzne rijeci zvala roditelje. Mozda za neke teze uvrede (padaju mi na pamet rasne ili u slucaju djeteta s bolescu ili nekim stanjem) da, ali ovako, mislim da bih isla samo u smjeru jacanja svog djeteta, da ga to ne dira.

[yaya]

Jel se vaši vama žale u stilu "Niki/Sari/... je ružan moj crtež" i kako to komentirate?
Ja nekako probam njoj reći da se možda Sari i ne sviđa njen crtež i da joj se i ne mora sviđati, da znam da joj je žao kad joj to kažu, ali da se proba ne obazirati toliko na to. Nek ona crta kako želi, nekome se sviđa, nekome ne.
Meni je njeno najnajljepše

Mi na zidu imamo isprintane Gospođice iz Avignona-Picassa i time smo ju tješili jer iako je po sonjinom mišljenju slika ružna on je jedan od najcjenjenijih umjetnika.

[Dijana]

Slažem se s Lutonjicom, summer i drugima koji bi ovu situaciju iskoristili za osnaživanje djeteta. No da je meni poslao neki roditelj takav sms, odgovorila bih, odnosno nazvala tog roditelja. Malo mi se čini kao da si ti ronin slala taj sms onako da se malo ispušeš, jer što povrijedi tvoje dijete, automatski povrijedi i tebe, ali da tu nije bilo neke ozbiljne namjere popričati s tom mamom. Ja kažem, "dobro" je dok ostaje na verbalnom (iako nesumnjivo i to povrijedi), mene više brine fizičko nasilje kojeg ima po vrtićima i školama.
Nažalost, svijet je takav, ne odgajaju svu djecu brižni roditelji, koji bi na takvu vijest smjesta skočili i propitali i djecu i sebe u čemu griješe i kako će to popraviti. Zato treba svoju djecu osnažiti, prvo da ih takve stvari ne mogu povrijediti, a drugo, da znaju verbalno uzvratiti tako da posrame onoga tko ih želi vrijeđati.

[Sirius Black]

Prvo bih rekla da je nedopustivo obratiti se nečijem djetetu pogotovo prijetećim ili upozoravajućim tonom bez dopuštenja roditelja. Da mome djetetu tako pristupi neki roditelj, vrlo je moguće da bih ga prijavila socijalnoj službi.

Nisam znala za ovo i malo mi je too much, ako sam dobro shvatila. Kaj ako klinac radi gluposti i neko ga zašpota bez prisutnosti roditelja, možeš ga prijaviti?
Jedino kužim ako ga baš netko zaustavi kad je sam pa mu prijeti, normalno da se to ne smije. Ali da mu se baš ne smiješ obratiti, to mi je malo :/

[Ivana2]

Ne znam zašto bi se trebalo obratiti djetetu, ako je roditelj u blizini, ili teta, ili učiteljica. Obratiš se onome tko je taj čas ili inače odgovoran za dijete. Štiti svoje dijete vlastitim autoritetom nad drugim djetetom jest nasilje. Ako neko dijete ugožava zdravlje tvog djeteta, normalno je udaljiti svoje dijete i potražiti čovjeka koji pazi problematičnoga. Što inače pokazuješ svom malom: ja sam jači i veći i to će riješiti "problem". Onda jednog dana tvoj mali kaže drugom u razredu, nemoj me ljutiti jer ću ti poslati svog tatu, kad mu ovaj kaže recimo "glupane".
Evo primjer našeg događaja iz vrtića. Djevojčice su stajale oko stola radeći nešto, a iza njih su bili stolci. Moj M je došao i uzeo si jedan stolac. Jedna djevojčica je u jednom tjenu sjela i tup na pod. Teta me je upozorila da se dogodila ta nezgoda, ali da nije M to namjerno, nego eto, procjenio je da cure ne će sjesti. Mala je doma rekla da joj je M namjerno izmaknuo stolac pa je nadobudni otac drugog dana kad nas je sreo, umjesto da se obrati meni, direktno preda mnom M-u očitao bukvicu. Zatim sam se ja obratila tetama da ne mogu dopustiti da netko iskazuje svoj autoritet nad mojim djetetom pa baš da i jest kriv, pa je tatek upozoren da to ne smije raditi, iako se to dogodilo izvan vrtića.
Mislim, svatko se ravna prema svojim osobnim granicama, ali mislim da si stvarno možeš priskrbiti nepriliku obračunavajući problem s djetetom umjesto s odgovornim paziteljem na dijete.

[Ivana2]

Sirius Black, sigurno nitko normalan se ne bude bunio na normalnu i umjerenu komunikaciju, ali svaki roditelj kuži kad netko pređe granicu prihvatljivog obraćanja tuđem djetetu.
Vidjela sam svašta u parkićima. Naprosto je nevjerojatno s kakvom se lakoćom puno roditelja ružno i agresivno obrate tuđem djetetu ako procijene da mu u blizini nema roditelja.
Ne znam kaj da još napišem. To su moje granice. Oni koji se ne brinu za svoju djecu, valjda im je sasvim svejedno što im iste netko zašpotava u parkiću.

[anitalu]

Nebi reagirala ni prema njegovim roditeljima niti prema tom djetetu za ovakve uvrede. Pitala bi svoje dijete što ono misli, jesmo li glupi i smrdimo? Naučila bi svoje dijete kako se obraniti u takvim verbalnim napadima i to je to.

ja bih isto ovako

x

slažem se s ivanom2
čitanje bukvica, prijetnje i ino prema drugom djetetu su za mene neprimjerena ponašanja i jednako tako verbalno agresivna.

[cvijeta73]

ivana2, tvoj post se odnosi na moj post pa da malo obrazložim.

naša situacija je ovakva - juraj obožava biti u parku ispred zgrade. obzirom da s balkona imam pogled na cijeli park, puštam ga samog u park od negdje njegove pete godine. tu se skupljaju djeca svih uzrasta (7-15), ali nije bilo tako malih kao on - iz razloga vjerojatno što ni ja juraja ne bih puštala samog, da mora prijeći cestu ili da ga ne vidim. sad već ima i njegovih vršnjaka.

njemu taj park jako puno znači, tako da opcija - ne park, ne dolazi u obzir. osim ako prekrši nama dana obećanja o ponašanju u istom (najvažnije je - ne micati se iz parka), što još nije učinio.

e sad, djeca su u parku SAMA - dakle, nema roditelja/tete/učiteljice.

kako bi ti reagirala na situaciju iz mog prvog posta. trčala za bezobraznim mulcem od 12 godina i pitala ga broj mobitela od mame? ili bi zvala policiju i prijavila ga za krađu bicikla? ili bi zvala socijalnu službu? ili ne bi nikako reagirala, nego pustila juraja da se sam izbori za to da ga mali nasilnik (a ovaj dečko to i je) pusti na miru?

kad sam napisala da se stalno svađam s djecom u parku, to je bilo više u ironičnom tonu.

uglavnom, naravno da nikome ne prijetim, ali da ću s njima razgovarati, upozoriti ih na bezobrazluk pa i zašpotati, kako kaže sirius - to svakako. i mogu vam reći, da djeca (tu mislim na stariju djecu) jako dobro reagiraju kad se s njima razgovara kao s odraslima (to ONI misle da mi s njima razgovaramo kao s odraslima, da se razumijemo). i znaju točno kad su zas...li do kraja - kao ovaj mali s pokazanim srednjim prstom mom mužu.

i tako - juraj se sasvim lijepo izborio za svoje mjesto u tom parku - uglavnom sam, uz našu malu, diskretnu pomoć. i nikad mu ne padne na pamet zvati tatu upomoć kad ga netko nazove glupanom. ali, kad mu netko ode s biciklom...

[AdioMare]

iskreno - ne bi ti ni ja odgovorila

Ja bih ti odgovorila, ronin.
Iz razloga što mi je stalo saznati za svaki problem koji ima moje maloljetno dijete, a ne do pretjerivanja ili inaćenja s roditeljima. Ili ostavljanja dojma na drugoga: boli me džon za tvoj problem, drugi puta, taman bilo nešto pogubno za moje dijete, ne moraš me više ni zvati. Više od "Hvala Vam što ste mi poslali SMS, razgovarat ću sa svojim djetetom" nije potrebno, ali se ne bih mogla oglušiti na (taman i) SMS.

Jedne prilike sam bila optužena jer sam, za iskomunicirati jedan problem u koji mi je netko drugi tutnuo dijete, odabrala telefon umjesto osobnog odlaska kod iste (odrasle) osobe. Ta osoba, kada je shvatila da nisam zvala radi "cile-mile zagladiti dobrosusjedski odnos" već porazgovarati o odnosu njega (odrasle osobe) i mog maloljetnog djeteta koji ja ne dozvoljavam - pretvorio se u prijetećeg goropadnika. Koji je mene počeo prozivati da kakav sam čovjek jer ga zovem telefonom, a nisam došla osobno, dok s druge strane valjda sebe nije čuo koliko mi se prijetio i urlao.
Brijem da bi me klepio s nečim da sam mu se uljudno, s pričom koju nisam imala namjeru promijeniti za njegovu ljubav - pojavila na vratima. Jedino što sam od njega trebala je da mi se okane djeteta jer moje dijete ne može biti njegovo društvo.

To je samo jedna relacija zašto SMS-om, osobno, telefonom, nikako.... zašto ne?

Inače potpisujem yayu.

[AdioMare]

Sad me podsjeti...
Kad dobijemo pozivnicu za vrtićki rođendan u kojem roditelj napiše svoj broj mobitela meni je pod mus SMSom zahvaliti na pozivu i potvrditi dolazak. Baš sam na tu temu razgovarala s mamom jedne slavljenice i ona mi govori: Gospođo, evo ja vam pojma nemam hoće li na slavlje doći itko osim vas, nitko mi se živ nije javio.
Meni je to nepojmljivo. I nikada ne bih zanemarila nečiji napor da me kontaktira zbog ovog ili onog ili na ovaj ili onaj način.

Je li ronin to trebala ili nije, to je druga priča. Ako je imala potrebu, onda nije napravila ništa loše, po meni.

[Sramežljiva]

Ronin, ja mislim da si pretjerala s reakcijom. Postupila bih potpuno isto kao Yaya. Kad sam pročitala tvoj problem, prva mi je pomisao bila točno ono što si ti napisala na početku: dječja posla...
Što si očekivala, što će ti odgovoriti njegova mama?

[Deaedi]

Nisi pretjerala, napravila si ono sto si u toj situaciji mislila da je najbolje.
A to sto ti nije odgovorila na SMS najvise govori o njoj.

[ronin]

Ali sam je srela danas.
Prišla mi je sama i rekla da je malome,citiram,"očitala bukvicu" i tražila je od njega ispriku,on se sramio i nije htio do nas dok nismo otišli,ja sam joj rekla da meni isprika djeteta ništa ne znači kao što mi nisu značile ni pogrdne riječi....ali da takvu ružnu komunikaciju među djecom treba rezati u korijenu,i da je npr situacija obrnuta da bih ja od nje očekivala da mi to kaže.Tako se ta situacija riješila...no iščitavajući postove svih koji se dosta razlikuju stvarno se pitam je li pametno odmahivati rukom i reći dječja posla.

Danas je to tuđi problem,sutra će oni možda zajedno u razred,pa ako ću ja danas ignorirati te riječi,sutra netko drugi...što će to postati?Normalan vid komunikacije među djecom?

[alga]

Ja ne mislim da su to djecija posla. Ja bi se prvo obratila tom djetetu, pogotovo nakon sto sam procitala opis njegove mame mislim da nema puno ucinka sa njom razgovarati. Ja uvijek u parku branim svoje dijete. Mi imamo jednu grupicu njegovih vrsnjaka sa kojim se svaki dan igramo u parku. Oni su naucili funkcionirati kao mala grupica, dijele sve i lijepo se odnose jedan prema drugome (to su sve dvo i trogodisnjaci). Desi se da dodje netko novi, otme igracku ili slicno. Ja se odmah obratim tom dijetetu i kazem (na lijep nacin): ne mozes mu sada to uzeti, to je njegovo i sada se on igra, a posudit ce ti poslije. Sada ti mozes uzeti ovo ili ono.. Tvoj Josip je malo veci, ali situacija mi se cini ista...i jedno i drugo bi se moglo reci: djecija posla. No ipak mislim da je nasoj djeci vazno da stanemo na njihovu stranu kad su u pravu, i time oni uce da ne budu potisteni, jer su u pravu, zato sto uvijek traze u nama odobrenje da su postupili ispravno. Sa mamom bi mozda i pokusala razgovarati, ali mislim da je manji ucinak prema tvom djetetu (ako mama odrzi bukvicu kuci svom djetetu) ako on ne dozivi to da mislis da je u pravu. Ne smatram da je to, kao sto je netko rekao, izvrsavanje autoriteta nad tudjim djetetom, nego zastupati svoje dijete koje jos nije naucilo samo se braniti i pokazati mu put rjesavanja konflikta na razuman nacin.

[verica]

Nebi reagirala ni prema njegovim roditeljima niti prema tom djetetu za ovakve uvrede. Pitala bi svoje dijete što ono misli, jesmo li glupi i smrdimo? Naučila bi svoje dijete kako se obraniti u takvim verbalnim napadima i to je to.

potpisujem.

nisam za kontaktiranje roditelja. zato sto ne znam kako ce roditelj to prenijeti djetetu. mozda ga istuce, izvice se... a dijete ni ne zna o cemu se radi. prije bi s tetom popricala, posto se to u vrticu dogodilo. da se dogodilo u parku, i da su roditelji blizu, mozda bi i njih ukljucila.

[cvijeta73]

Ali sam je srela danas.
Danas je to tuđi problem,sutra će oni možda zajedno u razred,pa ako ću ja danas ignorirati te riječi,sutra netko drugi...što će to postati?Normalan vid komunikacije među djecom?

ne samo to, nego je vrlo vjerojatno da ta komunikacija preraste i u fizičko nasilje.

nego, (ronin, sorry na maloj uzurpaciji topika), vidim da ste svi ovdje protiv direktnog obraćanja djetetu (osim alge), čak do te granice da ste spremne zvati socijalnu službu ako se netko obrati vašem djetetu. zanimaju me vaša daljnja promišljanja na tu temu. naravno, uzimajući u obzir pretpostavku da smo svi razumni ljudi i nećemo tuđoj djeci prijetiti i vrijeđati ih.

evo vam još jedne situacije iz našeg parka. par starijih klinaca jedno popodne se odlučilo na vrlo "zanimljiv" vid zabave. skupili su suho lišće, zapalili ga, vatra se rasplamsala i u nju su počeli bacati petarde. juraj i ostali mlađi klinci su odmah odjurili svojim kućama, a svi stanari naše zgrade s balkonima koji gledaju na park su zatvorili prozore i ni mu ni bu.
mm je odmah pojurio u park i kolovođa cijele ove operacije mu je odgovorio nešto u stilu ko te hebe, stari. mm mu je na to rekao - ajde sat ti meni reci kako se zoveš i gdje stanuješ pa da lijepo zajedno odemo kod tebe doma. mali se u sekundi iz bahatog nasilnika pretvorio u milo dijete, počeo plakati i cijela "igra" je bila prekinuta. nažalost, obzirom da se radilo o stvarno opasnom vidu zabave, ja sam (uz protivljenje mm-a) ipak inzistirala da se ode do njegovih roditelja. nikad više. uglavnom, došli su do stana, tata od klinca se prvo izderao na mm-a u stilu - kako se usuđuje dolaziti mu pred vrata, nakon čega mu je ista zalupio pred nosom. u tih par minuta je svom sinu opalio žestoku šamarčinu, valjda za svaki slučaj - jer mislim da nije ni shvatio o čemu se radi, u toj brzini.
bilo mi je poslije toliko žao što nisam poslušala mm-a, a najviše mi je bilo žao malog. baš sam se osjećala .

[štrigica]

nego, (ronin, sorry na maloj uzurpaciji topika), vidim da ste svi ovdje protiv direktnog obraćanja djetetu

protiv... Iv je jučer imao situaciju u školi i riješila sam to s učiteljicom (iz iskustva drugih roditelja znam da se s mamom i tatom dotične gospodičnice ne da razgovarati)

[cvijeta73]

nego, (ronin, sorry na maloj uzurpaciji topika), vidim da ste svi ovdje protiv direktnog obraćanja djetetu

protiv... Iv je jučer imao situaciju u školi i riješila sam to s učiteljicom (iz iskustva drugih roditelja znam da se s mamom i tatom dotične gospodičnice ne da razgovarati)

nisam u potpunosti razumijela tvoj post, ajde malo obrazloži. a što kad nije situacija u školi, kad nema učiteljice?

[Zorana]

Mi smo par puta imali jako dobra iskustva sa ljubaznim obracanjem djetetu koje je nase dijete uvrijedilo, jednom cak i udarilo.

Ja jednostavno nekad ne vidim nacin kako rijesiti situaciju u kojoj jedno dijete povrijedi drugo, a da se izbjegne obracanje djetetu. Pogotovo jer jako cesto nema roditelja da se direktno ukljuci u sukob, onda kada je to potrebno.

[gita75]

Nisam se nikad našla u situaciji da rješavam stvari s djetetovim roditeljima. Uglavnom se sve dalo rješiti s djecom.
Klincima bi rekla što ih ide i to je to.
Uvrede, kojih se moj sin naslušao na moj račun, bi došle doma na dnevni red, utvrdili bi da nisu istinite i nastavili dalje. S vremenom ih je naučio ignorirati. Ne komunicira na tom nivou, kao ni ja uostalom - ako me netko vrijeđa razgovor je završio.

[Zdenka2]

Kao i sve i ovo je pitanje mjere. Jedno je reći koju riječ nekom djetetu, prijateljski i dobronamjerno, a drugo je braniti svoje dijete napadajući drugo dijete, čak i ako je to dijete "krivo". Ove situacije postaju vrlo škakljive u školi, gdje neki roditelji sebi uzimaju pravo da pristupaju djeci, da im prijete u stilu "nemoj ti mog/moju... jer ćeš imati posla sa mnom/ja ću ti pokazati", naravno, redovito bez prisustva učiteljice. Ja se tome protivim i zato sve probleme koje moje dijete ima s nekim drugim djetetom prijavljujem učiteljici i nikada to ne rješavam sa samim djetetom. Roditelji su uvijek pristrani prema svom djetetu, a učiteljica je objektivnija i bolje zna što se događa, te će znati nepristrano riješiti problem.

Čula sam savjet stručne osobe, kliničkog psihologa, da se nikako ne smije pristupati tuđoj djeci i s njima rješavati stvari, štoviše, ako se dogodi da neki roditelj sačeka tuđe dijete ispred škole neka roditelji tog djeteta bez odlaganja zovu CZSS. To je riječ iskustva o tome što se može dogoditi kad roditelji uzimaju "pravdu" u svoje ruke.

[štrigica]

obrazloženje... moje promišljanje na ovu temu je slijedeće: nikad ne znaš kako će dijete prenijeti tvoj nastup svojim roditeljima i što će se na kraju iz toga izroditi... ova šinjorina je u stanju dosta toga izmislit (bio slučaj do sada)...
ovaj put ja sam Iv rekla da ako ga ponovno udari da joj vrati.. i onda sam otišla kod učiteljice i rekla njoj da sam Iv tako naputila... (on joj ranije nije vraćao zbog onoga - ti si mi rekla da se cure nikako ne smiju tući...)
učiteljica je jučer s njima o tome razgovarala a i rekla je da će mamu upozoriti... ja sam na to odgovorila kako ju obaviještavam o mom naputku da ne bi kasnije ispalo kako Iv nju maltretira... (btw Iv je nekonfliktna osoba (za razliku od mlađeg brata) i pokušao je to riješiti na fini način i razgovorom -kako nije išlo mama je malo začinila)...

živimo u malom mjestu, družimo se ljudima i djecom koje poznajemo i do sada nisam imala situacije vanka škole - nikada... u školi je ipak veća koncentracija djece nego u mom selu i k tome ima nepoznate djece... kako škola zbog novaca nije škola bez nasilja, od učiteljice očekujem da zaštiti moje dijete kad mene nema...