Mislim da svi dečkići prolaze kroz tu fazu zaljubljenosti u mamu.I ne mislim da to ima pretjerano veze s tim što si i ti zaljubljena u njega (koja mama nije u svoje dijete?).
Ali oslobađanje djeteta u smislu da se povremeno odvoji od tebe je dobro u svakom drugom pogledu.Ne može vječito prolaziti kroz život držeći se za tvoju suknju,ne može i ne smije se oslanjati samo na tebe u svakom trenutku i mora se učiti sam i sa drugim ljudima doživljavati svijet oko sebe.Ali on je još tako malen da za sve ima vremena.Ovo tvoje putovanje je super početak.
Što se ljepote tiče,mislim da ni to nema veze sa njegovom ženskastom fazom.On je lijep i dobit će još tisuću puta takav kompliment ali ljepota je subjektivna i s vremenom će naučiti i to,da svojim slatkim okicama neće moći svakoga omekšati,niti je to važno u suodnosima sa drugom djecom.Dobrota je ono što prolazi kod svih.Ali i za to je malen,i to će shvatiti kako bude rastao.To su sve neke normalne faze kod djece,ja se na tvom mjestu uopće ne bih zabrinjavala oko toga,kako je došlo tako će i proći.
Znam(pretpostavljam) što te muči-kad god čitamo nekakve ispovijesti homoseksualaca prvo pročitamo kako su se kao mali oblačili u robu suprotnog spola,kako su oduvijek bili nježniji od ostalih i oduvijek bili drugačiji.Ali možda nemaju djecu i nisu nikad čitali dječju psihologiju pa pojma nemaju kako skoro sva djeca imaju takve osjećaje i igre u određenim trenucima.I ja sam se kao mala osjećala drugačije,htjela sam biti muško i nikad me nije privlačilo ništa ženskasto.Pa evo me,normalna heteroseksualka koja i dalje ne voli štikle