danas sam ga popodne ostavila u moje mame na noćenje. sad me je zvao i tužnim glasom pitao: mama, kad ćeš doći po mene? lagala si me da ćeš odmah doći. ja sam mu objasnila da ga nisam lagala jer da je dogovor da večeras spava u bake i da ću doći sutra ujutro kad se dobro naspava i papa doručak. imam osjećaj da je osjetio da je ovo ostavljanje početak nečega dubljeg i nikako nije htio u bake. a ja se osjećam tako bezveze. dođe mi upalit auto i otić po njega, al' to neću napravit. do sad sam svih ovih 5 puta imala stvarni razlog zbog kjeg je ostao na spavanju u bake, a ovaj put to nije tako. baš se bezveze osjećam. toliko smo povezani da sam preko slušalice osjetila njegovu tugu što nije sa mnom. no, odoh sad pravit kolače jer me to smiruje, a i zbog toga što bembo ima imendan u petak . znam da sam na dobrom putu. dajte samo vibre hrabrilice da i odspavam večeras .