Citiraj franica prvotno napisa
Šta vi niste nikada djetetu rekle npr. "Idemo papati", "Jesi li kakao?"? Moj ima 4. godine i nije tepao. Čisto izgovara sva slova, a ja sam u ranoj fazi njegovog života ipak s njim pričala malo "mekše" nego s odraslom osobom. Rekli su mi drugi da bi mi ton glasa tada bio drugačiji. Nismo sa 6 mj. vodili ozbiljne filozofske razgovore, već smo se više blesirali.
I da normalno je da u nekoj fazi malo zašute.
a vis ja to ne smatram tepanjem.

i ja zapcu govorim neke stvari mekse i prilagodjeno, karikiram, igram se, pravim face, glumim... a neke mu cisto pricam ko sa velikim covikom, pa izdvojim ono sta mislim da bi mu moglo bit zanimljivo, npr. kad kuham onda mu pricam: sad je mama uzela krumpire pa ce ih ocistit i stavit kuhat pa ce dat svoj sreci da papa, oces papati? am am? mali krumpiric? (ovaj dio direktno s njim komuniciram, gledam ga, pokazuejm sta imam u ruci...) dat ce ti mama papat mali krumpiric samo ga moram skuhat. onda jos pjevusim o malom krumpiricu o medi i zeki... otprilike tako.

naravno da je to "razgovaranje" prilagodjeno njemu.

onaj prvi "cisti" dio me slusa i meni se cini da je jako vazno da mu pricam da se ne osjeca (zap)ostavljenim i jos mu bude zanimljivo a kad mu se bas direktno obratim onda i ucimo i igramo se i to pripremanje rucka prodje nekako u igri i veselju jer i on sudjeluje.

isto je sa stavljanjem robe na susilo (tu vjezbamo daj daj - on mi dodaje stipalice), stavljanjem robe na pranje, namjestanjem kreveta (obavezno plesemo) ...

meni je tepanje ono kad bas sve iskrivis tako stalno pricas sa ditetom, pa dite krivo uci.