:/
Trudna sam drugi put, 4 mjeseca za sada je sve ok. Prije 5 mjeseci mi je to bila super zamisao,moja Lara će napokon imati nekog svoga,razmišljajući o tome jer ja nikada nisam imala..
Sva sretna se vraćam od ginekologa trudna 100 posto,zovem muža plačem na telefon,ljubim Laru,objašnjavam jojo kako će dobit bracu ili seku.Ona skače od sreće zahtjeva pripremu kinderbeta,kolica,flašica..
Ja oduševljena njenom reakcijom ima 3 godine i sve je shvatila..
Dolazim kod mame..ona sretna..u jednom trenu me upita Ana a kako je voljeti dvoje dijece..ja šokirana ne znam što trebam reći..Razmišljam,nemam pojma..mislim koja krava jer morala baš to pitati..sjedam i gledam ja sam jedino dijete,jedino unuče,a bome i jedino praunuče..
Okrećem se mužu,kažem mu ti si jedino dijete,jedino unuče..sjetim se svekrovih riječi od prije dvije godine..poklonio je svojoj princezi sobu za velike curice i kaže ti ćeš meni uvijek biti prva princeza..
Padam u depresiju,trudim se oko lare,sve joj objašnjavam,sve kuži,šalje me svaki dan kod doktora nek mi izvadi bebu..a ja jadna..jer ne znam kako je to voljeti dvoje djece..
:?