Mama, uspavala sam bracu
Moram ovo podijeliti sa vama jer sam totalno raznježena sa postupkom svoje male curke. Uništila me je skroz, od mene je ostala samo lokvica. I sad imam knedlu u grlu.
Mi svi zajedno spavamo, makar imaju svoje krevetiće prištekane za veliki. Najljepše je večernje uspavljivanje kad obično meni ( a dobar je i tata ) se stisnu svak sa jedne strane, stisnu male mirišljave glavice i smireno zaspu. Nema ljepšeg osjećaja od toga. Tako smo navikli, malo pričamo, malo svrbimo leđa i onda se zagrlimo i zaspimo.
Polako smo zaključili da ćemo im urediti njihovu sobu sa dva krevetića i danas sam, ali stvarno bez razmišljanja predložila im da zaspu sami.
Babi je to prihvatila sa riječima da će se oni zagrliti i zaspati, a da ja dođem provjeriti da li su zaspali. Bila sam oduševljena, ali baš i nisam mislila da će uspjeti. Prošlo je oko 20 minuta, stalno tišina u sobi, ne usuđujem se ući i mislim si da su valjda ipak zaspali. Onda čujem jedno tiho Mama!
Uđem u sobu, a moja mala curka od 4 i pol godina grli bracu od dvije godine i ponosno mi kaže: Mama uspjela sam ga uspavati! Zagrlila sam ga kao ti i zaspao mi je!
Nisam mogla vjerovati, samo sam je počela ljubiti.
Priznajte da li neki mali dečko može imati bolju seku
 |
|||
Reply With Quote
Ja sam mislila da ću biti jako tužna kad su klinci počeli spavati u svojoj sobi, ali nisam tužna uopće, samo sam naspavana. 
) odgađam uređenje sobice. Toliko uživam u tim malim guzama dok mi se ščučure u krilo, ali nekako mislim da je polako vrijeme. Vidim po njima nekako. A da sam tužna , tužna sam.
Originally Posted by Joe
jer rastu (a s druge strane konačno spavam cijelu noć 
