Citiraj mala-vila prvotno napisa Vidi poruku
sta mislite opcenito o tom zezanju za ime? da li djeca to "prerastu" ili im ostaju traume? da li je to individualno? i s cim je povezano, s "dobrim" odgojem tipa sigurnost u svojoj obiteljskoj zajednici?
pitam se zato sto moja kcer ima predivno ime, ali je neobicno. kad smo joj davali ime mislili smo samo na to kako nam je lijepo, sada se ponekad pitam jesam li pogrijesila na njenu stetu
Mislim da zezanje u odnosu na ime jednostavno nije moguce izbjeci... Djeca ce u odredjenoj dobi iskriviti i nagrditi i najljepse ime, kao i ono najobicnije i neobicno i svako.

To je sastavni dio odrastanja. Ne treba to uzimati k srcu. Zaista su rijetke osobe koje ovo izbjegnu, iako mi se cini da je zenska populacija tome podloznija nego muska... (gledam sad svoju djecu, sjecam se sebe, slusala sam mamine price - ona ima neobicno i dugacko ime pa je bas bila tome izlozena) i tako dalje...

Isto je tako normalno da dijete u odredjenoj dobi preispituje svoje ime i da mu/joj se neko vrijeme ne dopada (zapravo, razmislja o tome kako bi bilo da ima drugacije ime) ali to nema veze s konkretnim imenom ni roditeljima nego s vlastitim identitetom. Obicno to bude u pubertetu, a preraste se brzo i bezbolno.

Uostalom, ime je dio nas i gotovo. Ja danas ne mogu zamisliti da mi se djeca zovu nekako drugacije (a ni oni, iako ce uskoro zagaziti u godine kad ce si preispitivati imena...)