He he he, zgodno! A tebe onda mogu zvati Bucka, ko Vitomiru Lončar (ako se ne varam).
Uostalom, ima apricot pravo - treba misliti o imenima, ne o nadimcima. Nadimci se ionako zalijepe sami.... Meni je uvijek bilo smiješno kako odraslu stariju osobu zovu "teta Beba" ili "Seka", ali to je ista priča - zalijepio joj se nadimak u djetinjstvu, a obitelji ne pada na pamet da je drugačije zovu.
Možemo mi probati "peglati" ali to je potpuno nepredvidivo. Uostalom, nije mi se jednom dogodilo da za ljude koje godinama poznajem po nadimku otkrijem da se "pišu" drugačije.
nisu se sjetili, inače bih stvarno bila bucka (najbolje mi je što su svi mršavi, i ja sam bila kao dijete)
i to, oduvijek curu znam kao Slavicu, kad saznam da joj je ime sasvim drugačije, ni slično Slavici. Ne znam točno zašto.
I moj svekar je došao upisati kćer Suzanu, kad je došao u matični nije se mogao sjetiti šta su se dogovorili osim da je na S... Pošto je padao snijeg nazvao ju je Snježana.... sveki se šokirala! Sreća pa je ime lijepo, moglo mu je tko zna što pasti na pamet
lol
Nekaj slično sam čula u široj obitelji - dogovor je bio da se dijete zove Renata, ali je muž do matičnog ureda zaboravio, pa je ispala Romana (valjda sam dobro zapamtila, ali bitna je priča).
Ont. oba imena su bila popularna u moje vrijeme, šezdesetih, a i danas su lijepa i odgovarala bi mi za malu djevojčicu.
Što se tiče nadimaka i prigodne promjene imena Slavice - maminu kumu su tak zvali, a ime joj je Alojzija (prijevod je Vjekoslava, valjda, bit će da je to u pitanju... Isto, kolega ima sina Miroslava, a zovu ga Fric, kao što su i Krležu zvali)
meni je lijepo i margareta i margarita i margita i marita
o nadimcima uopće ne treba razmišljati, čemu?
Peterlin ja poznajem jednu teta "Curicu"
kad sam bila klinka vodila me frendica i njena mama koja je prijateljica s tetom curicom da je upoznam
ja sam očekivala neko mitsko biće - pola žena, pola curica s kečkama
kad tamo, odrasla žena s brkovima, ijuuuuuu