Moja curka je stara 17 dana i još nema ime .

S prvim je bilo lako. MM je imao ime čim smo imali crtu na testu (i vjerojatno cijelo desetljece prije). Meni to ime nije bilo bas nesto, ali u 9 mjeseci nisam uspjela nametnuti drugo, pa je bilo to. Tad mi je bilo onak, al sad mi je bas dobro ime.

Drugo sam birala ja, MM-u bas nije sjelo, al valjda se naviknuo.

A trece... Ko bi ga izabrao kad nijedno ne popusta, a imamo razlicite ukuse. Cijelu trudnocu ljudi ispituju kako ce se zvati, ja govorim "ne znam". U jednom trenutku pocnem govoriti onih 5 imena oko kojih se vrtimo, pa naravno slusam komentare "necete valjda" koji mi strasno idu na jetra. A sve neka domaca imena, nista neuobicajeno.

I sad vec 17 dana, svaki dan, sms-ovi, viber, vocap, mesinger, samo pište i "jeste odabrali?". Pa onda sto prijedloga, a zasto ne biste ovo ili ono. Pa se nekima smilujem i kazem im zadnje 2-3 opcije o kojima razmisljamo. I onda mi govore koju bi oni odabrali i zasto je ta bolja. Pa mi mama salje poruku da je strina rekla da se njoj vise svidja to i to ime... Pa ono, dosadni su svi, ne kuzim kak ljudi to ne kuze .

Ne morate mi tipkat prijedloge, preletila sam ovih 50 stranica teme, necu vas pitati je l vam bolje ovo ili ono, idemo ju sljedeci tjedan prijaviti pa cemo do kraja radnog vremena maticnog ureda valjda odluciti .

Samo sam se htjela pozaliti kako me svi gnjave i kak su dosadni . Ono, odabrat cemo, imamo 30 dana, pustite nas.

Mislila sam da cu znati kad ju vidim. I gledam ju i gledam cijeli dan, i tako mi je slatka, al ne znam joj ime.