H ima 3,5 godine.
Srećom, nije imao fazu kao stariji da stalno zapitkuje "zašto" i svaki odgovor opet krpa sa "zašto", ali da pita - pita. I to kako!
Danas, kad smo se vraćali s mora, pitao je: "Tko je svu tu vodu ulijao u more?" Sreća moja da je MM bio spreman odgovoriti.
Kasnije kad smo naletjeli na pljusak pitao je jesu li oblaci lagani kad tako lete nebom kao njegov (helijem punjeni) balon. Kad je dobio odgovor da su zapravo teški i puni vode, pitao je: "A zašto onda ne padnu na zemlju?". I srećom - opet je uskočio MM.
Bome se bojim ostati sama s njim, jer nema s njime odugovlačenja - odgovor odmah! I smislen, molim. Inače nisam zadovoljan.
Kako hendlate situacije u kojima ne znate odmah odgovoriti (i ujedno se čudite kakva to pitanja postavljaju - pa tek su se rodili!)![]()