 |
|||
ljiljan@ hvala na odgovoru.
Znam o čemu pričaš (jednu stvar liječi a pet drugih pogorša...), i ja sam bila na duhovnim obnovama ali nisam znala točno što je ta ogrlica.
Marpesia, misim da ljiljan@ nije mislila da ta osoba čuje glasove nego ih izgovara tj. više bi to opisala kao vrištanje ili životnjski krikovi.
Ako griješim ljiljan@ ispravi me.
kad me ljiljana vec proziva, ja mogu reci ono svoje osobno misljenje, jer neki opceniti sluzbeni stav koliko ja znam ne postoji, a mnogi svecenici brkaju kruske i jabuke i govore razne proturjecnosti
kao prvo, mislim da je vrlo tesko definirati ono sto netko smatra "nadriljecnistvom", a netko drugi ne. Zene koje su nekad lijecile razlicitim biljnim pripravcima zbog toga su znale goriti na lomaci, travarstvo se npr. cesto puta u nekim crkvenim glavama izjednacavalo s magijom i slicno - to je samo jedan primjer. Crkva nekad treba stoljeca znanstveno dokazanih i potvrdjenih istrazivanja da neke stvari prihvati - po meni to nikako ne znaci da ih se zato treba i smije proglasavati zlim
ako nam je Bog dao prirodu iz koje mozemo crpiti zdravlje, ako nam je dao razlicite darove, pa nekim ljudima i dar lijecenja drugih, zasto ih ne bismo smjeli koristiti jedni drugima na dobrobit, zasto bi to apriori bilo lose?
sto se tice padanja na pod, rusenja i slicnih manifestacija po meni to nisu dokazi nikakve opsjednutosti (vidjela sam puno ljudi koji su to radili, a da uopce nisu imali doticaja s ovim o cemu se ovdje govori ni slicnim) vec vrlo cesto velike emocionalne nestabilnosti koja se povecava u okruzenju kakvo se stvara na raznim seminarima.
Osim toga sama je Crkva nedavno priznala da 98% slucajeva za koje se sumnjalo da im je potreban egzorcizam zapravo predstavlja psihicke probleme i bolesti i treba psihijatra, a ne svecenika pa zato sad postoji i sluzbena odredba da se prije bilo kakvog razmisljanja uopce o egzorcizmu osobu prvo mora poslati psihijatru
Ne griješiš Ivany. Upravo to sam mislila.
Ovo je nekad bio i moj stav. Od riječi do riječi.Originally Posted by pujica
Nakon svog iskustva s alternativom više se s time ne mogu složiti. Ali upravo u današnjem Glasu koncila pročitala sam da će nas Bog suditi prema vlastitoj savjesti...pa neka svakome od nas ostanu njegove prosudbe.
Pujica je zakon. 8)
Ja mislim da nas Bog voli.
A da samo čovjek sudi.
To je ono na što čepim uši na misi. Osim kod svog favourite svećenika koji je frend s Bogom.
naravno da ce nas Bog suditi prema vlastitoj savjesti, ali neka nas on sudi, a ne mi jedni drugima.Ovo je nekad bio i moj stav. Od riječi do riječi.
Nakon svog iskustva s alternativom više se s time ne mogu složiti. Ali upravo u današnjem Glasu koncila pročitala sam da će nas Bog suditi prema vlastitoj savjesti...pa neka svakome od nas ostanu njegove prosudbe.
osim toga, ja preferiram pozivanje na Bibliju ispred Glasa Koncila, a sve o darovima koje nam Bog daje pise u 1. Korincanima 12
Kad kažeš "Zlom" na što točno misliš??? Ti liječenje homeopatijom koja je u Europi apsolutno priznata od strane medicinske struke i liječenje pokriva njihov zdravstveni sustav nazivaš predavanjem vragu ili čemu??? Ženo, ti nisi zdrava :shock: !!!
I kad otvoreno pitam financira li KC Rodu odgovara mi se da je to apsolutno neistinito, a ovakvo što se dozvoljava! I onda se čudite što vas zovu sektašicama?? Sai Baba je ništa u usporedbi s tvojim postovima Ljiljan@. Jako mi je drago što si se maknula iz alternative jer te ocijenjujem preko onog što pišeš kao izrazito opasnu osobu.
Osim toga, zar nismo svi lijepo zamoljeni da se o alternativi ne raspravlja ovdje? To za tebe ne vrijedi?????
mim financije udruge Roda su vrlo transparentne i svima dostupne na uvid, kao i njena vizija i misija, s cijim se sadrzajem KC u mnogocemu ne bi slozila pa je stvarno smjesno uopce slagati konstrukcije o takvom mogucoj vezi
ali ono sto sam htjela reci je da svatko ima pravo na svoje misljenje, osim toga u kontekstu vjere ponekad argumenti (pa i znanstveni) nista ne znace ako ih neka religija smatra suprotnim svojem vjerovanju
Jehovini svjedoci npr. iz vjerskih razloga nikad nece primiti transfuziju krvi, ali hocemo li im onda reci "ti nisi zdrava" i proglasavati ih sektom? kako ce se osijecati neki stovatelj i sljedbenik Sai Babe na ovaj tvoj post?
Ljiljanino vjerovanje ne mora se slagati s tvojim uvjerenjima, svatko od nas ionako ima neko svoje posebno misljenje, pripadamo i razlicitim vjerskim zajednicama, ali to nije i ne smije biti razlog za vrijedjanje i napadanje.
Isto kao što se ja kao alternativka osjećam kad Ljiljana piše o Nečastivom u kontekstu homeopatije i alternative: uvrijeđeno. Što se kosi s pravilima foruma, na što bi trebali reagirati moderatori, ali navikla sam da se takvi ispadi događaju i toleriraju. No, to mene osobno ne sprečava da reagiram jer Ljiljana širi laž i neistinu. To što je u kontekstu njene vjere i shvaćanja ne opravdava je da na tako ogavan način piše u svojim postovima o alternativi. Ne zaboravite da je forum javan i da će netko sve to moći pročitati i da bi se, kad bi ovdje svratile, sve korisnice npr. homeopatije osjećale jednako kao ja.
Ljiljani osobno savjetujem da posjeti podforum Potpomognuta oplodnja i tamo priča o tome kako je alternativa magija, da malo virne na Djecu s posebnim potrebama pa roditeljima objasni da pomoć za svoju djecu ne traže izvan Crkve, da svrati do Prije začeća i fitoterapiju zove "predavanje Zlu". Sakrivena u kutak Odgoj u duhu vjere nije toliko opasna. Neka malo svoju rabotu proširi izvan njega pa da vidimo što korisnice alternativnih metoda liječenja misle o tome.
Muka mi je od tolerancije laži i dezinformacija, a za to nije kriva Ljiljana i slične nego osoblje foruma.
apsolutno se slažem
stvari, predmeti, bilo šta od ove Zemlje a bez duše (tj. sve osim ljudi) ne sadrži u sebi niti dobro niti zlo, ono je jednostavno takvo
kuhinjski nož ne sadrži Zlo
ruka koja ga digne će odlučiti
ta ruka može sa njim narezati tikvicu, ili ubiti drugo ljudsko biće
ta ruka tj. taj čovjek u sebi sadrži dobro i zlo, i odlučuje o namjeni noža
a čovjek može zloupotrebiti sve
jantar nije od čovjeka
niti kamilica, niti lavanda , niti ljekovita blata ...
ja znam da vjera naucava toleranciju i uvazavanje, a kultura ophodjenja isto nije nesto sto se s naukom Crkve kosi...zato molim sve uzavrele glave da se smire i da nastavimo o Odgoju u vjeri.
homeopatija ima svoj topik na kojem se raspravlja i o njenom odnosu s vjerom pa molim tamo nastavite.
sto je Zlo i kako se ocituje - tko ga vidi u svojim, tko u tudjim djelima ostavite za raspravu sa svecenicima i sl. kompetentnim na ovom podrucju.
insinuacije o Rodi i zavjerama o financiranju iste ignoriram.
jučer smo krstili nećakinju i bila sam u crkvi skupa s djecom... kako naš svećenik ide na go odlučio je baš jučer predstaviti svoju zamjenu - nekog mladog svećenika iz Bosne... toliko me rastužila njegova propovjed da sam htjela u sred mise napustit crkvu...
na misi na kojoj je krstio dvoje djece on je održao propovjed o nacionalizmu, rodoljublju, Thompsonu, Hrvatima iz Bosne, pokolju u Srebrenici, odnosima između Hrvata i Srba u Bosni...
dok je on ovdje neću kročiti nogom u crkvu niti ću djecu pustiti da idui inače ja idem rijetko (o velikim blagdanima i krštenjima, vjenčanjima itd.) ali djecu puštam da idu sa susjedom kada to žele... (ranije sam rastumačila svoje stavove oko Crkve pa to ne bih sada ponovno ali želim naglasiti da ovaj post nema ništa s time)
obred krštenja je primanje malenih ljudi u katoličku / kršćansku zajednicu i tako sam ga rastumačila svojoj djeci (Iv zna i za pranje od istočnog grijeha itd.)... B nije slušao misu jer mu je bila dosadna, ali Iv me je jučer pitao što se dogodilo u Srebrenici i zašto Hrvati ne vole Srbe :shock: i zašto Hrvati nisu bili u Srebrenici... jer je pozorno slušao i onda je imao milijun i jedno pitanje o toj propovijedi...
e sad, ako on bud u nedjelju opet htio ići na misu kako mu objasniti zašto mu branim odlazak dok se naš svećenik ne vrati... ja njemu ne želim govoriti loše o nikome, ali sam toliko iznervirana ovom propovijedi da mi stvarno trebaju tuđe riječi... ja u sebi ne mogu pronaći lijepu riječ za tog mladog svećenika
nisam vas dugo čitala...jučer sam bilana misi i na predivnoj propovjedi fra. Dugančića...govorio je da mi kao kršćani ili pripadnici bilo koje vjere ne smijemo se osjećati superiorno ili boli od drugih vjera i religija, Bog samo poznoja ljudsko sre i na njemu je da sudi, on vidi sva dobra dijela vjernika i ateista i ništa mu ovih drugih nisu manje draga...pričao je kaoko su Židovi bili izabrani Božiji narod, ali umjesto da to što su izabrani shvate tako da drugima budu svijetlost, primjer i vodilja, oni su "poganima" zabranili pristup sinagogama itd ( u starom zavjetu, da netko ne bi pomislio da se radi o Židovima općenito i danas)...U Evanđelju po Luki, on spominje ženu nevjernicu ,poganku koju su židovi zvali "psićima", koja ga moli za ozdravljenje; On joj kaže da priliči gospodaru ( vjernicima, tad Židovima, oduzimati od usta kruha djece svoje ( vjernika), i davati ih psićima ( poganima)....a ona mu odgovara ; i psići jedu mrvice koje padnu sa stola Gospodinova...Isus joj reće; velika je vjer tvoja ženo.... ( ovo sam prepričala Evanđelje, nije citirano)
kaže fra. Dugančić......nije na vama da sudite one koji možda danas nisu došli na misu, jer vi ne znate zašto oni nisu tu; na vama je da moli te, ne da sudite, nikoga, nidi da se uzdižete ili osjećate većima i boljima jer ste vjernici ili kršćani...to vam nije put k Bogu, nego djela vaša i srce čisto.....
pujica potpisujem
[b] mim kao i uvijek sudiš druge, a onda njih optužuješ za isto... jako licemjerno...uvijek jako i bezobrazno napadaš, a kada ti netko vrati istom mjerom optužuješ ovdje na forumu za jednoumlje, licemjerje, i da se po pravilima foruma tako ne smije ponašati...uvijek se osjećaš napadnuto, a ti si ta koja često jako neukusno reagira bez prevelikog povoda i odvlačiš teme u drugome smjeru koje se na kraju zaključaju......mislila sam da samo napadaš mene, pa se jedno vrijeme nisam odgovarala na teme u kojima ti i ja imamo različita stajališta, ali sada vidim da nisam samo ja u pitanju jer si napala ljilj@nu koja je jedna od najfinijih i najblažih osoba na forumu....ti bi se odmah "tukla" braniš se kada te i ne napadaju...i ja sam često takva, ali podržavatelja mog mišljenja na ovom forumu je jako malo, a tvog je većina i zato uopće ne razumije takve tvoje reakcije i ispade....šaljem ti mirrrrr i pusu
Ivana krasan pocetak posta ali kraj - opet napadaji i ruzne rijeci.
kako ono ide - tko tebe kamenom ti njega?
stavljam vam veto za uvrede i pocinjem brisati sve takve postove.
pa odite u drugu crkvue sad, ako on bud u nedjelju opet htio ići na misu kako mu objasniti zašto mu branim odlazak dok se naš svećenik ne vrati... ja njemu ne želim govoriti loše o nikome, ali sam toliko iznervirana ovom propovijedi da mi stvarno trebaju tuđe riječi... ja u sebi ne mogu pronaći lijepu riječ za tog mladog svećenika
napravi to kao neki izlet, da vidi kak i druge crkve izgledaju ...
premali je da razumi tvoj revolt
ja radim ovaj vikend što znači da ako ga netko bude vodija (ako on bude tija ić), vodit će ga susida. to znači da ako bude pita može li ić, mogu mu jedino zabranit.
istina, premali je da razumi moje stajalište ali ne želim da mi itko truje dicu mržnjom a najmanje to očekujem od svećenika. osobe koja bi trebala propovijedati mir i dobro.
stvarno sam šokirana, prvo činjnicom da propovijed uopće nije bila namjenjena (ovo će sad glupo zvučat) starosjediocima nego baš doseljenicima iz Bosne... mi kao da nismo bili na misi... točno se njima obraćao rečenicama tipa - ajd otišli ste iz Bosne, ok, šta je tu je, ali nemojte zaboravit Bosnu.. u Hrvatskoj je nitko ne spominje u pjesmi osim Thompsona itd... Srbi napravili ovo, ovi ono... ma stvarno, viruj mi to nije propovijed da slušat uopće... digla mi se kosa na glavi...
ne mogu virovat da mi ni nakon dva dana ne popušta jid....
A da porazgovaraš s njegovim nadređenima. Možda malom samo treba feed backa. Od šefa.
Štrigica ja te razumijem. I sama više volim svećenike čija je propovijed nadahnuta Bogom nego zlom u svijetu. Sa takve mise ponesem mir koji onda dajem dalje.
Ali nemoj biti ljutita na svećenika. Tomislav Ivančić uvijek u svojim radijskim emisijama ponavlja da nećeš nekoga promijeniti na bolje ako prema njemu osjećaš srdžbu, nego ako vjeruješ da on može biti bolji, moliš se za njega i blagoslivljaš.
Koliko molimo za svoje svećenike? Jedni za druge? Po čemu smo uopće kršćani?
Probaj svećenika u svom srcu preporučiti Mariji...iznenadit ćeš se
Knjiga žalbe?A da porazgovaraš s njegovim nadređenima. Možda malom samo treba feed backa. Od šefa.
ajmo zaboravit ovog svećenika... ja sigurno hoću... za nedjelju ću im isplanirat nešto drugo što moraju radit dok sam ja na poslu (moja stara majka je na godišnjem pa mogu otić na kupanje ili nešto slično), a u slijedeću smo na moru... do tada će mladi gospodin otić...
ne želim trošit svoju energiju na takve ljude...
štrigica nemoj se naljutiti na ovo što ću te pitati, i to samo tebe, ne želim ovdje raspravljati na tu temu
Ne znam na koji je način taj svečenik propovjedao i je li s mržnjom govorio...pa o njemu neću i imaš pravo što se ljutiš...ali ne razumijem što si htijela reći rečenicom, da svome sinu ne želiš o nikome pričati loše?
Ovdje se radi o ratu i zločinu koji se dogodio, o tome će tvoji sinovi učiti iz povjesti u školi, gledati na Dnevniku i TV-u itd. što ćeš im tada reći, da je to laž i nije istina, ili si ti ipak mislila da su oni za sada mali da bi shvatili neke stvari? :?
Djeca će kada tada saznati da je na ovom području bio rat, tko ga je započeo itd. i moje je mišljenje, ako ne želiš da tvoja djeca osjete zbog toga jedan dan mržnju prema bilo kojoj naciji, sama im objasniš što se dogodilo i svoje stajalište spram toga, jer je tvoje stajalište kao njihove majke za sada najbitnije, a kada odrastu i tako će formirati svoje mišljenje i viđenje svega....i tada nećeš imati strah od toga što će jedan svečenik pričati u Crkvi na tu temu ili profesor u školi, ili djete izbjeglica pogunulog branitelja u Hrvatskoj ili BiH itd.
ovo ću ti na pp da tema ne ode u zatvaranje
Cure, drage, da čujete koje sam ja priče čula od svoje kćeri. Moj tata ateist je izvor, ali njezina je zbunjena verzija. Kaže meni moja Di od tri godine: Znaš da svaki čovjek ima svojeg Boga, a oni u engleskoj imaju sve zločeste bogove i ostanu u zemlji kad umru i ne idu u nebo kao mi. Ja sam se skoro rasplakala. Znam da to vjerojatno nije baš ono što je moj tata rekao, ali tko zna što je on njoj išao objašnjavati. Bože, pomozi. Pokušala sam joj razjasniti da mi vjerujemo u jednog Boga za sve ljude i da je on dobar i da nas voli, ali ovaj vikend će ih moji starci čuvati puna tri dana i već imam grč u želucu - što ću čuti kad dođem
http://medjugorje.hr.nt4.ims.hr/News.aspx
Eto ako koga zanima9. MEĐUNARODNI SEMINAR ZA BRAČNE PAROVE
Deveti međunarodni seminar za bračne parove održat će se
u Međugorju od 5. do 8. studenoga 2008. godine.
Tema seminara je;
«Problemi braka i obitelji i njihovo rješavanje»
Program:
Srijeda, 5. studenoga 2008.
13. 00 Registracija sudionika
16. 00 Uvod u seminar
17. 00 Večernji molitveni program u crkvi (krunica, sv. misa)
21.00 Klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu
Četvrtak, 6. studenoga 2008.
9. 00 Jutarnja molitva
9. 30 Predavanje, razgovor
12.00 Klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu u tišini
15. 00 Predavanje, razgovor
17. 00 Večernji molitveni program u crkvi (krunica, sv. misa, klanjanje)
Petak, 7. studenoga 2008.
6. 30 Molitva na Križevcu
10. 00 Predavanje, razgovor
12. 00 Klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu u tišini
14. 00 Predavanje, razgovor
16. 00 Priprava za ispovijed pred Presvetim
17. 00 Večernji molitveni program u crkvi (krunica, sv. misa, čašćenje Kristova križa)
Subota, 8. studenoga 2008.
7. 00 Molitva na Brdu ukazanja
9. 30 Jutarnja molitva
10. 00 Predavanje, razgovor
12. 00 Završna sv. misa
Koordinator seminara je fra Miljenko Šteko
Seminar će se održati u dvorani iza crkve. Prilog za troškove seminara 40 € za jedan bračni par. Prijave možete izvršiti putem e-maila: seminar.marija@medjugorje.hr, ili putem faxa na broj: 00387 36 651 999 (za Mariju Dugandzic). Broj sudionika je ograničen zbog prostora, stoga vas molimo da svoje prijave izvršite što prije, a najkasnije do konca rujna. Isto tako molimo sve bračne parove sudionike seminara da sami osiguraju smještaj u Međugorju.
Predavač na seminaru je prof. dr. Vlado Jukić, psihijatar, rođen 1951., oženjen, otac troje djece. Medicinski fakultet završio je u Zagrebu 1976.g. Specijalistički ispit iz psihijatrije položio je 1982., magistrirao 1989.g., a primarijus je postao 1993. Doktorsku disertaciju obranio je 1997. godine. Od 1978. do 1986. radio je u psihijatrijskoj bolnici u Popovači, a od 1986. do 1994. u Klinici za psihijatriju KBC Rebro, Zagreb. Od 1994.g. do sada ravnatelj je Psihijatrijske bolnice Vrapče u Zagrebu. Od 1990. radi na Medicinskom fakultetu u Zagrebu na katedri za psihijatriju: kao asistent od 1990. do 1998., kao docent od 1998. do 2004. i od 2004. izvanredni je profesor psihijatrije na tom fakultetu. Profesor je psihijatrije na Medicinskom fakultetu u Mostaru i na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Prošao je edukaciju iz bračne i obiteljske psihoterapije. Sudjelovao je u nizu drugih edukativnih programa. Subspecijalist je iz socijalne i forenzične psihijatrije. Aktivan je sudionik mnogobrojnih domaćih i stranih stručnih skupova. Objavio je oko 150 stručnih i znanstvenih radova, a urednik je osam knjiga. Voditelj je više stručnih i znanstvenih projekata. Član uredništva dva časopisa. Član je niza stručnih društava. Radio je i radi u mnogim stručnim povjerenstvima. Stručni je konzultant HZMO. Stalni je sudski vještak. Često nastupa u medijima temama vezanim uz psihijatriju. Za svoj rad u više je navrata odlikovan, između ostalog i ordenom predsjednika Republike Hrvatske.
25.7.2008
Poruka, 25. srpnja 2008.
“Draga djeco! U ovom vremenu, kad mislite na tjelesni odmor, ja vas pozivam na obraćenje. Molite i radite tako da vaše srce žudi za Bogom Stvoriteljem koji je pravi odmor vaše duše i vašeg tijela. Neka vam on otkrije svoje lice i neka vam on da svoj mir. Ja sam s vama i zagovaram pred Bogom za svakog od vas. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
http://www.ofm.hr/tabor/index.php?op...d=26&Itemid=43
svjedočanstvo o New Age-u...ako koga zanima, ima 6 dijelova, ja ću samo staviti link za prvi, pa koga zanima neka klikne na ovaj prvi link iznad i otvorit će mu se svih 6 dijelova, ili neka samo na kraju teksta prvog dijela stisne "slijedeća"..... stranica
http://www.ofm.hr/tabor/index.php?
option=com_content&task=view&id=27&Itemid/=
evo i drugi dio kojemu je baš naslov New Age
http://www.ofm.hr/tabor/index.php?op...&id=28&Itemid=
ovdje je bilten s rasporedima za seminare na Taboru u Samoboru, za skinut...evo vam link
http://www.ofm.hr/tabor/index.php?op...d=39&Itemid=57
Pikula što da ti kažem nego da znaš oruđa - molitva, post i dobra djela. Ne izgubi iz vida da svog oca voliš. Razlikujete se u stavovima, OK, ali ti imaš uza sebe Onoga koji je svojom mukom i smrću na križu odnio sve naše opačine, odnijet će i nesuglasice između tebe i tvog oca.Cure, drage, da čujete koje sam ja priče čula od svoje kćeri. Moj tata ateist je izvor, ali njezina je zbunjena verzija. Kaže meni moja Di od tri godine: Znaš da svaki čovjek ima svojeg Boga, a oni u engleskoj imaju sve zločeste bogove i ostanu u zemlji kad umru i ne idu u nebo kao mi. Ja sam se skoro rasplakala. Znam da to vjerojatno nije baš ono što je moj tata rekao, ali tko zna što je on njoj išao objašnjavati. Bože, pomozi. Pokušala sam joj razjasniti da mi vjerujemo u jednog Boga za sve ljude i da je on dobar i da nas voli, ali ovaj vikend će ih moji starci čuvati puna tri dana i već imam grč u želucu - što ću čuti kad dođem
Ivana zg, super linkovi, moram reći da je za većinu kršćana svjedočanstvo bližnjeg mnogo jače u stvaranju vlastitih uvjerenja od bilo kakvog službenog stava Crkve (pogotovo ako ga i nema).
www.luznica.com
evo još jedan link za DUHOVNI CENTAR
ljljana
Ispričavam se ako ponavljam nešto o čemu ste raspravljale, ali mene zanima odgovor tj pojašnjenje molitve Tajna vjere, dio "Tvoj slavni povratak iščekujemo!" ?
Unaprijed zahvaljujem
od 5.09.08-07.09.08 u Domu sportova u Zagrebu, održat će se seminar duhovne obnove, pod vodstvom fra. Zvijezdana Linića
Isus je uskrsnuo
Na nebo uzašao
Sjedi o desnu Boga Oca svemogućega
I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve
Pikula, mislim da ti imam još nešto nadovezati na prethodni post. Naš Bog je vrlo djelotvoran i zainteresiran za naš život. I ispunit će nam želju koja je u skladu s njegovim naumom spasenja za nas.
U ljeti 2004. godine počela sam svakodnevno moliti krunicu i petkom postiti za istinsko obraćenje svog oca i za živu vjeru svoje majke, a i za svoju vjeru. Prinosila sam to svoje trpljenje posta Bogu kao žrtvu da vidi i osjeti koliko mi je stalo da mi usliši molitve.
U proljeće 2005. godine prvi puta sam sa svojim roditeljima prisustvovala Svetoj misi.
U jesen 2005. godine moji roditelji i ja zajedno smo hodočastili u Međugorje.
Nijedna nedjelja ne prođe bez Svete mise u široj obitelji.
Hvala ti moj Bože!
http://www.samoborskiglasnik.net/kol...108&tempg=2008
http://www.veritas.com.hr/dokumenti/...ajna_vjere.php
http://rktkarizma.blog.hr/2006/06/index.html
tvoj slavni dolazak išćekujemo, za mene ima značenje upravo ono što "rečenica" i kaže............Isus je živo na Zemlji, došao je samo zato da bi umro za nas i Uskrsnuo i nas spasio od vječne smrti...Isus je rekao da će doći opet...rekao je ; zato bdijte, jer ne znate ni dana ni časa......"kraj svijeta će doći", ali pod to kraj ja ne mislim samo na smak Svijeta, već na to da svaki čovjek od nas će umrijeti i ima svoj kraj nitko ne živi vječno na Zemlji, ali u onome trenutku kada Isus ponovno dođe, biti će i živih i onih koji su već odavno umrli, ali Isus će suditi i onima živima koji neće doživjeti, dočekati ljudsku smrt, kao i mrtvima...........a kada će doći, to samo Bog zna.............ali ne zavaravajte se, svakom će se suditi, umro ili ostao živ..zato bdijte nad svojom dušom, srcem i životom.
Toliko od mene bubica 27
Drage mame vjernice, nisam se dosad javljala, a sada bih s vama podijelila jedno lijepo iskustvo vjerskog odgoja, a možda nekome bude i korisno
Kao što neke od vas možda znaju, M je bio dosta živo dijete i kao takav "nemoguć" u crkvi. Sve ono što sam ja do njegove otprilike 5. godine mogla raditi bilo je: molitva prije spavanja, pričanje dječje Biblije sa slikama i odlazak na misu u crkvu koja ima veliki klaustar (vanjski) namijenjen upravo djeci i njihovu divljanju koje tada ne smeta ljudima unutar crkve.
Dakle, najprije bismo ušli u crkvu, nakon 5 minuta van, a nekad bismo odmah otišli u klaustar.
Međutim, moram vam priznati da se meni (a i mm-u još više) malo po malo prestala sviđati činjenica da M povezuje službu Božju sa skakanjem (makar je u toj crkvi jedan sjajan svećenik koji razumije potrebe obitelji s djecom i čak potiče dječju igru u tom prostoru). I nekako sam se osjećala prazno, pa sam odlučila M-a početi voditi u našu župnu crkvu gdje nema klaustra i mora se biti "na miru".
Ali s M-om sam napravila dogovor - budi dobar dokle možeš, nakon toga ćemo izaći s mise.
Zbog ove sam odluke doživjela kritike nekih bliskih mi vjernika (da time učim dijete kako je boravak na službi Božjoj proizvoljan), ali ja sam im odgovarala da mi je draže da dijete bude 10 minuta na misi, pa me nakon toga nešto pita o onome što je čuo ili vidio, nego da ga potkupljujem grickalicama i činim mu taj prostor mjestom dosade.
Gotovo godinu dana smo tako išli na misu. Malo po malo, vrijeme ostanka M-a na misi se produžavalo (ponekad bih i ja sugerirala npr. ajmo još samo dok se ne preočita Evanđelje ili sl.).
S 5 godina doživjela sam veliko iznenađenje - M je počeo sudjelovati na misi (koliko može i želi, npr. moli Očenaš, odlazi po križić kad je pričest, stavlja kune za lemozinu...). Kad se umori, nasloni se na mene, ja ga mazim, ali - ljudi su ga počeli hvaliti kako je dobar (što njemu strašno imponira jer se osjeća velik).
I dalje me pita o onome što na misi vidi. Nakon mise obično ga povedem na sok ili sladoled, ali mu to ne govorim prije radi nekakve motivacije, već ga nagradim na kraju i pohvalim ponašanje.
Da smo ostali u spomenutom klaustru, on bi i danas skakao (da i danas odemo tamo, vjerojatno bi se poveo za ostalim klincima
Ovako je naučio razliku između sakralnog i profanog prostora i ponašanja u jednom i drugom.
Hvala puno
Korisno jeDrage mame vjernice, nisam se dosad javljala, a sada bih s vama podijelila jedno lijepo iskustvo vjerskog odgoja, a možda nekome bude i korisno
Kao što neke od vas možda znaju, M je bio dosta živo dijete i kao takav "nemoguć" u crkvi. Sve ono što sam ja do njegove otprilike 5. godine mogla raditi bilo je: molitva prije spavanja, pričanje dječje Biblije sa slikama i odlazak na misu u crkvu koja ima veliki klaustar (vanjski) namijenjen upravo djeci i njihovu divljanju koje tada ne smeta ljudima unutar crkve.
Dakle, najprije bismo ušli u crkvu, nakon 5 minuta van, a nekad bismo odmah otišli u klaustar.
Međutim, moram vam priznati da se meni (a i mm-u još više) malo po malo prestala sviđati činjenica da M povezuje službu Božju sa skakanjem (makar je u toj crkvi jedan sjajan svećenik koji razumije potrebe obitelji s djecom i čak potiče dječju igru u tom prostoru). I nekako sam se osjećala prazno, pa sam odlučila M-a početi voditi u našu župnu crkvu gdje nema klaustra i mora se biti "na miru".
Ali s M-om sam napravila dogovor - budi dobar dokle možeš, nakon toga ćemo izaći s mise.
Zbog ove sam odluke doživjela kritike nekih bliskih mi vjernika (da time učim dijete kako je boravak na službi Božjoj proizvoljan), ali ja sam im odgovarala da mi je draže da dijete bude 10 minuta na misi, pa me nakon toga nešto pita o onome što je čuo ili vidio, nego da ga potkupljujem grickalicama i činim mu taj prostor mjestom dosade.
Gotovo godinu dana smo tako išli na misu. Malo po malo, vrijeme ostanka M-a na misi se produžavalo (ponekad bih i ja sugerirala npr. ajmo još samo dok se ne preočita Evanđelje ili sl.).
S 5 godina doživjela sam veliko iznenađenje - M je počeo sudjelovati na misi (koliko može i želi, npr. moli Očenaš, odlazi po križić kad je pričest, stavlja kune za lemozinu...). Kad se umori, nasloni se na mene, ja ga mazim, ali - ljudi su ga počeli hvaliti kako je dobar (što njemu strašno imponira jer se osjeća velik).
I dalje me pita o onome što na misi vidi. Nakon mise obično ga povedem na sok ili sladoled, ali mu to ne govorim prije radi nekakve motivacije, već ga nagradim na kraju i pohvalim ponašanje.
Da smo ostali u spomenutom klaustru, on bi i danas skakao (da i danas odemo tamo, vjerojatno bi se poveo za ostalim klincima
Ovako je naučio razliku između sakralnog i profanog prostora i ponašanja u jednom i drugom.
Znači s 5 godina...primljeno na znanje
klia, hvala za opisano iskustvo!
Naime, K. je iz kolica ili u mome krilu ili u klokanici mogla biti od početka do kraja na misi kad je bila beba, a i danas je s gotovo 5 god. dobra i mirna, ima puno pitanja poslije mise, itd.
P. koji ima 2 god., bude miran 10-15 minuta i nakon toga trčanje, veranje, odlazi k ljudima, gleda ih, pokazuje na raspelo prstićem i kaže: "Isus", itd.
S njim je misa ponekad naporna, tj. ne mogu se usredotočiti, postanem nervozna, jer moram gledati gdje je P. ili što radi ili ako glasno negoduje.
Također budemo u klaustru ili MM ih uzme da malo prošetaju pa se vrate.
U svakom slučaju, ne odustajem od želje da djeca prisustvuju misi, ali ne inzistiram kad su nemirni ili su u nekoj od svojih faza.
ljiljan@, hvala, mudro zboriš
Kod nas je isto tako, Sara jednostavno nemože tako dugo biti mirna... probali smo i sjesti u klupu i stajati iza da može ipak malo hodati ali ona bi pričala naglas i hoda okolo, čak je jednom pokušala sama izaći iz crkve a nebi se nimalo iznenadila da ode skroz do svećenika ...klia, hvala za opisano iskustvo!
.............
P. koji ima 2 god., bude miran 10-15 minuta i nakon toga trčanje, veranje, odlazi k ljudima, gleda ih, pokazuje na raspelo prstićem i kaže: "Isus", itd.
............
S njim je misa ponekad naporna, tj. ne mogu se usredotočiti, postanem nervozna, jer moram gledati gdje je P. ili što radi ili ako glasno negoduje.
njoj je to strašno dosadno i predugo joj misa traje...
ja je shvaćam i nemam volju ići s njom na misu jer se onda više naživciram nego što ima koristi od mise.
išli smo nekoliko puta radnim danom kad je misa kraća, to je još nekako izdržljivo ali ako češće zaredamo onda joj brže postane dosadno.
sad rijetko idemo na misu ali nadam se da će ona uskoro postati razumnija pa ćemo bar nekada ići a onda kada bude starija se nadam da ćemo svaku nedjelju zajedno odlaziti na misu
Drago mi je što vam naše iskustvo daje nadu
Ni ja D-a još ne vodim na misu, pratit ću njegov razvoj i probati kad mi se učini mrvicu spremnijim.
Jako mi se sviđa što su svećenici u Zadru počeli za vrijeme podjele pričesti ozbiljno shvaćati i naše malene te ih "pričešćati" znakom križa na čelu. M to već sada doživljava vrhuncem sv. mise. Ako ja nisam spremna za pričest, on sam ode i vrati se nasmijan.
Vidjela sam ja "dobru" djecu i ispod 5 godina, ali, eto, nisam te sreće.
Mislim da je najbitnije kako im (koliko nježno, ali dosljedno) kod kuće prenosimo svoju vjeru. Zapravo, koliko oni vide da je nama stalo do svega toga.
klia, upravo tako, važno je kako živimo vjeru.
Djeca promatraju roditelje, gledaju ih kao uzore.
I u svemu treba imati mjeru, naravno.
Tako i ja.
Dječačić iz naše župe koji je rođen isti dan kad i moj Ivan, dakle dijete od dvadeset mjeseci, cijelu Misu stoji uza svoju mamu (ponekad ga mama malo podigne) i ne izusti niti riječ.
Moj Ivan dobar je jako rijetko, uglavnom ako nije pospan, ali i tada dobar samo u smislu da ne ometa druge.
Međutim, meni je u ovom trenutku puno važnije da moji šesnaestogodišnjaci idu na Misu. Mnogi njihovi vršnjaci i prijatelji nemaju uopće takve navike niti potrebe.
http://www.katolicki-odgoj.com/
kad je Emanuela imala 5,6,7 mjeseci mogli smo komotno ići s njom na misu, ona bi ili spavala u kolicima ili slušala zbor mladih kako pjeva, mahala im, igrala se igračkom, sada nema šanse, prošlu Nedilju je MM išao sam, A predprošlu je morao izaći s njom izvan crkve, trčala je, smijala se, i vrištanjem dozivala ljude koje je nisu gledali i tome se smijala..U Međugorju nije izdržala ni oko Crkve.Ali zato poslije mise, ona voli gledati kipove, križ, ljubi Bogu, u Među. je išla do onog križa koji plače.obožava ljude, svima se smije, maše, pruža ruke, tko da smo u Među. upoznali pola Svijeta zahvaljujući njoj
Većenom ja ne idem na misu, iako ima 16 mjeseci, još je dojim, pa i kada je misa uvečer njoj se tada spava a bez sike neće spavati...do kada ćemo tako ne znam???????
U jesen opet poćinju mladi svirat većernju misu, a ona obožava mlade, ples i pjevanje, pa ćemo ponovno pokušati ( pjeva Amen, Aleluja
Od 8 godina pjevam gotovo neprestano u Crkvi ili u Duhovnim bendovima i otkada sam rodila to mi jaakoooo nedostaje, nekad mi bude tako teško kada ih čujem da pjevaju, da se rasplačem, jesam li sebična????
Nisi. Čini se užasno dugo, ali taj dio kad ti se čini da nikud ne možeš bez svoje pikulice ni ona bez tebe -tako brzo prođe i tek kad prođe skužiš kakav si bitan posao odradio. Ako si ga odradio, ako ne - mnogi postanu ogorčeni i svima sole pamet "praktičnim savjetima" o treniranju djece. Kad nisu imali prilike skužiti kakav je to gušt.
Možeš probati ponovno pjevati, pa nek malo muž bejbisita, ali ako radiš vjerojtno ti je sve to skupa previše. Razumijem te. Slušaj svoj osjećaj. Ja vjerujem da Bog s mamama komunicira blisko kroz bliskost s bebom i tek kad prestaneš biti tako posvećen bezrezervno drugom (i fizički i psihički) zapravo shvatiš da se javlja opet neka praznina i da semoraš posvetiti jače svojoj duhovnosti. Sve u svoje vrijeme. Kod muslimana i židova (načuh) mame sa smatraju blagoslovljenima samim majčinstvom i ne moraju vršiti moge vjerske dužnosti pogotovo dok doje, a po starom zavjetu i kuranu to je minimum dvije godine.
pikula hvala, u pravu si
a sada ako želite moliti dok ste na pslu za kompijutorom, ili doma, evo vam jedan link, uživaj te, ja ga obožavam;
http://www.isusovci.hr/prostorduha/
http://www.sacredspace.ie/?lang=hr#advice
Evo pošto je danas sv.Monika majka "najvećeg"grešnika i sveca možda nekoga inspirira ovaj tekst, nadam se da se ne ljutite što ću ga prenjeti u cijelosti;
http://www.katolici.org/naslov.phpAugustinova mama - Sv.Monika
Kao majka moliteljica za drugoga, dostigla je savršenstvo u ljubavi, pokornosti, poslušnosti - jednom riječju do potpunog predanja nebeskom Ocu.
Čitamo u tisku, saznajemo preko svih sredstava informiranja o sve večim problemima, s kojima se suočavaju majke našeg vremena. I uvijek ostaje otvoreno ono prešućeno pitanje TKO je kriv za ovo što se dešava? Naći ćemo mnoštvo odgovora, mnoge ponuditi i sami, ali se stanje neće bitno promijeniti.
Pušenje, rasne ovisnosti, neposluh, razilaženje u mišljenju sa roditeljima, težnja za što većom samostalnosti, sve je to, kao rezultat našeg ubrzanog, nekako i napuhanog tempa života, zar ne? Uz to smo ubijeđeni da prije NIJE bilo problema te vrste. Kad bismo pročitali životopis sv.Monike, shvatili bismo mnogo toga i možda čak uzdahnuli: "Pa moj problem i nije toliko velik"! Monika je, naime, majka dobro poznatog, prvo velikog grješnika, a kasnije još većeg sveca, sv. Augustuna. Moleći za njegovo obraćenje, Monika postiže i svoju svetost.
Kolike supruge imaju problema sa muževima? U starom sustavu je to bilo još izražajnije: on "ateista", tj. komunista ona vjernica i kako odgajati dijecu? To je bio i Monikin problem: dijete je raslo nekršteno. Sv. Monika ja govorila sinu o dobrom nebeskom Ocu u kojeg treba imati povjerenja, ali Augistin nije bio glup: ako je njegov otac zao, možda su svi očevi takvi? - pitao se - i mrzio je obojicu.
Uzalud majčini savjeti. Sv. Monika je posegnula za jedinim, i odavno uskušanim kao djelotvornim sredstvom,kad se čovjek osjeća bespomoćnim: POČELA JE MOLITI, ŽARKO, iz srca. Samo Bog joj je ostao...Pri teškoj bolesti, Augustin je ipak bio kršten ali, ako se sjećamo Voltera, koji je nakon bolesti, čim je ozdravio, ponovo krenuo svojim putem bez Boga - ni Augustin nije bio bolji.
Monika počinje moliti za obraćenje sina intenzivno, ali se činilo da što ona više moli da njezin sin upada u sve teže i teže grijehe: nekadašnji nestašan učenik postaje izvrstan student, koji upija sve "kao spužva ". Ali ne samo znanje na studiju. Kao da je želio upiti sve načine na koje se mode uživati i griješiti. Udaljuje se od majke, ali ona ne prestaje moliti. Dapače, što je Augustin dublje ili niže padao, njena je molitva bila žarča, snažnije, sa sve većim pouzdanjem u Boga, znajući da Bog NIJE bez razloga stvorio to pametno dijete. Vjerovala je u Božje Milosrđe i u vrijednost uporne molitve.
Draga majko, zamisli da 18 godina moliš svom dušom i srcem. I - ništa! Odjednom, Bog uslišava tvoje molitve. I tog bi trena shvatila Ivančićevu poruku: "Nije problem u ocu koji pije, ili sinu koji je razuzdan. Problem je u tebi koji ili koja ne činiš ono što jedino TREBAŠ. Bog dopušta neku poteškoću, napast ili zlo u tvojoj obitelji, ali ne da bi se očajavalo, nego MOLILO! Moleći za drugoga, da bi ON bio ozdravio(i od grijeha!)i ti sam, ili sama ozdravljaš sebe: moliš li za drugoga, moliš i za sebe; sebe liječiš, učiš se pouzdanju u Boga, a time privodiš i onoga za koga moliš - k Bogu".
Koje li radosti za majku Moniku, kad joj sin postaje svećenikom! Milanski je biskup često tješio Moniku riječima: "Nije moguće da tolike prolivene suze majke ne budu uslišane".
Uz to, Bog je "radio" tiho i na svoj način. Željan znanja, Augustin se nekako sprijateljio baš s tim biskupom. Preko njega, kao Božjom produženom rukom, Augustin dolazi do životopisa sv. Antuna Pustinjaka. Zašto baš TOG SVECA - zna samo Bog. Bog je VJERAN onima koji su vjerni njemu.
Monika je najbolji primjer vjernosti: nikada nije posumnjala u Božju dobrotu. Moleći za obraćenje svoga sina, sama sebe je dovodila do onih stupnjeva, o kojima je govorio i Isus. Kao majka moliteljica za drugoga, dostigla je savršenstvo u ljubavi, pokornosti, poslušnosti - jednom riječju do potpunog predanja nebeskom Ocu. I SVETOSTI.
Težnja za svetosti nije trka oko oltara, već skrušeno povlačenju od buke svijeta i u tišini susretanje s Isusom. Tolikim ucviljenim roditeljima Isus želi pomoći, da im usadi pouzdanje u svoje Milosrđe, jer ono što nitko ne može, može On, Isus.
Ali ga prvo treba zamoliti, pa ako treba i kao Monika: moliti, moliti….moliti, jer to je i Isus činio, povlačeći se u osamu.
ovo mi je malo...
to je znak dobrog odgoja, dijete je samostalna jedinstvena ličnost sa svojim stavomrazilaženje u mišljenju sa roditeljima
ne problem
i opet: žena je kriva za sve
nemoj tako
Uglavnom ovdje je tema žena, majka i molitva, ( a ne tko je kriv, šovinizam, feminizam, bla, bla- nemoj te izokretat pouku ove istinite priče
I nemoj te ono pokora, poniznost shvatiti kao nešto nametnuto ženam, tu se radi o vjerskom obliku tih pojmova ( a ne klanjanjau, pokoravanj mužu ili sinu)
Ovdje je riječ o jednoj majci, vjernici, koji je na ovaj način željela pomoći svome sinu, i to tako da mu ne nameće svoju volju i želje...i bila je ustrajna u tome..........( htijela sam se nadovezati na LJILJANU, kada je svjedočila svoju vjeru PIKULI, promjene u svojoj obitelji, gdje su se svi promjenili a ona im nije ništa nametala, nego je molila i postila u tišini svoga srca - u kršćanstvu se to kaže= činila je "pokoru" )
I kao drugo, sjetimo se da je to bilo jedno sasvim drugo vrijeme, od ovaga u kojemu mi živimo.
mislila sam da je autor teksta iz sadašnjice
ispričavam se
malo sam osjetljiva na taj dio prema ženskom rodu....
"autor" je iz ovoga doba ali priča i događaji nisu.....ali bez obzira poanta priče nema veze s "krivnjom" žena i majki za sve nedaće svijeta, već ljubav prema dijeci i sve na što su spremne učiniti za svoju djecu
O.T.i ja sam osjetljiva na pitanja ženskog roda, ne znam je li to feminizam ili normalna reakcija na nepravdu prema svim živim bićima tako i ženama ( ako ne postoji ovaj pojam onda je izmišljen samo za mene "katolička feministica"
kako je moguće da itko posumnja u toMonika je najbolji primjer vjernosti: nikada nije posumnjala u Božju dobrotu
Posting Permissions
