Evo, ja bih se samo javila svojim primjerom: mm i ja imamo ukupno 4 djece iz prvih brakova: 15, 13, 11 i 6 godina. Moja su djeca odmalena prihvatila rkt. vjeru, sada se redovito ispovijedaju- kad osjete tu potrebu, u pitanju je njihova savjest, ne moja. Jako sam ponosna na to što imaju izgrađen taj osjećaj. Molimo se svaku večer, nekad zajedno, nekad oni sami. Muževa djeca nisu imala neki kontakt s crkvom, no otkako smo se vjenčali, i njegova su djeca- polako- prihvatila vjeru, misu i ispovijed. Sada svih 6 odlazimo redovito na nedjeljnu misu. Kako se to postiže? Molitvom i razgovorom s djecom. Puno molim/o za našu djecu. A za razgovor nije teško naći priliku... samo se treba usuditi jer oni pitaju vrlo konkretne stvri i žele čuti cijelu istinu, a ne surogate.