ti si onaj drugi tip, haZorana prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
ti si onaj drugi tip, ha
Ljiljana je vec fino rekla, njezin sud je ljudski i ogranicen. Sumnjam da je tvoj ista drugaciji cu te elegantno zaobici. (super definicija ateista; osoba kod koje nije primarno vjeruje li ili ne.
uglavnom, koliko god se ti ne slagala sa Ljiljaninim definicijama, sama cinjenica da se javljas na ovaj topic i kakvim se postovima javljas potpuno potvrduje njenu teoriju.Ljiljana je vec fino rekla, njezin sud je ljudski i ogranicen. Sumnjam da je tvoj ista drugaciji cu te elegantno zaobici. (super definicija ateista; osoba kod koje nije primarno vjeruje li ili ne.
Kad mi nadjes jedan jedini post u kojem ja pokusavam dokazati da nema Boga i kojim ces dokazati da spominjanje Boga u meni izaziva nemir itd. onda ok. Ono sto rade crkvenjaci i njihovi pristase je drugi par cipela i s vjerom nema veze. Uporno pokusavate te dvije stvari poistovjecivati i to me ustvari nervira.
Ali, imas pravo. Nemam sto traziti na ovakvim i slicnim temama gdje je jedino vazno ispasti ponizni brat katolik. Ostali su tako i tako frustrirani ateisti i izgubljene ovce koje sire nemir medju ljudima.
I ateist i teist su ljudi.
Razlikuju ih njihova ideološka i religiozna uvjerenja.
Nitko nije niti bolji niti gori ako vjeruje ili ne vjeruje u Boga.
Pred vjernika je postavljena teža zadaća, ako vjeruje i ako preispituje svoje stavove, savjest, postupke itd. prema drugima u svom duhovnom suodnosu s Bogom.
Ateist radi po svojoj savjesti (ako nije utišao njen glas) i uglavnom smatra da nikome ne treba polagati račune, tj. nema se potrebu obraćati Bogu, jer ga je zanijekao, za njega/nju ne postoji.
Zorana, zapisano je kako je Isus izgarao tražeći izgubljene ovce svog stada. Draža mu je bila svaka izgubljena ovčica koja se vratila, nego tisuće onih koje su bile mirne i krotke.
Btw. ne poziram kao ponizna katolkinja niti ostale kategoriziram kao frustrirane ateiste. U svojoj vjeri, napisah već, ravnopravno i s radošću
Isus je bio svjestan nesavršenosti ljudske naravi.
Govorio je svima koji su ga željeli čuti.
Crkva ima svoje poslanje.
O tome ne bih teoretizirala na ovom pdf-u.
Isus je volio malene i siromašne.
Nije tražio raskošne palače niti je težio moći koju ljudi toliko obožavaju.
Pustimo, dakle, malene, našu djecu da čuju Isusa, da im bude u srcima, o tome je ovaj pdf.
Da dopunim ovu misao:
Btw. ne poziram kao ponizna katolkinja niti ostale kategoriziram kao frustrirane ateiste. U svojoj vjeri, napisah već, ravnopravno i s radošću razgovaram s pripadnicima drugih vjera i s ateistima.
...koji god taj razgovor prihvaćaju s radošću.
I jako mi fali White Musk i Riana na ovom topicu.
i zdenka, zar ne?
Da!i zdenka, zar ne?
Malo sam na forumu, pa nisam u toku.
A gdje god da postavim pitanje - gdje je Zdenka? - bit će O.T.
Nadam se da će se vratiti.
I ja.
Pozdrav curama, ako nas čitajui sretan Bajram tko slavi. Mi samo danas slavili kod mojih, klinci su dobili poklone i za divno čudo nije bilo previše međuvjerskog dijaloga, samo normalni obiteljski razgovori. Hvala Bogu.
jedna zanimljiva knjiga za ovaj forum (kopiram iz newslettera, još ju nisu stavili na web-stranicu):
Sheila Kippley
DOJENJE I KATOLIČKO MAJČINSTVO
U ovoj praktičnoj i korisnoj knjizi Sheila Kippley iz majčinske perspektive nudi razmišljanja za majke koje doje i koje žele naći duhovnu potporu i ohrabrenje u svojoj prevažnoj zadaći. Osim što obrazlaže duhovnu dimenziju dojenja, autorica također donosi i mnoštvo znanstvenih činjenica koje potvrđuju višestruke pozitivne učinke dojenja, kako za djecu i majke, tako i za cijele obitelji.
Svojim sadržajem i postavkama te nizom vrlo praktičnih savjeta knjiga promiče jedinstvenu ulogu i povlasticu majčinstva, pri čemu dojenje zauzima važno mjesto.
Meki uvez, 12 x 19,5 cm, 160 str. Redovna cijena: 45 kn, a za članove kluba Verbum 40,50 kn.
Evo me!Da!i zdenka, zar ne?
Malo sam na forumu, pa nisam u toku.
A gdje god da postavim pitanje - gdje je Zdenka? - bit će O.T.
Nadam se da će se vratiti.
Baš me ganulo kada sam vidjela forum iznenada preplavljen tvojim nickom, evo do suza... i ovdje ti želim dobrodošlicu!
Oprostit će mi flower malo oftopičarenje - ta poplava je odatle što sam htjela prije svega poslati sve čestitke koje sam propustila.Baš me ganulo kada sam vidjela forum iznenada preplavljen tvojim nickom, evo do suza... i ovdje ti želim dobrodošlicu!
Ma skužila sam, puno si propustila, ali nisam reagirala zato, nego sam se na tren osjetila kao dijete kojem iznenada padaju bonboni iz zraka, ono... Zdenka2?! :shock:
Juuuupiiiiiii!!! :D , pa i suza i smijeha.
:DEvo me!Da!i zdenka, zar ne?
Malo sam na forumu, pa nisam u toku.
A gdje god da postavim pitanje - gdje je Zdenka? - bit će O.T.
Nadam se da će se vratiti.
Joj da mi je bar ovako nešto bilo dostupno prije 22 mjeseca.
Spasilo me to što nisam imala niti mrvicu sumnje da je majčino mlijeko Bog pripravio za dojenče putem svojih zakona koji su vječni.
Svaku poteškoću u vezi dojenja prinosila sam Svevišnjem i žarko molila da ne posustanem. (Bože, kad se sjetim tih dana).
A ovaj forum mi je pomogao praktičnim savjetima i iskustvima mama koje nisu posustale.
I evo nas - punih 22 mjeseca još dojimo - moj Ivan i ja.
Dogodilo nam se nešto lijepotkad stariji ide u vrtić (katolički) tamo se običava moliti, pa smo i doma preuzeli tu molitvu pa nam se ne događa da se samo prekrižimo, nego baškažemo. Meni je jako lijepa: Bože, blagoslovi ovo jelo da okrijepi moje malo tijelo.
Koje su vam molitve najdraže?
Oče naš...
Podsjetila si me na jedan događaj ljeti 2003. godine. Spremali smo se na dug put. Krenuli u 7 ujutro u Čabar a u 4 poslijepodne došli na Pag. Klinci su imali 11 godina, predpubertetsko razdoblje. Imala sam već u glavi scene za koje je postojala velika vjerojatnost da se ostvare - klinci će nakon nekoliko sati vožnje biti strahovito nervozni, nervoza će biti pojačana jer će znati da je još uvijek dug put pred nama i na kraju ćemo se svi isposvađati i prvi dan godišnjeg odmora bit će katastrofa i tko zna na koliko će se dana ta katastrofa povlačiti. Bila sam već unaprijed.
Ali, kako smo krenuli živopisnim predjelima prema Čabru, uočavali smo svako malo kapelicu ili Raspelo. MM ima običaj pred Raspelom, kapelicom ili Crkvom prekrižiti se. Za njim smo se poveli svi. Na taj način svakih pet minuta prekrižili bismo se. Iz zraka je nestajala nervoza. Raspoloženje je raslo. Kad smo u Čabru obavili posao, sjeli smo u park. Prišla nam je Časna i pričala s nama. Otvorila nam je crkvu i kratko se s nama pomolila Bogu da štiti nas i sve ostale putnike tog ljetnog dana. Rastanak je bio vrlo srdačan.
Kad smo se vraćali, ponovno smo se prekrižili pred svakim Raspelom i kapelicom. U međuvremenu smo se smijali i puno se šalili. Put je protekao u veselju i vrijeme je začas odmaklo. Svi smo bili
Zašto sam se nadovezala na tebe, Makita?
Zato jer bilo što da te podsjeti da si Dijete Božje i da se trebaš što češće obraćati svom Ocu, tražiti od njega pomoć ili ga samo počastiti običnim znakom križa - može ti biti samo na pomoć. Bilo to dijete koje je u vrtiću usvojilo lijepu naviku, bio to kip Majke Božje ili nekog sveca, bilo to Raspelo, kapelica ili crkvica...samo se što češće trebamo prisjetiti svoje biti.
I meni je ovo lijepo izrečena molitva koju djeca lako pamte.
Juroslave, hvala ti za promicanje literature o dojenju.
Dobila sam obavijesni mail i kupila knjigu.
Preporučujem ju kao literaturu svim mamama, pa i onima koje više ne doje.
ljiljan@, hvala ti za svjedočenje.
zdenka kakvo zamjeranje, samo veselje :D sto si opet s nama...
Ima li koja mama koja, ako ne u duhu vjere, a ono bar odgaja tinejđera kritički prema duhu ovoga svijeta?
Samo neki isječci iz razgovora koje vodim sa svojom kćeri:
-Najnovija moda je da se ljubi cura sa curom :? (Naravno da se ona ne uklapa u takvo društvo).
Moje promišljanje ide u smjeru da kod tih cura to nije stvarna sklonost istospolnoj vezi već potreba saživjeti se sa svijetom. To čini Madonna i još neke javne osobe koje njima predstavljaju idole.
Način zabave: viski i pivo u parku, a zatim disco.(Ni tu se ne uklapa).
I onda se dijete nađe u situaciji da ima oslabljene kontakte sa svijetom. Ja sam mama i imamo divan odnos, ali ne mogu joj zamijeniti društvo vršnjaka.
Sinoć na klanjanju pred Presvetim naša je Časna izgovarala riječi koje su mi navele suze na oči. Svećenik (Isus) je prvo rekao - Dijete moje, reci mi sve svoje boli, sve ono što te tišti predaj mi da mogu to odagnati od tebe. Časna je onda govorila o tome kako je svijet izruguje jer je drugačija, a On joj odgovara da je to dino jer je to znak da je Njegova.
Meni je to sasvim shvatljivo...ali kako to objasniti šesnaestogodišnjacima?
Nemam tinejdžere, ali odgajam djecu kritički prema svijetu i pojavama koji ih okružuju. Ukazujem im na stvari, objašnjavam i oni polako stvaraju svoje stavove, pogotovo M. U njemu, osmogodišnjaku, jasno primjećujem moralnu vertikalu koja polako čvrsne i to mi ulijeva sigurnost za njegovu budućnost. B. to još nema - kod nje se oslanjam na svoje vodstvo za još neki period i na njezinu izuzetnu empatičnost i altruizam pomoću kojih na svoj način stvara stavove o tome što je dobro, a što loše.
Dvije stvari smatram ključnima u suočavanju mlade, nedorasle osobe s izazovima svijeta u kojima ih roditelji više ne mogu pratiti i štititi, ne u mjeri kao prije. Prvo, stav. Ako dijete/mlada osoba ima stav prema stvarima iz tog stava proslijedit će i postupci. Drugo, okretanje prema samom sebi i definiranje sebe postaje važnije u toj dobi. U prethodnom razdoblju, negdje do 14 godine svijet su vršnjaci, druga djeca, a kasnije se osoba okreće prema sebi i spoznaje sebe da bi mogla ući u svijet odraslih. Sjećam se i sebe u toj fazi - samospoznaja i vlastitost bili su mi najvažniji tada. U prethodnoj fazi je grozno biti drugačiji, ali kada nastupi vrijeme "svijet sam ja", to je čak i poželjno: to sam ja, imam takav i takav stav prema tome i tome i nije me briga što svi rade drugačije. Eto tome se nadam kod svoje djece, to im želim i usmjeravam im prema tome svojim odgojem.
I meni. Samo me na to razdoblje ne vežu lijepe uspomene. Bila sam osamljena. Jedan je razlog što sam bila jedinica zaposlenih roditelja, uvijek sama, sama, sama. U disko nisam niti htjela, niti smjela. Nikakvih poroka nisam imala. Nisam ogovarala. Kao takva nisam se uklapala niti u jedno društvo.
Vjerojatno je isto tako bilo i sa tobom Zdenka 2.
Ali razlika između nas dvije u toj dobi je što si ti imala Boga.
Ja u to vrijeme nisam imala Boga.
Ono što je najteže djeci objasniti da ne treba prezirati čovjeka, već grijeh. Da se druže sa svima, ali da ostanu svoji. Da nemam svakodnevne molitve, mislim da bih i sama to teško postigla, mislim da bih i sama živjela od dojma do dojma što ga pruža izvanjski svijet.
Je, imala sam Boga i da, to mi je pomagalo. Imala sam i dvije sestre i svoj krug dragih prijatelja - s nekima od njih se družim i danas. Išla sam i u disko, dapače vrlo rado. Lapidarij, Kulušić, Jabuka, Big Ben vidjeli su me često. Ali, škola mi je uvijek bila ispred toga, kao i neke druge vrste druženja sa sestrama i prijateljima i brojne aktivnosti s kojima sam se bavila. Nisam se osjećala usamljenom, jer sam imala taj svoj krug i svoje interese. I tada su postojali razni izazovi i loši utjecaji, ali u daleko manjoj mjeri nego sad. Našoj djeci je teže ostati svoj kroz sve to i zato trebaju više naše pomoći nego što smo mi to trebali. Ne može se sve u životu isplanirati, ali neke glavne smjernice svome odgoju treba dati. Mislim da treba odrediti svoje odgojne ciljeve i upoznavajući svoje dijete, usađivati mu te vrijednosti na način koji će biti u skladu s njegovom/njezinom osobnošću. Ljubav i neka općenita želja za dječjom dobrobiti i srećom nije dovoljna da se to i ostvari.
Ovaj drugi dio tvoga posta mogu samo potpisati.
Ljilj@n@ i Zdenka2 razgalile ste me svojim postovima.), ali prepoznajem novi repertoar, na žalost. Tema o kojoj govorite počela me kopkati, iako je to tek daleko. Drago mi je da ovdje mogu pročitati ozbiljne i optimistične stvave o utjecaju društva na odgoj. I mi smo prilično usamljeni u svojem svjetonazoru i životnom stili (s tim sam vas već ugnjavila), ali ovakvi svjetli primjeri me ohrabruju.
da ga ujedno i pohvalim - neku večer sam ga pitala hoćemo li se zajedno pomoliti prije spavanja, a on je sam izgovorio tako predivnu molitvu i zahvalu Bogu svojim riječima da sam ostala
Da, ima (zapravo mislim da to večina čini).Ima li koja mama koja, ako ne u duhu vjere, a ono bar odgaja tinejđera kritički prema duhu ovoga svijeta?
Kći nije tipični predstavnik mladih, ali nju to ni najmanje ne uznemirava. Nije joj problem biti sama protiv svih. Ima svega nekoliko prijateljica. Njoj je to dovoljno.
Da se osjeća osamljeno savjetovala bi joj da pronađe neku grupicu ljudi sa sličnim svjetonazorom: SKAC, FRAMA, crkveni zbor ili orkestar... U Zagrebu bi se dosta toga našlo, neznam kako je u Karlovcu.
Meni sin zadaje više glavobolje. On je zaključio da smo mi uvrnuti, a idoli su mu rokeri (do nedavno su to bili reperi, pa mi se ovaj pomak na rokere čini kao mali napredak). Prvi i glavni problem je sustav vrijednosti koji je potpuno drugačiji od našega (ostatka obitelji). Zbog toga mi je jako teško zadržati dobre odnose, dobru komunikaciju, postaviti granice prihvatljive i meni i njemu, ne sputavati ga previše...
Nadam se da je to samo faza traženja sebe.
Jer, mogla bi ja o njemu i drugačije pisati: kako dobro uči, uči svirati gitaru (i osniva bend), ne kasni u školu, doma uredno odrađuje obveze (baca smeće, sprema suđe iz perilice, kupi veš sa žice, usisava stan...).
moji su se starci držali one, proći će je, bit će dobro. Sad kad gledam iako nisu bili religiozni ta njihova vjera u mene, da ja ne mogu završit loše kakve god gluposti radila me sigurno spasila u mnogim situacijama. Hvala dragom Bogu, stvarno je prošlo i dobro sam
Dostojevski/Demoni"Tko uspije nadvladati bol i strah, taj će postati Bogom. Onda će biti novi život, nov će biti čovjek, sve će biti novo....I onda će se povijest dijeliti na dva dijela; od majmuna do uništenja Boga do....
-Do majmuna?"
ne želim komentare ni polemike na ovo, samo sam danas naletila na ovaj citat, pa sam ga htijela podijeliti s vama, i dati vam na razmišljanje......
pusa svima, Bog vas blagoslovio!!!
Neki dan sam slušala predavanje mladića rođenog bez ruku i nogu. Nakon mnogih teškoća, frustracija, depresija, našao je smisao svog postojanja, završio dva fakulteta, drži predavanja po cijelom svijetu.
O njemu i njegovom radu ima na:
http://www.attitudeisaltitude.com/
Pravila pisanja postova
