www.savezbezimena.com ovu prekrasnu stranicu otkrih maloprije, kada uđete u nju, nemojte preskakti uvod, osnivač je Phil Bosmans vjerujem da ste čitali njegove predivne, pozitivne knjige.


Poznajem mnoge ljude i tajne mnogih ljudi. Ali ni dva čovjeka nisu ista. Svatko je svijet za sebe i njegova najdublja jezgra ostaje drugima strana. Zato između ljudi nastaju gotovo neizbježna trvenja, napetosti, sukobi. samo ako sam shvatio da je drugi drkčiji, i ako sam spreman oprostiti, zajednički život je moguć.
imaš li mir, mir sa svojom obitelji, sa svojim susjedstvom, sa svojim kolegama i kolegicama s posla' Ili je bilo svađe? Ima li tu ljudi koji su te naljutili, nanjeli ti nepravdu,ili te duboko povrijedili? Možda tvoj vlastiti muž, vlastita žena? sin ili kći? Tada je u tvoj najdubljoj nutrini jedna velika, rana.
Želim te zamoliti za nešto što je jako teško; daruj oproštenje! Nemoj reći;
" To je nemoguće. Sve sam učinio za druge i sve sam dao. Sad je dosta." Ah, nisi dao sve. Sve ćeš dati tek kada daruješ oproštenje. Oproštenje je najlijepši dar. Ono je božanski dar. I tebi je potrebno oproštenje.
Oproštenjem zarastaju rane i procvjetava ljubav. Ono što najteže mogu dati, moram dati kao prvo; oprostiti. Uvijek iznova oprostiti. Prestanem li opraštati, tu će se odmah stvoriti zid. A zid je početak zatvora.
Ima tako povoljnih prilika za da se zaključi mir, da se ukloni svađa. Jako često imamo prilike nešto darovati, napisati jednu kartu, nekoga pozvati kao znak da mu ponovno želim biti dobar. Ako je učinjen prvi-najteži korak, ostatak je blagdan.
Sjetimo se što sve ljudi rade ljudima, u što su sve ljudi upleteni, što ljudi sve moraju podnjeti od ljudi, onda nema drugoga puta do mira osim oproštenja.

Na vratima
kojim zatvaraš prošlost,
stoji samo jedna riječ;oproštenje.

Prvi korak;oproštenje.
najlijepši dar.
Ovo sam vam prepisala iz Glasa Koncila, nekako me dirnulo i morala sam to podjeliti s vama. A i znam zašto me dirnulo; jer je meni u životu najteže upravo oprostiti i zaboraviti.

Baš sam se natipkala