Citiraj cvijeta73 prvotno napisa
moja nona je jedini vjernik u cijeloj našoj obitelji. i što bi ja sad trebala, kad ju juraj pita nešto o bogu ili crkvi, a dođu i do tih tema - njoj zabraniti da kaže ono u što ona vjeruje?
.
kužim te
ovdje je u pitanju kontekst i način
kad tvoja baka kaže djetetu : JA vjerujem zato i zato..
to je ok, to je njen stav, njeno mišljenje , ona u tov jeruje , ne nameće

no, AKO tvoja baka kaže:
-ići ćeš u pakao jer se ne moliš Bogu i vječno češ gorjeti jer ne vjeruješ u Njega!

e to ti je kršenje granica, zar ne? to više nema ništa sa poštivanjem druge osobe (vas i vašeg djeteta)
to nije uredu

a u ovom slučaju da je baka rekla:
JA ne vjerujem u Boga , ja sam ateist iz tog i tog razloga
nikom ništa, jer je to njeno mišljenje i shvaćanje stvari
ne prelaz ničije granice
no kad ta baka kaže: Boga nema!
kao opću činjenicu (poput npr. žumanjak je žut), ona nameće svoju činjenicu kao jedinu istinitu, i time krši granice, tj. roditelji si glupi kad ne vide nešto tako očito

bitna je formulacija i poštivanje tuđih granica

da ti ja kažem : Ima Boga! ti si u krivu!
to je napad zar ne?
a da ja kažem: Ja vjerujem da Bog postoji.
ne napadam, samo izražavam svoj stav, i sad ti imaš jednu činjenicu koja ti može pomoći u nekim budućim odlukama u vezi komunikacije sa mnom

bitna je formulacija , način, kontekst izrečenog