MGrubi prvotno napisa
http://knjiga.hr/04.asp?param=B&ID=22197kako zapravo molimo? izgovaramo Očenaš, i to možda dest puta, a zapravo uopće ne dopuštamo Bogu da on nam nešto kaže. To znači da molitve samo izbrbljamo. Takve molitve nisu razgovor s Bogom.......molitva je prostor u kojem Bog za nas stupa u akciju........prostor u kojem Bog može doći k meni i dat mi sve što mi je potrebno.....ipak nemojmo zaboraviti, molitva nije trgovina.Bog nije mehanizam u kojeg ubacujem kovanicu i dobijam sve što hoću...On mi tako često želi objasniti što još moram učiniti, ili zašto još neke stvari nisu sazrele...Molitva, dakle ne znači samo to da čovjek nešto dobije, već Bog čovjeku u molitvi govori.... iz knjige Bog preobražava Tomislav Ivančić
Knjiga je predivna i preporučam je....
što se tiče svetaca, kao mala molila sam se najviše Gospi i sv.Anti, poslije mi je to bilo čudna pa sam rekla mami, zašto ja do Isusa moram ići preko"veze" i zašto se ne molim direktno njemu...čak sam jedno vrijeme mislila da neki ljudi nisu OK jer se mole direktno Isusu, da oni nemaju na to pravo, jer su grešni, i da im za to treba posrednik, poput nekakvog sveca..ustvari samo sam malog Isusa za Božić "osjećala" toplim, ovaj odrasli Isus bio mi je ozbiljan, hladan, ne pristupačan, onaj koji osuđuje i zbraja mi grijehe, pa bi bilo bolje da koji svetac nešto kod Njega izmoli za mene, da ga ja ne razljutim,............
Nemam ništa protiv molitve svecima, ali naš osobni odnos s Bogom, naši razgovori s Bogom kao prijateljem mislim da su na prvome mjestu i najbitniji...od viška glava ne boli, pa tako ni od molitve svecima, ni krunice, ni devetnice, mi smo ljudi različiti i svakome odgovara drukčiji pristup Bogu.....
ne klečim niti pred kojim kipom, samo se poklonim ispred križa na oltaru...inače ne mislim da je isto bilo kljanjati se teletu u Starome Zavjetu i današnjim kipovima, jer je motiv i "božanstvo" drukčije...mislim da Bog shvača našu potrebu vizualizacije i da to ne smatra nekim grijehom, ali današnje generacije sve manje kleće pred kipovima i mole "rutinske" molitve, danas se sve više traži taj osobni odnos, razgovor s Bogom, u koji više nije jednosmjeran, nije monolog, Bog se u toj molitvi obraća nama, a ne mi samo njemu...zato mislim da su i životi nekih svetaca dobar primjer da je konverzacija obostrana, da čovjek treba živjeti svoju vjeru a ne samo brbljati molitve..i da Bog "reagira" na naše molbe
Životi svetaca bi trebali biti primjeri današnjoj mladeži i našoj djeci, a ne estradne ličnosti..kaže Ivančić ako svetac samo moli onda nije normalan čovjek..kaže da je svetac čovjek koji moli ali u određeno vrijeme, čita Bibliju, odmara se, pije, jede, šeta, ali sve u svoje vrijeme, normalan je čovjek, kojm treba molitva da bi s Bogom stupio u vezu, i tu snagu unio u svoj posao i cijeli svoj živit, kroz njega se mjenja ovaj svijet, jer u svijetu susrećemo Boga, a ne izvan njega...osim toga i sveci griješe...Postoje ljudi koji malo znaju, ali vrše ono što znaju. I oni su postali sveci....u čemu je razlika između tebe i sveca? Svetac se često ispovjeda, on se često pere od grijeha...a ti možda ideš na ispovjed jednom godišnje...njegove ruke su čiste ne zato što ih nije zamazao, nego zato što ih je oprao...svaki čovjek griješi, svetac također, i zbog toga pati.Svaki čovjek zaprlja ruke, ali dobar ih čovjek opere....Svetost je moj cjelokupan odnos s Bogom...to nije nešto etično ili moralno, nego, teološki rečeno supstacijalno......T.Ivančić
bila sam sada u Tomislavgradu i jako mi je bilo "glupo" što u Crkvi nema vjenčanja jedno par tjedana jer se bliži svetkovina N.Tavelića, i vjenčanja su se morala obavljati u selima...meni je to totalno besmisleno da se takvom bitnom skramentu predpostavlja jedan svetac..pa u ZG nekada vjenčavaju u Korizmi, a gdje je Korizma ispred svetaca...eto te neke stvari mi se ne sviđaju i ljute me
 |
|||
