Pitanje vjeronauka i njegovo pohađanje je pitanje koje se odnosi na obitelj i njenu vjeru, a ne trend ili obilježenost, ako dijete ne pohađa te satove.

Zašto da dijete ide slušati nešto o čemu se ne govori u njegovoj obitelji ili ono što se ne živi?
Moj stav je da s djetetom treba razgovarati o tom pitanju.
Ako dijete ateista želi ići na vjeronauk, neka ide - zašto ne?

Što se tiče svećenika, koji, kako kažete, nema vremena za potrebe župljana, pa helou, čovjek je predan radu ili nije, kao i u mnogim zanimanjima i zvanjima.

I među svećenicima, kao i kod političara i trgovaca, ima iznimaka - časnih i nečasnih.

Ipak, ružno je kad svima njima sudimo zbog nekog ne-primjera, da se tako izrazim.