Htela sam ovu temu da otvorim dok sam bila pod utiscima ali sam uspela da se skuliram. Sad smireno mogu da vam opišem naš problem:
Nađa ima skoro 14 meseci. Uspavljuje se isključivo dojeći i nikako drugačije. Par puta sam uspela da je uspavam nosajući je ili u kolicima ali pre toga je svakako bio jedan duuuuuugačak podoj - za smirivanje. To smirivanje joj je i inače problem - vidno joj se spava ali ne da se, vrti, sto puta pusti sisu i ustane pa ponovo legne....
Od rođenja muku mučimo sa spavanjem, ali sad smo MM i ja već počeli da se brinemo da li je sve OK. Naime, ona drži sisu u ustima doslovce svo vreme dnevnog spavanja (dva puta po 1-1.5h) i za večernje uspavljivanje sigurno prvih 1.5h a kasnije po potrebiAli čak i kad uveče zaspi ja ne smem da ustajem od nje uopšte. Ako u toku noći odem na wc posle cca 30 sekundi čuje se plač iz sobe, zadnjih nekoliko dana ne plače ali svaki put kad dođem iz wc-a ona sedi u krevetu.
Inače od rođenja noći su nam OK jer ona u polusnu posisa, nikad se ozbiljno ne razbudi, i nastavlja da spava. Ali dok je bila manja bar sam mogla da idem u wc, sad ni to. Od njenog rođenja spavamo svi zajedno, ali MM ne uspeva da je umiri kad ja ustanem.
Da li to može biti neki neurološki problem? Da li je stvarno moguće da posle 14 meseci ona meni "ne veruje" da ću se vratiti u krevet? Kako to da prekinemo? Jer već sam iscrpljena, trpi i moj odnos sa njom, dojenje je počelo da me nervira a trpi i moj odnos sa MMom jer nemamo ni 5 minuta nasamo.


Ali čak i kad uveče zaspi ja ne smem da ustajem od nje uopšte. Ako u toku noći odem na wc posle cca 30 sekundi čuje se plač iz sobe, zadnjih nekoliko dana ne plače ali svaki put kad dođem iz wc-a ona sedi u krevetu.
Odgovori s citatom
)
..
