Citiraj donna prvotno napisa
ja se isto panično bojim smrti ali ne svoje..nego obitelji navačer kad počnem razmišljati kada legnem obuzme me starh i panika,nemogu zaspati..to je i prije bilo,nije to sad odjednom :/
a da ne kažem kako imam paniku tipa kad je mala na toboganu sve mislim sad će tresnuti s njega,pa kad trči panika tipa sad će pasti i razbiti glavu,da će pasti s kreveta kada spava a nisam kraj nje...što se nje tiče oko svega me hvata panika!
donna, to je sasvim druga stvar nego napadi panike. ovaj tvoj strah je racionalan i javlja se u za to predviđenim okolnostima. a napadi panike se javljaju iznenada, ničim izazvani i obično dolaze u periodu kad misliš da je sve u redu. onda kad je prava panika, ne brini - biti ćeš staložena i mirna. e da, i prate ih razne fizičke manifestacije - kod mene je bio slučaj da mi je srce podivljalo, vrućina, trnjenje, drhtavica, kao da si u nekakvom drugom svijetu, ne možeš napraviti jedan korak iz straha od pada u nesvjest (nikad nisam pala, btw) i sl.

poanta je u ovome misliš, a ustvari negdje se uz put toliko toga skupilo, da je moralo negdje izbaciti.
kod mene je bio slučaj s faksom - u suštini totalno bezveze, nikakav problem, ali vljda mi je pritisak u tom periodu bio toliko velik, a da ga ustvari nisam bila ni svjesna.
meni je puno pomogao razgovor s doktorom, ja nisam bila kod psihologa nego kardiologa koji je isto imao puno iskustva s tim napadima panike.
i opet ponavljam, kapi valerijane su me spasile - nakon što sam postala svjesna da neću umrijeti, svako jutro bi (bez obzira kako se osjećala), popila te kapi. možda je bio placebo - ne znam, ali dugo, dugo, nakon toga san uvijek u torbici imala te kapi - za ne daj bože. i to mi je davalo neku sigurnost.
a u bolnici, na hitnoj - samo su me svaki put uvalili 2 apaurina i naravno, sve je odmah prestalo. tako da mi je i to pomoglo - jer nijedna ozbiljna bolest ne prestaje ako popiješ tabletu za smirenje.