da li imate povjerenje

[tanjads]

Ja i Filip imamo dogovor, po nogostupu ide sam, daje ruku kad prelazi ulicu. Kad mi ode naprijed igramo igru "Stop, sad unazad!", tako da mi je uvijek na nekoliko koraka da ga mogu stici ako krene na cestu.

Jako pazim ono sto mislim da je zbilja opasno (npr. insistiram da me ceka kad silazi niz stepenice i da se drzi). Situacije u kojima bi mogao pasti, ogrebati se ili udariti (bez pogibeljnih opasnosti) ga pustam da isproba. Gledala sam ga i kako rusi kos za smece na sebe i pada s bicikla i prilazila bez panike. U zadnje vrijeme ga znam pitati place li jer se uplasio ili se jako udario. To mi se cini ok, on se ne boji padova, nije mu drama kad se ogrebe ili kad vidi krv, kad se isplace proba ponovo malo opreznije.

[M.a.r.t.a]

Ja imam povjerenja jedino u mm koji ga pričuva kad je to potrebno.

Imamo i jednu priju koja uskoči kad je neophodno (svakih par mjeseci ).

Svekrvi bi isto dala dijete, ali je 600km udaljena tako da smo dosad mm i ja svega par puta bili zajednobez klinca na kavi.

Moja mama ne zna sa djecom i ja nemam pojma kako je mene uspjela odgojiti. ustvari znam, živjeli smo sa bakom i djedom

na jesen će u jaslice pa me baš zanima kako ću to ovako paranoična podnijeti!

[Nina]

Imam potpuno povjerenje u svoju sveki,kad je s njom nikad ne brinem.

Ona se drzi svake moje rijeci i radi sve tocno onako kako sam ja rekla.
Mnoge stvari su joj bile cudne ili se s njima nije bas slagala,ali svejedno ih radi.
Ponekad i pretjeruje,pa nekad pita jel joj smije dati ovo/napraviti ono,kao da sam bas takva vjestica.
Al ona je vjecito u strahu,a to mi je i rekla,da ce napraviti nesto krivo i da joj vise necu dati malenu na cuvanje.

Ma,imam najbolju sveki na svijetu!

Za razliku od vecine vas,ja u svoju vlastitu mamu nemam povjerenja,jer se ona sasvim drzi svojih metoda i teorija s kojima se ja uopce ne slazem.

Tek nakon sto sam rodila,shvatila sam da smo 100% razlicite kad je u pitanju odgoj i sve sto ide uz djecu.
Nekako me to rastuzilo i razocaralo kad sam dosla do te spoznaje,jer smo se inace dosta dobro oko vecine stvari slagale.

[bubek]

[quote="saska7"]

Ali moram priznati da mi je bilo najteže kada sam jednom prilikom ulovila baku kako ga udara po guzi jer je "nemiran" :shock: :shock: :shock: !Opisati taj osjećaj mi je teško ,ali se sjećam da su mi u sekundi oči bile pune suza! To je bio prvi put da je Domi dobio po guzi!I šta reći...

ne mogu presutjeti ovo - moja reakcija na ovakvu situaciju je bila da sam vrlo smireno rekla svom ocu da sam ja dobila 3put po dupetu i da mu to sa 30 sad oprastam, ali da moje dijete nece tuci...uzela sa sobom klinca iako smo imali sasvim drugaciji dogovor i otisla doma. kasnije smo dugo raspravljali o mom stavu NE PO GUZI i njegovom PA NISAM GA ODALAMIO dok nije shvatio da ako zeli vidjeti svog unuka neke stvari mora prihvatiti i promijeniti svoje ponasanje. sva sreca, tata mi je dosta razuman pa se sad sasvim lijepo druzi sa svojim unukom.

Da se razumijemo i MM i ja smo urgirali na ovo!Pa to mi se podrazumijevalo!Samo sam opisala kako sam se osjećala u tom datom trenutku i upravo je to razlog zašto još uvijek nemam povjerenja u nikog osim u samu sebe!

[nataša]

jao, hvala bogu da nisam jedina!!!

neprestano mislim kakva sam ja to i majka i kćerka što neću ostavit svoje dijete na 10 dana kod bake,tj. moje mame na čuvanje! ( isto vrijedi i za svekrvu). zato što niko ne može kao ja predvidit probleme koji se mogu desiti, evo npr. deda Anji napravio ljuljačku, prekrasnu, ma super nešto, ali nije predvidio ono povišenje između nogu da se ona ne bi izvukla u najnezgodnijem trenutku, kad npr. juri metar iznad zemlje, i ja kažem to, a baka će na to da nisam nromlna, odakle mi padaju samo take ideje na pamet, da šta ću se sve sjetiti, kad odjednom moja A bum!"!srećom, nisu ju jako zaljuljali i prošlo uz samo manji plač! eto, šta reći?

nejvjerovatno kako predvidimo probleme koji bi se mogli desiti i još nevjerovatnije kako ih oni NE predvide(pod "oni" čitaj: svi osim nas mama!!)

ne mogu se opustiti, nikako....i mislim da i bolje da ne mogu..meni je teže, ali je A sigurnija :/

[dagu]

I meni je drago da nisam jedina po ovom pitanju. Ja ne vjerujem nikome :/ Mislim da ipak majke najbolje poznaju svoju djecu i da je to jedinstven osjecaj i jedinstvena relacija majka-dijete. Naravno, ne kazem da i ostali clanovi obitelji ne vole djecu, ali mislim da je majka ipak majka
Ja sam sa djetetom provela vise od 2 i po godine i tek je sada krenula u vrtic, sto je po meni nekako bolji izbor samim tim da se dijete socijalizuje, a nekako se nauci i pravilima i redu, sto u 90% slucajeva nema kod baka i djedova. Mislim da oni puno popustaju djeci, a u mom slucaju svekrva nije raspolozena za saradnju, ne postuje ono sto joj ja kazem, a ima i vise godina, tako da i nije neki primjer osobe kojoj bi ostavila dijete na cuvanje. I jos jedna stvar, od pocetka dohrane ja curici pravim rucak, jako fino se hrani, nema junk-fooda, instanta, a tako je i u vrticu (kuha im majka moje prijateljice), dok je kod svekrve druga stvar, i gdje je svaki put za rucak juha iz kesice :shock: (a zena je u penziji) i svaki put se cudi zasto moje dijete nece da jede kod nje. Eto, da vam vise ne duzim, ipak najvise sebi vjerujem

[Nina]

Samo da dodam da ja nisam mislila na ostavljanje 10 dana,nego na 2-3 sata,max. pola dana.

10 dana nebi je jos ostavljala ni ja nikome. Ma umrla bih! Od tuge,ne od straha.

[flower]

Ja ne vjerujem nikome

kad kreces s ovim stavom onda je najvjerojatnije da ce se i obistiniti sve crne misli koje imas - druga osoba o djetetu nece brinuti jednako kao i ti, to je sigurno, no to ne znaci nuzno da ce se brinuti lose. izmedju neskrbi i neadekvatne brige o djetetu i dobre skrbi ima tako puno nijansi, a da ne kazem da nema jednoznacnog odgovora sto je dobra skrb.

[Linda]

U potpunosti imam povjerenja u baku čuvalicu. Da nije tako, ili bih prolupala ili bila domaćica.
Bojim se jedino situacija koje nitko ne može spriječiti niti predvidjeti, i to ne samo kad su djeca u pitanju, nego općenito (nalet auta dok hodamo po nogostupu, nezgodan pad i sl.)