E, baš tako i ja, Anci. Učim da je ok da svatko ima svoje mišljenje i da se ne mora sve svakome sviđati, da nije svatko svakome lijep, niti drag, da su ukusi različiti... uvijek pokušam istaknuti objektivnost, a ne ono osobno što u dječjim slučajevima i jest najčešće; recimo, xy curica je Megici rekla da joj je beba ružna- rekla je to, naravno, iz ljubomore, ali ja Megici to tako ne objasnim, već da ne mora svakom djetetu svaka igračka biti lijepa, niti draga, dam joj primjer neke njezine lutke koju manje voli, pa neke koju jako voli, i tak.Anci prvotno napisa
Zapravo, nisam sigurno radim li ispravno. Bih li ipak trebala objašnjavati "prave" (emotivne) razloge koji se kriju iza nekih dječjih izjava/uvreda?