Ali sam je srela danas.
Prišla mi je sama i rekla da je malome,citiram,"očitala bukvicu" i tražila je od njega ispriku,on se sramio i nije htio do nas dok nismo otišli,ja sam joj rekla da meni isprika djeteta ništa ne znači kao što mi nisu značile ni pogrdne riječi....ali da takvu ružnu komunikaciju među djecom treba rezati u korijenu,i da je npr situacija obrnuta da bih ja od nje očekivala da mi to kaže.Tako se ta situacija riješila...no iščitavajući postove svih koji se dosta razlikuju stvarno se pitam je li pametno odmahivati rukom i reći dječja posla.

Danas je to tuđi problem,sutra će oni možda zajedno u razred,pa ako ću ja danas ignorirati te riječi,sutra netko drugi...što će to postati?Normalan vid komunikacije među djecom?