Draga iirraarraa,

stalno ti pokušavam nešto napisati, pa obrišem, pa ponovo pišem, pa isto tako brišem. Bojim se da me nećeš krivo razumjeti, protumačiti moje želje, riječi.. Stoga, napisati ću ti svoje iskustvo u kratkim crtama.
Termin je bio 01.02.2005. Otišla sam na redovnu kontrolu u 39. tjednu. Nisu se čuli otkucaji djetetova srca, uputili su me u bolnicu. Tamo mi nitko nije ništa govorio, dok mi jedan doktor nije dobacio Što vi hoćete, dijete vam je mrtvo. 24sata trudova, prirodan porod, tjeranje babice Hoćete vidjeti dijete? A zašto nećete vidjeti dijete?.... Tri dana sam bila sama u sobi, plakala sam od jutra do sutra, u popodnevne posjete prolazila sam kroz hodnik kroz čije staklo sam mogla vidjeti novopečene mame sa svojim bebicama. Došla sam doma i nitko mi nije dozvoljavao da plačem. Uvjeravali su me da život ide dalje i da imam svog anđela. Kada bi pao mrak, ja sam grlila muža i plakala Zašto baš meni? Odlučila sam da ću poduzeti sve ne bi li otkrila što se desilo?? Sve pretrage, kontrole, obdukcije pokazale su da je dijete bilo potpuno zdravo, da sam ja bila potpuno zdrava. Odgovor na pitanje Zašto? nisam dobila, niti ću ga kada dobiti. Postojalo je tu nekih sitnih naznaka, možda je zbog ovoga, možda je zbog onoga, međutim jedno veliko ništa.
U cijeloj toj mojoj muci, postojala je samo jedna svijetla točka, doktor koji me porodio i koji je bio koliko toliko human. Na prvi pregled poslije poroda otišla sam kod njega. Ništa nije prepustio slučaju. Sve silne pretrage i onda sredinom svibnja znači nekih četiri mjeseca poslije poroda ostala sam trudna, posve neplanirano. Kako je tekla trudnoća i porod imaš negdje na pričama s poroda. Sada je moj Marin tu, dvoipogodišnjak, koji trči sto na sat i ne zatvara usta.

Svakog 26.01. sjetim se. Ne zaboravljam. Srce se stisne. Teško je. Gledam naprijed, ne okrećem se. Živim za svaki novi dan.

Od sveg srca ti želim jedan ogroman plus na testu, da čuješ srce ispod svog srca, ali onda kada budeš spremna. Mislim da na forumu mame i bebe imaš podforum, zatvorenu grupu za mame koje imaju svoje anđele. Živi život punim plućima, jer moraš pripremiti svoje tijelo, a i dušu za novu bebicu.

Sada moram ići, jer Marin hoće dojiti.
Ako ti bilo kako mogu pomoći, javi mi se na pp.