ne mogu niti zamisliti taj osjećaj, tu bol i tugu

Ponekad se jednostavno pitamo zašto se takve stvari dešavaju, zašto ponekad sam kraj trudnoće znači i kraj jednog nevinog života. Lagala bih kad bih ti rekla da znam kako se osjećaš. Isto tako bi lagala kada ti ne bi rekla da sam se rasplakala čitajući tvoju pretužnu priču.

Jedna moja jako, jako dobra prijateljica nije mogla iznositi trudnoće do kraja. Kada bi ušla u visoku trudnoću izgubila bi dijete i tako tri puta. Za to isto vrijeme, ja sam se borila protiv neplodnosti i sanjala o danu kada ću vidjeti pozitivan test trudnoće. Za nju je plusić na testu značio "novu borbu", a za mene bi to bilo ostvarenje mog sna. Jednog dana smo iskreno pričale o svemu. Ona je bila dosta jaka i ponekad sam imala osjećaj da iznutra puca, a iz vani da pokušava ostaviti dojam jake osobe. Pitala sam je iskreno što joj daje snagu da ide dalje i dalje...a ona mi je odgovorila da gledajući mene i proživljavajući moju borbu da uopće zatrudnim njoj daje dovoljan razlog da ide dalje. Kaže ona meni: "Ja ću jednom roditi svoje dijete i biti sretna majka. Ja mogu ostati trudna. Gledajući tebe što se trudiš uopće dobiti priliku za osjetiti što znači biti trudna meni daje nevjerojatnu snagu".

Možda nije neka utjeha, jer izgubljeno dijete ne može nadomijestiti ni jedno drugo, ništa drugo, ne postoji riječ utjehe da otjera tugu i bol.
Možda pomogne da shvatiš da život piše romane.

Dijete na porodu je izgubila i moja prijateljica koja je godinama pokušavala u IVF postupcima ostati trudna. Nije je slomilo, ona ide dalje i dalje...

Valjda smo mi žene takve, tako rođene, snažne i sposobne trpjeti čuda.

Užasno mi je žao zbog tvog gubitka, jako me dirnula tvoja priča...ali...tebe treba drugo dijete da ga doneseš na svijet i pružiš mu priliku da izraste u čovjeka. Tebe treba čovjek za kojeg si se udala i koji te vjerujem beskrajno voli.