toliko mi je spor internet da ni ne citam ni ne pisem po forumu ali ovo sam morala.
toliko mi je bilo smjesno za gospodju koju zovemo Frida
oprosti petraa nemoj se uvrijedit sto se smijem. to je samo zato jer ne poznas Fridu. Da ju poznas znala bi zasto nam je svima smjesno.

Frida je dusa od zene i svima nama prijateljica. Ona je sve ove dane tamo od pola devet ujutro, citav dan na nogama, pazi da sve stima, brine se da nam donese grickalice i pice, naruci nam rucak i ako se zaradimo tjera nas da idemo jesti. onda u pola tri ode po svoje dijete u vrtic, vrati se sa njom natrag i dalje radi i pazi da sve stima, zaprima, kontrolira robu i navecer u osam - devet ostane zadnja i zakljuca vrata.

osim toga mi smo tamo svi dobrovoljno i da nam smeta vikanje lako bismo uzeli svoju torbu preko ramena i izsetali iz sale.


sto se same rasprodaje tice, apri veteranka ti je sve vec rekla. ja obicno radim na primopedaji i ponekad na ulazu na samoj rasprodaji. jedan jedini put sam bila nakon rasprodaje i ostala FASCINIRANA sistemom razvrstavanja i vracanja robe prodavatelju. to je tollika kolicina stvari da kad je sve nakon rasprodaje stavljeno na hrpu meni je doslo da zaplacem od panike kako cemo to razvrstati po vrecicama za samo tri sata.

uglavnom i meni je krivo kad nekome ostane puno praznih kartoncica, ali iskreno i onima sa najboljom robom cesto bude taman 50. Mislim da je sistem toliko dobro razradjen da tesko da ima mjesta za neka poboljsanja a da time opasno ne ugrozimo ucinkovitost s obzirom na resurse kojima raspolazemo.

rasprodaja je jedan od najopseznijih rodinih projekata i koliko god puta sudjelovala ja uvijek ostanem osupnuta kako tece kao neki ples i kako nesto sto dva dana izgleda kao kaos, u subotu ujutro bude poslihtano i kad ivakika zapljesce u devet i nahrupe kupci ne moze se nicim naslutiti ona dva dana teskog rada i naseg umora. svi budemo sretni i nasmijani.