ustvari da, imate pravo, zabrijala sam
dobar mi je onaj dio kad hvali slavoniju, dalmaciju itd.
 |
|||
|
|
|||
ustvari da, imate pravo, zabrijala sam
dobar mi je onaj dio kad hvali slavoniju, dalmaciju itd.
ne znam točno na što misliš, al' pretpostavljam. no, to nema veze s realnošću, dapače. dapače.briga me što se piscu priljepljuju određeni epiteti
ma i meni, samo nek tu i stane!dobar mi je onaj dio kad hvali slavoniju, dalmaciju itd.
Ha, čuj, onda sam ti i ja sveta jer sam iz tvoje države.Točka prvotno napisa
Pardon...osjetih se prozvanom da kažem kako je meni ovo potpuno nepojmljivo razmišljanje. Ignoriranje vlastite nacionalnosti i države u kojoj se živi, to nemrem shvatiti. :?
Ja imam kontra razmišljanje od tvojega, meni je moja država sveta!
cekaj, cekaj.. pa ja jesam rodoljub! volim nas narod, i one slicne nama. bas si mislim o pojedinim pripadnicima ostalih naroda koje sam upoznala i s njima se druzila.. ko kuhane noge su bili. valjda su oni imali obiljezja svoje sredine. ne znam, ne pase mi to. bila bi nesretna da zivim u njihovim zemljama (recimo englezi, belgijanci, svicarci, pa i talijani, pogotovo francuzi, ameri su isto voda). frendica, izrazito drustvena i vesela balkanka zivi u belgiji vec 4 godine i jedini prijatelji koje ima su bosanac i neki cileanci. uzas. ja mislim da smo mi bas super, na prvi dojam mozda hladni i zatvoreni, ali kad se otvorimo smo fenomenalni, napravili bi sve za svakog (to nas je prilicno je*avalo u povijesti
Naravno da jesi.Ha, čuj, onda sam ti i ja sveta jer sam iz tvoje države.
Pardon...osjetih se prozvanom da kažem kako je meni ovo potpuno nepojmljivo razmišljanje. Ignoriranje vlastite nacionalnosti i države u kojoj se živi, to nemrem shvatiti. :?
Ja imam kontra razmišljanje od tvojega, meni je moja država sveta!
ja spadam u one pacijente koji kad negdje vani čuju hrvatski jezik
( ili srpski il ibosanski ( ne znam službeni naziv ))
padam u dert i odmah ih tretiram ko rod najrođeniji....
znam, patetična sam
Bila sam vani, vratila se i žao mi je ko psu što nisam ostala. A vratila sam se upravo zato jer je obitelj na mene radila pritisak na temu Ježeve kućice (figurativno rečeno) pa sam podlegla, ostavila za mene savršenu okolinu, savršeni posao, prijatelje.... mjesto na kojem sam se bolje osjećala nego tu. Zato ću nastojati biti roditelj koji iz sebičnih razloga neće vezati dijete domoljubljem (što god to u konačnici značilo).
x, isto kod mene, sto sam dalje od kuce to su mi veci rodja spadam u one pacijente koji kad negdje vani čuju hrvatski jezik
( ili srpski il ibosanski ( ne znam službeni naziv ))
padam u dert i odmah ih tretiram ko rod najrođeniji....
znam, patetična sam
za mene je dom, kako lijepo pise u Malom princu, tamo gdje mi je srce...
a srce mi je u razlicitim periodima bilo, i jos uvijek je, na nekoliko mjesta na svijetu koje zovem domom
trenutno je u Hrvatskoj, ali to nema veze ni s granicama, ni grbom, pa ni svjesti koliko smo maleni u svemiru nego zato sto su ovdje neki koje volim
zivjela sam na razlicitim mjestima, vjerojatno cu i opet i bas kroz to iskustvo razlicitih sredina i kultura naucila sam ono sto pise u prvoj recenici
naravno da cu tako odgajati i svoju djecu
pa da,
Ja živim u najljepšoj zemlji na svijetu i govorim najljepšim jezikom na svijetu i točka.
Što je rodoljubni duh ako je tata Mađar, mama Bosanka, a svi zajedno žive u Hrvatskoj?
Koji je jezik najljepši?
Koja je zemlja najljepša?
Sevdah, čardaš ili klape?
Nema mi to baš nekog smisla. Meni je važno da se moj sin ne srami svog podrijetla i da može bez predrasuda prihvatiti podrijetlo drugih. Ni više ni manje od toga.
Nije nacionalnost nešto što sam stekla vlastitim trudom pa da trebam biti strašno ponosna na to. Moglo se potrefiti i da se rodim par tisuća kilometara istočnije, južnije ili gdje već.
Sramežljiva, a da osnujemo Sramežljivstan
Potpisujem plesacicu, tj. njezine zadnje dvije recenice.
Mariu i mikku sam isto htjela ispotpisivati. Sjecam se u koji delirium sam pala kad sam jednom daaaavno, dok sam zivjela u Belgiji, slucajno na ulici ugledala auto s beogradskim reg. tablicama. Trebam li napomenuti da nikad nisam bila u Beogradu?
Znaš, voljela bih par tjedana živjeti u svijetu svojih istomišljenika u vezi s ovom temom. E, da mi je vidjeti večernje vijesti tamo...Sramežljiva, a da osnujemo Sramežljivstan
Ma sad sam si napravila sve da mi bude super tu gdje jesam. I MM i ja imamo dobar posao, nešto nekretnina, dobre prijatelje, rodbina je blizu....Nije da se žalim, meni je svuda dobro
Hoću samo reći da sam se vratila iz (tuđih) domoljubnih i inih razloga, da to nije bio moj izbor i da bih vjerojatno drugačije postupila da sam isključivo sama birala. Upravo zato dijete učim da sreću stvara u sebi i nosi je kamo god ide, da čuva svaki komadić Zemlje jer nikad ne zna gdje će joj biti dom, da je građanka svijeta i da se tako ponaša.
Sramezljiva, naslo bi se tema. Znas da ljudska glupost ne poznaje granice.
Sramezljiva, naslo bi se tema. Znas da ljudska glupost ne poznaje granice.
nemoj se ljutiti kaj ti ovo velim, ali s obzirom na ono kaj si napisala, možda bi ipak trebala učiti dijete da ima svoje mišljenje i drži ga se, i kvargu sa svim ostalim. A ovo sa srećim samo usputno, kao omnia mea mecum portam.Ma sad sam si napravila sve da mi bude super tu gdje jesam. I MM i ja imamo dobar posao, nešto nekretnina, dobre prijatelje, rodbina je blizu....Nije da se žalim, meni je svuda dobro
Hoću samo reći da sam se vratila iz (tuđih) domoljubnih i inih razloga, da to nije bio moj izbor i da bih vjerojatno drugačije postupila da sam isključivo sama birala. Upravo zato dijete učim da sreću stvara u sebi i nosi je kamo god ide, da čuva svaki komadić Zemlje jer nikad ne zna gdje će joj biti dom, da je građanka svijeta i da se tako ponaša.
Jer imamo samo jedan život, i jaaako je kratak, a tebi je vidim još uvijek žao - trebala si ostati pri svome, a drugi: volim te mama, tata ili već tko je forsao, ali ja ostajem pri svome (a i prevelika sam za Ježevu kućicu
MM i ja smo jedno vrijeme živjeli (povremeno) u Beču i unatoč tome koliko "naših" (kojih)Mariu i mikku sam isto htjela ispotpisivati. Sjecam se u koji delirium sam pala kad sam jednom daaaavno, dok sam zivjela u Belgiji, slucajno na ulici ugledala auto s beogradskim reg. tablicama. Trebam li napomenuti da nikad nisam bila u Beogradu?
Barem ja takvo iskustvo imam. Ono- "djeco, pa što ne reče odakle ste"
Po meni je domoljublje kada doprinosiš za dobrobit svoje zemlje na sve moguće načine. Intelektualno, materijalno, ekološki itd. One najveće hrvatine što se kunu u domovinu, kleče pred zastavom i ližu šahovnicu, a ovu zemlju su opljačkali na sve moguće načine su za mene običan ljudski šljam
Imam prilike vidjeti velike doze nacionalizma i djecu koja se za vrijeme rata nisu ni rodila, a puna su im usta četnika i ustaša. Meni to samo pokazuje da se stvari nisu dobro postavile na svoje mjesto i da treba proći još puno vremena kako bi se to riješilo, no to sada izlazi iz teme.
Tompson
Odgajat ću svoje dijete tako da ljubi svoj ljudski rod. Ako će ga zbog toga netko zvati rodoljubom, nemam ništa protiv.
Na zadnjem popisu stanovništva tražila sam da mi rubriku “nacionalnost” ostave praznom i to samo zato što mislim da je nacija zastarjeli pojam. Ona je imala kakvog-takvog smisla dok je kulturni utjecaj na formiranje osobe sezao u najboljem slučaju do susjednog sela. Danas, u eri medija, stvari su sasvim drugačije. Kad pogledam koja je to kultura mene odgajala, tko su ljudi čije su me knjige fascinirale, od čije bi mi glazbe srce kucalo brže, čiji su mi stavovi bili neprocjenjivo vrijedni u oblikovanju vlastitih, čija su otkrića i izumi unaprijedili kvalitetu mojeg života, čija me humanost i dobrota duboko dirnula… nalazim da ih ima s nekoliko kontinenata. Tako ne uspijevam svoj identitet i svoju ljubav omeđiti zemljopisnim koordinatama države u kojoj živim.
Mogu razumjeti da su nekad davno, silom prilika, ljudi gradili svoj identitet po principu fizičke blizine pa im je bilo normalno da s Perom ili Mirom iz susjedne ulice imaju puno više zajedničkog nego, recimo, s nekom Akiko iz Osake. Vjerujem da će u budućnosti duhovna blizina postajati sve važnija u umrežavanju ljudi.
Moja će djeca biti rođena u 21. stoljeću, a to što Hrvatska u mnogočemu kasni za razvijenim svijetom neće me prisiliti da ih odgajam prema vrijednostima iz 19. st.
Anci, i meni je zanimljivo kako pojam domoljublje preraste hrv. granice onog momenta kad se iselis iz zemlje i kad ti je samo vazno da se s nekim razumijes.
Meni je npr. jako veselo uporno objasnjavati djeci zasto neki nasi susjedi koji dolaze iz bivih jugoslovenskih zemalja i govore istim jezikom u biti ne govore istim jezikom
Ode sada na spavanje, ovaj novi skin mi je stvarno poguban za oci. :/
Točno to.
A ja sam tek sad slobodna pa me nitko neće natjerati u krevet.
ja nisam kozmopolita, u smislu mim i sramežljive. možda bi i voljela da jesam, ali nisam. strašno bih patila da se moram iz rijeke preseliti u pulu, a kamoli u drugu državu.
volim istru, rijeku, obožavam svoje tisno i dalmaciju, volim i slavoniju, liku i gorski kotar, plitvice, brijune i kornate. osjećam se nekako blisko i s ljudima koje razumijem, mada službeno, ne pričamo više isti jezik. znače mi nešto te granice.
ponosna sam kad naši znanstvenici otkriju nešto strašno važno, kad igra naša repka, kad janica pobere medalje i kad blanka preskoči 205. ponosna sam bila na feral koji je jedini nudio glas razuma u onim teškim vremenima...ponosna sam još na puno toga.
sram me je privatizacijske pljačke i radnika bez posla, sram me je ruke "u neprirodnom položaju" na otvaranju tekme ili na m.p.t. koncertu, sram me je bilo pune splitske rive na prosvjedu za norca, sram me je bilo kad su slavenku proglasili jednom od vještica i sram me je kolektivnog bojkota rade i mire, sram me je bilo brojanja krvnih zrnaca i sram me je bilo kad su mojoj mami, samo zbog "nepodobnog" imena, iskrcali vreće smeća pred vrata vikendice.
ponosna sam, što ipak, u rečenicama koje počinju sa "sram me je..." sve češće stavljam riječ...bilo.
i nadam se, da ću uskoro, s punim ponosom moći reći da sam građanka europske hrvatske. a s ovim "hrvatica" se nikad nisam poistovjetila. priznajem, tu pripadnost naciji, ne osjećam.
eto, u tom duhu odgajam i svoju djecu.
Skoro zaboravih, Sramežljivstan bi, naravno, bila diktatura, sa jedinom dobrom diktatoricim Sramežljivom Velikom, zar ne, je čemu onda?
Članak iz National Geographica, otprije par mjeseci, radilo se o izumiranju jezika u svijetu: Predviđa se da će do kraja ovog našeg stoljeća izumrijeti 50 % jezika koji se danas govore. Već sada za 500 jezika ima manje od 10 živućih govornika. Kad ti ljudi umru, s njima će nepovratno izumrijeti i njihovi jezici i sve ono sadržano u njima: znanje, kultura, naslijeđe, pjesme, priče, običaji.
To je ogroman gubitak, nepovratan... Svijet će biti osiromašen. Za mene, bogatsvo je u raznolikosti, a mi i naš jezik smo dio te raznolikosti. Svoju djecu učim da cijene i vole našu domovinu, njeguju jezik, kulturu i običaje, i poštuju osjećaje koje drugi ljudi gaje prema svojoj domovini. Da budu domoljubi i rodoljubi i da poštuju raznolikost.
Mislim da do nesporazuma dolazi kad se domoljublje izjednačava s nacionalizmom. Na žalost, uz MPT i slične likove, nije niti čudo, ali jednostavno treba imati na umu da to NIJE domoljublje, to JE nacionalizam i to treba osuditi.
Ima jedna jako zgodna knjižica sa stihovima Paje Kanižaja, zove se "Hrvatska domovina", koja baš lijepo djeci približava domoljublje. U stihovima nabraja kako bi bilo da se rodio kao Francuz, Kinez, Eskim...kako bi tada volio neke druge zemlje, imao drugu domovinu...ali, na kraju kaže:
s hrvatskog neba
bacila me roda i tako postadoh djelić
hrvatskog naroda.
I zato volim svoju hrvatsku domovinu.
X
već zadnjih nekoliko godina, kad ispunjavam neki formular, to mjesto ostavljam prazno. i iz principa... i što ne znam što bih upisalaNa zadnjem popisu stanovništva tražila sam da mi rubriku “nacionalnost” ostave praznom i to samo zato što mislim da je nacija zastarjeli pojam.
prošle godine sam bila na jednoj roštiljadi među uglavnom... hrv. murjacimate kad se stavio patetični škoro, pa i kad su zapjevali (uglavnom mlađi) uz "gori borovina"... al' kad je iz zvučnika odmah nakon toga odjeknula pjesma arkanove cece samo što se nisam samoubila.
većina njih je bila na thompsonu... i pretpostavljam da bi većina otišla i na cecin koncert. samo se pitam jel bi skandirali arkanovo ime ?! :? ne znam... možda je i problem u meni, pa sam previše sitničava... :/
ja svoju učim i dok živim ću joj ponavljat (a valjda će s godinama i sama to uvidit) da živi u najljepšoj zemlji na svitu i da govori najlipšim jezikom na svitu. ne podcjenjujući niti jedan drugi komad Zemlje ili nekog jezika. učim je da bude ponosna što je to što je, što je Hrvatica, isto kao što treba poštivat i cijenit bilo koga drugog ko nije njene (naše) nacionalnosti.......meni ovo potpuno nepojmljivo razmišljanje. Ignoriranje vlastite nacionalnosti i države u kojoj se živi, to nemrem shvatiti. :?
Ja imam kontra razmišljanje od tvojega, meni je moja država sveta!
meni je ko i Točki moja zemlja svetinja i ne mogu se prekenjavat kako mi je cijela zemaljska kugla jednako draga, kako je sve predivno ko što je moja hrvatska. nije, i ništa mi ne može biti ljepše od nje.
ima na svitu predivnih mista, predivnih ljudi, ali ništa ne miriše ko moja hrvatska, nigdi sunce ne sije ko u njoj.
jednako tako je i nekom talijanu njegova italija svetinja i šta je sad on odma nacionalist ili je munjen u glavu jer nije zaluđen cilim svitom.
te floskule o zemljoljupstvu mi idu na živčoke.
meni je nepojmljivo da malu odgajam da ne zna tko je i što je.
da ne zna koje je nacionalnosti i vjere. jednostavno mi je to svjetlosnim godinama daleko. isto ko što joj objašnjavamo da ima i drugih vjera i drugih nacija ne podcjenjujući niti jednom rječju nekoga drugog. a mogli bi bit i ogorčeni i ovakvi i onakvi šta smo prošli mm i ja. ali nismo. ne mrzimo nikoga niti malu tako odgajamo samo svoje volimo više od ičega.
mene jeza prođe kad god čujem hrvatsku himnu jer je to himna moje domovine. i nema mi ljepše, draže i milije.
a šta to ne bi smio kazat da je i priko granice lipo :?ma i meni, samo nek tu i stane!dobar mi je onaj dio kad hvali slavoniju, dalmaciju itd.
je, lipo je.
objasni mi molim te, na koga se odnosi naslov te pjesme: "lipa li si" ? što je to lijepo po njemu ? bandera u čavoglavama ? pa sad glorificira svaku moguću banderu, počev od zagore :? i gle čuda, pogleda preko grane i vidi u hercegovini još lijepih bandera ? al tako lijepih bandera nema u sjeverozapadnoj bosni, pa ih neće ni opjevati. što je takvom domoljubu lipo, loryblue ?a šta to ne bi smio kazat da je i priko granice lipo :?ma i meni, samo nek tu i stane!dobar mi je onaj dio kad hvali slavoniju, dalmaciju itd.
je, lipo je.
a možda griješim... možda je thompson u biti zemljoljubac
3h ujutro je pa ću vas sutra pročitati, a sada bih samo odgovorila na pitanje
Naravno da odgajam svoje dijete u rodoljublju, da voli svoje i poštuje tuđe, tako su i mene odgajali.
Meni nije logično kako netko tko ne voli svoje dijete može voliti tuđe, tako isto kada se radi i o domovini.
Izrazito poštujem svakoga čovjeka koji voli kraj, zemlju, grad, kontinet od kuda dolazi i potječe, i koji se prema svojim korjenima odnosi s poštovanjem.
Rodoljublje nema veze s nacionalizmom, komunistima, nacistima, ni fašistima.
Pogledajte jedne Amere kako se diče svojim, nose tu svoju zastavu po majcama, hlačama....a puno bi svijeta moglo o njima reći da su agresori, loši, itd. Samo Hrvat kad prizna da je Hrvat i time se ponosi, a ne srami, onda je nacionalist.
To je jadno i smiješno, življela sam u Italiji, trebate tamo viidjeti što je ponos i "nacionalizam", oni pak misle da je se oko njihove Italije okreće Zemaljska kugla, a ne oko Sunca....
I ja nemam ništa protiv toga, dok ljudi ne diraju nikoga i vole i ponosni su na svoj.
Kod nas ako si Hrvat, onda si Ustaša ili nacionalist, ako si komunist onda si Jugoslaven, a gdje su tu Hrvati domoljubi?????
Stjepan Radić se u grobu okreće, na što smo spali.
Ja kad pitam svoju 14 mjesečnu Emanuelu, gdje je Hrvatska, ona pokaže rukicom na svoje srce; što znači u srcu!!!!!!!!!!!!!!
Ne želim da se ikad u životu posrami u ovoj zemlji, samo zato što voli svoju domovinu.
Pravi iskreni rodoljub voli svoju domovinu kao majku, nježno, srčano...zato poštuje i tuđu majku, tuđu domovinu, tuđeg roda sina...jer zna kako je voljeti majku...nema tu mržnje, ljubomore...možda ponekad nekoga maloga natjecanja, kao i u nogometu.
Ja ne mrzim nikoga, ni Kineza, ni Srbina, ni Albanca, ni Amerikanca, a najmanje Slovenca...mogu mi pojedini ljudi i političari ići na živce, ali to sigurno nema veze s cijelim narodom ili nacijom- to su gluposti.
Inače ti Hipijevski stvovi o stanovniku Svijeta su mi presmješni.
Žalosno je što danas u Hrvatskoj nije IN ni popularno biti Hrvat, to su samo oni konzervativci, mi alternativci smo Europljani-to se sada šika, pa nismo mi neki neadretalci i balkanci pa da se ponosimo svojim rodom Hrvatskim...danas je cool biti bez indetiteta, slobobodoumnog ispraznog življenja, bez stava, i zaljubljen u samog sebe SEBIČAN!!!!
To je kao da je kažem mojoj Emanueli; kada odrasteš nemoj se ni sjetiti svoje majke, kao da je važno tko te je rodio, odgojio, volio i hranio, tko te je mazio kada si bila bolesna, ko te je dojio, premotavao, noćima bdio nad tobom, učio te ljubavi i životu (" dojila te mljijekom svoje ljubavi, učila te ovaj jezik Hrvatski" ) zaboravi me...voli sve tuđe majke i divi se njima, a tvoja nije bitna.....tako je kada se radi i o domovini...biti pravi rodoljub spaja ljude različitih kultura i budi interes i poštovanje za tuđe, a ne razdvaja ih.......sve ono liše je politika.....u rodoljublju nema ništa loše.....
4h ujutro je ugasih komp. i onda se sjetih da bi me se moglo krivo shvatit, ono nismo mi konzervativci već "alternativci" nisam mislia na ljude koje se bave alternativom
itd.
npr. nije moderno ni na ponos biti npr. Albanac, Hrvat itd. to nije "urbano" oni su zaostali, "seljaci", malograđani.......a sigurna sam da se netko od vas "stanovnika svijeta" rodio u Londonu, Parizu...ne bi se toga sramio, naprotiv gdje god bi došao s ponosm bi govorio da je Parižanin ( kao da to govori nešto o toj osobi) ako je Pariz grad, kulture, mode, ne znači da je osoba koja je iz tog grada isto tako urbana, školovana, pristojna...ja mislim da vi se "sramite" što ste Hrvati zato što bi netki stranac mogao odmah steći neku "lošu" malograđansku, sliku o vama....pitajte se onda kako sami prezentiramo vlastitu Državu, ako se bojimo takvih stvari, to puno više govori o nama, nego o ikome drugome....to govori da i vi ljude drugih nacija gledate kroz prizmu politike, prezentacije dobre ili loše u svijetu, a ne gledate osobu kao jedinku...npr. sad Slovenski političari i par Slovenaca rade nešto što ja možda ne odobravam, i sada bi ja trebala cijeli Slovenski narod optužiti za isto-to su nebuloze
Drugo; ljepota svijeta je u različitosti, da smo svi iste nacionalnosti, vjere, kulture, razmišljanja, pa umrli bi od dosade, o čemu bi pričali...da je cijeli svijet ravnica ili more......
Može nečija mama bolje kuhati od moje, ali meni je od moje majke draže, kada na kruhu osjetim miris njenih ruku.
Može u svijetu biti stotunu mjesta lijepših nego u Hrvatskoj, ali meni su moja draža.
Možeš voljeti tuđu djecu, ali nikada ti neće biti draža od tvoje.
Može ti tuđi muž biti zgodniji od tvog, ali svog voliš, on ti je draži usprkos prijateljičinom Mr. Savršenom
Domovina su dragi ljudi, mjesto gdje si se prvi put poljubio, prvo školsko zvono, praznici kod bake u Slavoniji ili na moru.
Prošlost, sjećanje, mirisi, ljubav, događaji, ljudi su domovina.
Znam da ću ispasti patetična ali; dok sam živjela u Italiji (nisam godinu dana vidjela svoje niti sam smijela pričati Hrvatskiduga priča) gledali smo nešto na projektoru, kad odjednom kamera se iz visine počne polako spuštati, i ja skužim da je to Splitska (stara) riva, more, počelo mi je srce toliko kucat da sam ga čula u ušima, suze su krenule ko lude i počela sam jecat. Viknula sam ;Spalato, a jedana talijanka mi kaže, ma daj, pa to je Genova. Ma kakva Genova, vidim ja da je to Split, pa ne bi mi srce poludilo. Kaže ona meni; pa šta ti je, ti si iz Zagreba, koliko znam vi se baš ne volite s Dalmatincima.
Ja njoj kažem; ma to je Hrvatska, Split, Zagreb, Rijeka, Pula, Osijek, Varaždin, kao da je bitno-TO JE DOM, TU JE MAMA, TU JE SRCE I DUŠA.
Kada sam se nakon 1g vratila u Hrvatsku nisam se toliko razveselila mami kolko onoj snimci Splita, taj osjećaj će vjećno ostati u mome srcu.
Nisam ni znala dok sam živjela u Italiji koliko mi sve to fali. Tamo si privikneš se na taj način života, izgubiš se u tome svijetu i možeš biti tko hoćeš, kao našao si sebe,a u stvari si pobjegao od sebe samoga.
Kada sam došla u Zagreb Hrvatski mi je tako čudno zvučao, ružno, tvrdo kao arapski
Nakon tjedan dana otišla sam u Pakoštane, sjela na rivu i gledala more, mirisala ribu s gradela i mazila kamen.
Na kraju su meni više falile "zgrade" nego sami ljudi.....falio mi je Slavonski folklor, domaća hrana, Zrinjevac i HNK-a, Trg, Najlijepše i najdraže more na svijetu......
Tek kada se čovjek vrati vidi što mu fali. Ja bih mogla živjeti svugdje u svijetu, ali voljela bih se uvijek vratiti doma.
Ja sam mami govorila kako ću ja živjeti u New Yorku, ali Italija mi je bila dobra lekcija
m.c hercegovina nema plaže poput možda Havaja, ali ljudi koji tamo žive vole svoj kamen, koji ih je hranio, i branio..već sam rekla tuđe može biti i lijepše i bolje, ali nikada draže od tvoga!!!!!!!!!!!!!!
Inače Hercegovina ima dušu i ljepotu ne samo zemlje već i ljudi, neka im je samo na ponos što su uz 500g vladavine Turaka, uspjeli sačuvati svoju vjeru, naciju Hrvatsku i da su uopće preživjeli ta teška vremena, burne povjesti, na škrtoj zemlji!!!!!!!!!
Ljepali si, je prekrasna pjesma o ljepotama i različitosti naše domovine, govori o tome kako Hrvati trebaju vidjet sebe kao narod, kao jedno, a ne svađati se npr.Sjever s Jugom domovine, govori, o miru i ljubavi- samo netko s zlim nakanama tu vidi nešto drugo-sramota.
Inače meni je lijepša bandera s mojim imenom u mojoj ulici, nego sva svijetla Las Vegasa...a inače kome nije dobro u ovoj zemlji i ne osjeća ju kao svoju, ne znam zašto u njoj živi, kada ima cijeli Svijet pred sobom...pa lijepo pinklec na rame i put pod noge........
zasto kad se govori o domoljublju se mora govoriti o m.p.t. sto je on tako zanimljiv da mu stihove citiramo i postavljamo si pitanja - sto je pjesnik htio reci? mpt ionako dovoljno paznje a i prigodnih zveckavih novcica zaradjuje na domoljublju ili "domoljublju" pa se sve mislim da bi tema o njemu bolje isla pod komercijalizam domoljublja.
tema je odgoj i rodoljublje - molim da se drzite teme, mpt i njegove stihove secirajte pliz na nekom drugom pdf (ako takav uopce postoji ovdje
jucer smo nabavili (po njenoj zelji) jos jednu navijacku majcu - ovaj put svu u kockicama, a da ju je euforija lupila najbolji primjer je to da kad je vidjela aquafresh reklamu za pastu (crven-bijelo-plavu) zakljucila je da je to hrvatska pasta i oni navijaju za nas (jest da joj nitko nije objasnio da se pasta moze i okrenuti
u vrticu smo organizirali nogometni turnir, svi su dosli u navijackim bojama, donjele su se i pjesme (navijacke-urbane), napravio se kviz o nogometu i bilo nam je super...
antiglobalist, anti mpt, antieu... i djecu učim tome...
proud to be croat ne mora imati ništa sa negativnim konotacijama (mpt) tipa ustaštvo... i tome učim djecu....
Ivana zg, evo ja priznajem da sam Hrvatica i da volim ovu zemlju i da mi je najljepša, misliš da će se netko od cura (MC, ili Sramežljiva, ili Mim) zbog toga obrecnuti na mene. Daj, molim te ne pretjeruj. Cure imaju pravo na svoje mišljenje i imaju pravo ako žele odgajati svoju djecu u "kozmopolitskom" stilu, malo tolerancije ne bi štetilo.
Ivana,razlika je od hrvata do Hrvatitina.ja mislim da će svi znati o čemu pričam.
Mim,moje mišljenje o Thompsonu nije govor mržnje nego moje osobno viđenje njegove "glazbe" kao glazbe,njegovih stihova kao nekakve "umjetnosti" i njegove pozornice koja je ukrašena kao da ju je sklepao mali sin od Hrvatina koji već 40 godina žive u Njemačkoj a jako ljube Hrvatsku,veeliki su domoljubi i srce im je naravno u Hrvatskoj.A novčanik,mali stan od žene,velika kuća od muža i ona tri mercedesa parkirana isprid kuće - u Njemačkoj.
Nek se nitko ne uvrijedi.Ovo nije govor mržnje nego moj stav o ovoj temi.
bože koja hrpa predrasuda
bolje zvuči na engleskom, ha?
ja još uvijek ne mogu zaboraviti ružne stvari počinjene u to ime. nedavno. i neosuđeno. :/.
i stvarno bi voljela da mi naša politika i pravosuđe omoguće da jednom kažem bez suvišne patetike (parafraziram onu teslinu): ponosim se svojim hrvatskim rodom i hrvatskom domovinom.
Ivana Zg - drago mi je da ima netko sa kime djelim mišljenje 8)
potpisujem te u potpunosti - jer nemam vremena, volje ni potrebe objašnjaviti onim koji će to namjerno shvatiti drugačije i pokušavati pročitat inešto između redaka što uopće ne postoji
Što je predrasuda?Da ljudi koji odu iz Hrvatske dobro žive?Ja mislim da nije.Jer da im nije bolje nego u HR nebi ni otišli.
Ono što sam napisala je malo iskarikirano ali istina je da se ovdje teško živi i da smo mi Hrvati koji živimo u Hrvatskoj malo čudni ljudi.Jako volimo svoju zemlju i ljude u njoj a s druge strane nije nam nimalo lako tu živjeti.
cvijeto, ja bih tebe za prijateljicu
Moj post je bio za Tashunicu.
i Trinu
i Trinu
ne- bolje razumiju kozmopoliti ...bolje zvuči na engleskom, ha?
parafrazu potpisujem... kao i većinu toga što je napisala cvijeta i trina... mogu se naći tu...
Pravila pisanja postova
