ne znam, nekak skužiš da te više ne traži cicu. prije par mjeseci, kad sam dolazila s posla, primio me za ruku i vukao u fotelju da se sjednem, pa da on može cicati. sad se zaleti u mene, pa se grlimo i ljubimo, ali se ne sjeti cice. niti kad sjedim više ne žica.
niti ne žica za uspavljivanje navečer, zaspi pored mene, ja mu pričam, mrak, pa se na kraju namjestimo i zaspemo. nekak skužiš da mu više to nije napeto

a za noćne podoje sam mislila da će biti mučno, ali trajalo je otprilike tjedan dana. plakao se po noći, pa sam mu nudila vodu, budio se par puta i tokom par dana je bilo sve manje plača. sad se probudi malo prije 6 ujutro i to mu dam da si pocica..
bilo mi je zapravo puno lakše nego što sam mislila. tak da ima nade i za tebe