Meni se nekako sve skupilo u zadnjih par dana. Vrištala bih od jada/ljutnje. Svi sve znaju, petljaju se u sve i svašta. Eto danas mi svekrva sva ponosna pokazuje kako se moja curka od 4 mjeseca sama ustaje u sjedeći položaj :shock: - primila ju za ruke i posjela!! Pokušavam objasnit ali ne polazi mi za rukom. Osjećam se više umornom od tolikog pričanja, objašnjavanja, svađanja jer- ja sam još zelena u svemu tome, ne. Ipak bih trebala poslušati starije, iskusnije...da da.. . Bila sam uvjerena i čvrsto sam odlučila da neću svom djetetu ništa dat osim mlijeka do 6.mjeseca. I kako su krenule ove vrućine, ona nervozna..uslijedile i skoro pa optužbe da bih joj trebala ipak dati malo vodice ili čaja. I ja se uplašila i dala sam. Nije joj ništa, dapače, ispljunula je to odmah van. Sad neki dan spremamo se u šetnju a vani vruće. Dođe deda i veli: obuci to dijete prehladit će se...već sam nekoliko puta prodrhtala od bijesa! A moj muž?- ja u svemu pretjerujem, tako on veli
Kako još ja i muž nemamo svoju kuhinju ( u izgradnji je) hranimo se dolje sa njegovima. Dijete mi u kolicima. Zaplače. Skočim ja, skoči svekrva. Veli ona ajd ti jedi budem ju ja pričuvala. I pazite kaj napravi- uzme ju u naručje i drži nad njom tanjur s juhom i jede!!! Ustala sam se i zgrabila dijete, rekoh: tako sam je i ja mogla pričuvati. I ispadnem bezobrazna
Kako se vi nosite sa svim tim situacijama? Najbolje je biti sam...