Nagrađivanje na kraju školske godine?

[tatek]

Još par dana i kraj je školske godine i već čujem od ljudi oko mene kako se spremaju nagraditi svoju djecu ovim ili onim za kraj školske godine, za dobar uspjeh, za trud ...

Što vi mislite o tome?

Meni to nije u redu. Dok sam ja išao u školu također je postojao taj običaj, moji prijatelji iz razreda su tu i tamo dobili nešto na kraju škole (tipa "ako završiš s pet dobit ćeš novi bicikl"), no u mojoj obitelji niej postojao taj običaj i nikad nisma dobio ni najmanji poklončić, niti u školi, niti za maturu niti za diplomu. I to mi je bilo OK i samorazumljivo, to nije niti rođendan niti nešto što treba sad posebno obilježavati, već korektno odrađena životna obaveza.

Nemam(o) namjeru nagrađivati vedrana za uspješan završetak prvog razreda, iako mi se sviđa ideja da taj završetak obilježimo na neki način - posebnim izletom, odlaskom na zajedničku večeru ili nečim sličnim, no nikako ne materijalnim ili još gore novčanim poklonom. Pohvalit ću ga za dobro izvršene obaveze, imat ću na umu to postignuće, no nemam ga namjeru za to posebno nagrađivati.

Dakle, što vi mislite?

[maria71]

ah, teško mi je napisati mišljenje uz ovoliko autocenzure koja mi je postala imanentna

[Amalthea]

Tjah... dobit će Milku s lješnjacima, onu veeeeliku - kao i svake godine - i onda ćemo ju skupa slistiti. Eto, nekako moramo proslaviti kraj.

[AdioMare]

Tatek, mislim da razmišljaš potpuno ispravno.
Vjerujem da je Vedranov uspjeh u školi njegova najbolja nagrada i nikakva materijalna ju ne može učiniti niti većom niti važnijom. I ne treba.

Izlet koji spominješ, zajednički svečani ručak ili nešto što ćete upriličiti povodom kraja šk. god. mi je odličan način da mu pokažete da ipak nije najobičniji dan u godini. Već dan, posvećen njemu, u čast odlično odrađenim školskim obavezama.
Ipak je to bio prvi!

[cvijeta73]

Tatek, mislim da razmišljaš potpuno ispravno.
Vjerujem da je Vedranov uspjeh u školi njegova najbolja nagrada i nikakva materijalna ju ne može učiniti niti većom niti važnijom. I ne treba.

Izlet koji spominješ, zajednički svečani ručak ili nešto što ćete upriličiti povodom kraja šk. god. mi je odličan način da mu pokažete da ipak nije najobičniji dan u godini. Već dan, posvećen njemu, u čast odlično odrađenim školskim obavezama.
Ipak je to bio prvi!

potpisujem u potpunosti. niti kod nas u obitelji nije bio običaj darivanja za dobre ocjene pa ga neću niti ja uvoditi. ovo pišem i istovremeno ne vjerujem - da od jeseni imamo prvašića. :shock:

[Mukica]

sumnjam da bi mu ista kupovala zato sto je zavrsio skolsku godinu... mislim... pa sto je trebao???
ne zavrsiti je???
i onak stalno dobiva sve sto mu treba (i previse toga sto mu opce ne treba)

u jednom dijelu obitelji obicaj je da dijete hoda okolo s knjizicom i da svako kod koga dodoje u istu ubaci 100 kn
meni je to oduvijek bilo bezveze

ak cu biti u mogucnosti u buducnosti cu svoju djecu slati u skole (kampove) za ucenje stranih jezika van zemlje i na neka tome slicna putovanja zato jer mislim da ce im takva iskustva dobro doci u zivotu

uvjet za to ce svakako biti, da budu dobri djaci (mislim, nema teorije da ide na neki put ak ima 3 popravna jel tak?)

[Arwen]

potpisujem u potpunosti. niti kod nas u obitelji nije bio običaj darivanja za dobre ocjene pa ga neću niti ja uvoditi. ovo pišem i istovremeno ne vjerujem - da od jeseni imamo prvašića. :shock:

potpis od p do :shock:

iako sam ja dobila na poklon od svojih za maturu zlatni prsten jer sam bila popustila u školi pa nisu očekivali da ću maturu proći s 5
ali to mi je ujedno bio i poklon za 18rođendan i još uvijek ga nosim

[piplica]

Ja sam kao dijete dobivala nagrade za odličan uspjeh, ali ne od roditelja, nego od baka i djedova.
razmišljali smo i našega F. nečim nagraditi na kraju školske godine, možda izletom koji bi njega veselio (npr. Gardaland), a možda i nekim poklonom. Ukoliko se odlučimo za poklon, to zasigurno neće biti nešto skupo. Već smo razgovarali o tome, on je izrazio želju da bi htio dječji ručni sat ili električnu četkicu za zube , dakle pokloni od nekih stotinjak kuna.
Ne mislim da bi općenito djecu trebalo nagrađivati za ocjene tijekom školske godine (kao niti kažnjavati), ovo bi više bila nekakva nagrada za trud i odgovornost koju je pokazao.

[enci]

slazem se tatek da je skola zivotna obveza, ali bi dodala da se u nju moze uloziti manje ili vise truda. volim kad se moj trud nagradi, pa cu nagraditi i moje dijete. mm ga vodi na iron maiden.
bit je da nagradjujemo trud, ne uspjeh.

[marta]

Ja imam drugi problem. Moji klinci vec duze vrijeme stede za stolni nogomet. I sad se to pitanje aktualiziralo. Mene muci kako kupiti tu stvar bez da i na trenutak to netko dozivi kao poklon za kraj godine....

Daklem, ne poklanjam inace nista.

[Bubica]

otici cemo sigurno na neki izletic a pasti i neka sitnica (igrackica do 100 kn.). Ne radi ocjena nego da obiljezimo kraj jednog vaznog i teskog razdoblja...

[štrigica]

prošli smo prvi razred, mislim da će proći s 4, ali s obzirom na početne poterškoće ja sam presretna.. imam dojam da je njemu žao što tijekom ljeta neće u školu i to me veseli jer znači da je (barem na početku) školu doživio pozitivno...
kraj škole proslaviti ćemo nekom večericom i dobiti će dopuštenje da u jednom bircu gleda utakmicu s prijateljima (što sinoć nije smio jer je jutros škola pa je bio )

[gita75]

Sigurno neće dobiti nikakvu nagradu za završetak škole. Ocjene me ne zanimaju previše, bolje ili lošije, njegove su.
Škola je obaveza kao i sve druge obaveze. Mene issto nitko ne nagrađuje kad skuham ručak, operem veš ili odem na posao.
I bez nagrada ima sve što treba (i više od toga).
Ne nagrađujem niti ne kažnjavam za školski uspjeh/neuspjeh.

[aleksandra70vanja]

nemam dijete školske dobi, ali sam za vrijednu nagradu

OT tatek, jedna od najboljih anketa, stvarno ima ponuđene sve odgovore

s rezervom, što je vrijedna nagrada, meni je igračka od 150k vrijedna nagrada, ne mislim pri tome na nešto od 500k ili više

ja sam dobivala od mame poklon na kraju godine, mada se sjećam samo prva 2 razreda, ne znam da li je to poslije ukinula ili ja to više nisam tako doživljavala kao prije
u 1. razredu na kraju godine sam dobila bicikl, Pony, bila sam neizmjerno sretna
mislim da treba nagraditi dijete za dobar uspjeh
naravno da se podrazumijeva da će završiti razred, ali ako je dijete bilo vrijedno, stvarno se trudilo, mislim da treba nagraditi trud

[štrigica]

Škola je obaveza kao i sve druge obaveze. Mene issto nitko ne nagrađuje kad ... odem na posao.

ti to onda volontiraš na poslu?
ja kontam da mi je plaća nagrada za odrađeni posao... ili ne? :?

[Hermione]

Kad sam ja bila dijete - uvijek nam je bilo važno obilježiti taj kraj školske godine. Pogotovo ako je to bio kraj četvrtog ili osmog razreda. Naravno, prvo sa škvadrom, a onda i s obitelji.
Tako je i danas s mojim djetetom. Nikad nismo ništa kupovali niti kakve materijalne nagrade dijelili. Odemo na izlet, kujemo planove za praznike i moram priznati da i sama jedva čekam vikend. Iako je ljeto dugo, a godišnji odmor cca 3-4 tjedna - ipak je i nama roditeljima odmor kad poslije posla ne moramo uvijek voziti i dovoziti na plivanje, strane jezike, tae-kwon-do...nakupi se toga s tri mušketira.
Praznici su nagrada sami po sebi nakon rada i učenja cijele školske godine.
Jedva čekamo praznike! :D :D :D

[gita75]

Škola je obaveza kao i sve druge obaveze. Mene issto nitko ne nagrađuje kad ... odem na posao.

ti to onda volontiraš na poslu?
ja kontam da mi je plaća nagrada za odrađeni posao... ili ne? :?

Da, meni je plaća nagrada, slažem se.
Možda sam se krivo izrazila.
Uglavnom, neće dobiti nagradu za kraj škole jer ja nemam nagrade. Nemam takav sistem. Ono što želi (i što ja procjenim da može dobiti) dobije bez obzira na datum i prigodu.
Onda je muka oko rođendana jer već ima sve što je htio .

[Zdenka2]

Spadam u onu većinu koja će nagraditi dijete skromnom nagradom.

Sin mi završava prvi razred OŠ kao najbolji učenik u razredu. Ova godina mu je bila izuzetno teška - adaptirao se na sredinu u kojoj nije poznavao nikoga i od vrtićkog djeteta koje je učilo samo po svojoj volji i na svoj način postao uzoran učenik koji vodi brigu o svojim obavezama i izvršava ih najbolje što može. (Još da je malo uredniji s bilježnicama i priborom bilo bi savršeno, ali nema veze. ) Izvrsno se socijalizirao - voli i poštuje učiteljice i stekao je prijatelje i prijateljice. Još je uz to dobio i sestru i prolazio kroz školske obaveze uz sve teškoće prilagodbe na novu situaciju. Također smo i preselili. U svemu tome njegov pristup školi i učenju, ostao je isti, to jest ostao je predan učenju čitavo to vrijeme. U sve to uložio je mnogo truda i mi kao roditelji to itekako primjećujemo i cijenimo.

Da, podrazumijeva se da to radi za sebe, da je to njegovo školovanje. Ali ja sam tu uz njega, vidim koliko se trudio, koliko je uložio, koliko se promijenio. U pristupu školi, školskim obavezama i svemu vezanome uz školu daleko je nadmašio moja očekivanja i zbog toga osjećam vlastitu potrebu da ga nagradim. I ja svoj posao radim za sebe i najveća mi je nagrada sam taj posao koji radim, pa i djecu odgajam s time da je znanje njihova najveća nagrada. Ali, godi mi i priznanje i nagrada drugih i ne mogu lagati samoj sebi da mi se to ne sviđa. Zašto bih od djeteta očekivala nešto drugo? Jednostavno, nisam za spartanski odgoj djece. Očekujem od djece da izvršavaju svoje obaveze, ali isto tako im mogu reći: bravo, dijete, izvrsno si to napravio/napravila, zaslužuješ pohvalu i nagradu.

Također, završetak školske godine smatram zaokruživanjem nekog ciklusa, a to svi volimo obilježiti, zar ne? Dijete je nešto zaokružilo i odradilo, a obitelj je tu da mu to prizna i zajedno s njime u tome uživa.

U svemu tome jako je važna i pohvala, to jest da roditelj kaže djetetu što je to točno što pohvaljuje i nagrađuje.

Napominjem da moj pristup tom nagrađivanju ni u kojem slučaju nije pogodbeni: "Ako prođeš s odličnim/ispraviš ocjene.... dobit ćeš... To nije nagrađivanje nego ucjenjivanje ili podmićivanje. Nagrada je ono što dolazi na kraju iz neke vlastite pobude.

Neka nitko ne misli da se ovim što sam napisala opravdavam za to što ću nagraditi dijete. Ne radi se o tome nego sam samo htjela izložiti svoju argumentaciju za razmišljanje onima koji su u dilemi.

Tatek, po mom mišljenju je ono što ti planiraš - poseban izlet, zajednička večera također nagrada, samo u drugom obliku. Ja isto ne bih davala novčanu nagradu, ali bih poklončić koji si dijete želi.

[ivarica]

ja sam tek sad skuzila da je kraj godine a da ja nemam predvidjen budget za to :/
ne mogu se sjetiti niti kako je lani bilo
znam da ce od rodbine i prijatelja dobivati redom po 100 kuna

bubice, kakav izlet, kad i gdje? nasa femili ce vam se bezobrazno pridruziti

[čokolada]

Mene je kao malu uvijek boljelo što se sve moje (uvijek isključivo) petice (i u školi i u muzičkoj) doživljavaju kao nešto što se podrazumijeva, ono...a što bi ti sad htjela? Nisu me nikad hvalili (pa sam i danas skroz zbunjena kad čujem pohvalu ili čestitke :/ ) osim kad bi se eventualno pred rodbinom ili susjedima trebalo pohvaliti kako "djeca krasno uče".
U nekom času su nam bili uveli po 5 dinara za svaku peticu , ali je ukinuto zbog inflacije petica (ispalo je skupo ).
Ja sam za pohvalu i nagradu.

[Tashunica]

Također, završetak školske godine smatram zaokruživanjem nekog ciklusa, a to svi volimo obilježiti, zar ne? Dijete je nešto zaokružilo i odradilo, a obitelj je tu da mu to prizna i zajedno s njime u tome uživa.

ovako i ja razmišljam.
svake godine je dobila neku sitnicu za kraj školske godine. nisu to nikakve vrijedne stvari, nego sitnica koju ja zapamtim da je zaželjela u toku školske godine. na kraju četvrtog je to recimo bila knjižica "Naučite crtati ljude", ona voli crtati i to joj je bilo jako korisno. Cijena je bila 70-ak kuna.

ove godine si je stvarno dala puno truda. u prvom polugodištu je završila na operaciji i bila u velikom zaostatku koji je jedva riješila.
u drugom polugodištu je zapela iz petnih žila čak je sad na kraju odgovarala neke stvari iz prvog polugodišta za bolju ocjenu.
posebno mi je drago što je to sve na njenu inicijativu bez bilo kakvog pritiska i zato sam jako ponosna na nju.

[tajchi73]

[quote="tatek"]
nikad nisam dobio ni najmanji poklončić, niti u školi, niti za maturu niti za diplomu. I to mi je bilo OK i samorazumljivo.


Ja sam isto protiv poklona i super mi je ideja o odlasku na izlet ili večeru ali ne vjerujem da neću pokleknut poklonu ako će to biti praksa drugih roditelja :/ . U moje doba nitko nije dobivao poklone barem ne velike, a one sitnice tipa za sladoled bi dobili kak god okreneš. Molim te pojasni kako su tvoji uspjeli postić da tebi sa npr.7-8 g. bude razumljivo zašto je netko dobio poklon za postignuti rezultat a ti ne ( posebno ako si bio među boljim učenicima). Iskreno to mi se čini nemogućim i vjerujem da je i tebi bilo teško. Sorry ak se varam.

[magriz]

potpisujem tateka

mene nisu nikad nagrađivali za kraj škole. podrazumijevali su da mi je to obaveza, premda sam uvijek bila odlična s hrpom aktivnosti...

ali je uvijek za kraj škole bio ili izlet ili zajednička večera negdje vani, ili neki piknik...

a meni je najveća nagrada bilo cijeloljetno uživanje kod dida i none na otoku


mališa je još puno premali, ali mislim da neću promijeniti mišljenje

[vikiikatja]

mi smo vikiju nedavno kupili bicikl (nabrijani BMX) koji si je dugo i jako želio. Obzirom da je bicikl bio jako skup, jedva smo se na njega odlučili, ali je prevagnula činjenica da je završetak škole i da je školsku godinu odradio lavovski.
Ja glasam za sustav nagrađivanja, svatko prema svojim mogućnostima ili životnoj filozofiji.
Same ocjene ne smatram nagradom, već sustavom vrednovanja/bodovanja nečijeg znanja. I kao takve mislim da ne mogu biti dovoljne. Ja ga nagrađujem za trud koji je uložio, za njegovu odgovornost prema školi, za lijepo ponašanje, za dobar odnos s prijateljima...
Isto tako, svoju plaću ne smatram nagradom nego cijenom svojega rada. Nikada nisam dobila neku materijalnu nagradu, jer takav sustav kod nas u firmi ne postoji, ali postoje one ne-materijalne, koje mi pričinjavaju veliko zadovoljstvo i daju potvrdu da je moj menadžment samnom zadovoljan.

[cvijeta73]

a eto, i zdenka pametno zbori. ja ustvari o tome nisam još ni razmišljala tako da mi je ovaj topik baš super. :D
i stvarno, sad kad se sjetim, ne bi se uopće bunila da su me roditelji nekako nagradili za sve one silne petice... :/
kod nas je bilo (i kod mene i kod sestre) - znamo da vi to možete, pa se onda i podrazumijeva da ćete imati petice.

ali, da budem sasvim iskrena - u osnovnoj školi se baš i ne sjećam nekakvog svog prevelikog angažmana koji je onda rezultirao i takvim ocjenama. ustvari, ne sjećam se uopće da sam učila - sve me je zanimalo, pazila sam na satu (uglavnom, ali niti to pretjerano, naročito u kasnijim razredima osnovne škole), sve mi je uvijek bilo jasno i te ocjene su nekako same od sebe dolazile. govorim za osnovnu školu. a i učiteljice su me odmah svrstali u one "odlične" učenike, tako da su mi i jako puno toga progledavali kroz prste, naročito kada se radilo o disciplini. sjećam se da je isto ono što im je kod mene bilo simpatično, kod moje prijateljice im je bilo strašno iritantno :/. meni je više-manje sve prolazilo.
nikad neću zaboraviti kad je, zahvaljujući angažmanu moje mame, u negdje sedmom razredu, ekipa iz škole osvojila 1. mjesto na natjecanju iz kemije - profesorica je bila toliko sretna, da me više ništa nije pitala do kraja šk. godine - samo je upisivala petice u imenik :shock: . meni je čak zbog toga bilo toliko neugodno pred ostalom djecom, da sam molila mamu da urgira kod nje - što je i napravila.

[Matilda]

Ja se ne sjećam da sam dobivala darove i nagrade za završetak škole. Veselila sam se praznicima, odlasku baki, s roditeljima na more, cjelodnevnoj igri s društvom, kupanju na jezeru.

Ono što danas gledam je nagrađivanje mobitelima, kompjuterima, mopedima, maturante i automobilima. Meni je to :shock:
Klinac treba pasti razred, ima 7 komada, al će njega tata nagraditi.
Dijete tako sve manje cijeni i roditelja i tu stvar koju je dobio, a svoje obaveze još i manje.

Nemam školarca i kako sada razmišljam, ne mislim je nagrađivati nekim velikim stvarima. Sviđaju mi se ideje poput ručka ili večere, izleta, pa i neka dobra knjiga.

[Ribica]

Skoro pa da od riječi do riječi mogu potpisati Zdenku2 8)

Ušao je u prvi razred kao najmlađi u razredu, bez prijatelja jer smo se baš preselili, sam sebe izazvao da mora naučiti čitati jer to nije znao prije škole...ma uglavnom mogu reći sve naj, naj ... o njemu.

Da, mislim mu svake godine za završetak školske godine dati poklon jer svatko tko radi zaslužuje da ga se pohvali i nagradi. I da, prihvaćam svaku njegovu ocjenu, i jedinicu i peticu, i nastojim mu ukazati da je slabija ocjena plod njegove nepažnje, a dobra ocjena rezultat pažnje. Nagrada za dobru ocjenu je uvijek pohvala, a s vremena na vrijeme i dozvola da si u shoppingu kupi nešto što želi ili da odemo npr. u McDonalds (gdje idemo iznimno rijetko, možda 2-3 puta godišnje ).

Inaće ćemo se prilagoditi nekim manjim nagradama, ali iznimno ove godine će to biti znatno veći poklon - bicikl. Možda ne toliko što je kraj godine i što je super odhendlao 1. razred, već više iz razloga što je prerastao svoj stari bicikl, što za njegov rođendan u travnju je izbor bicikala bio slab i što smo se dogovorili da ćemo tim biciklom zaokružiti i rođendanski i poklon za kraj šk. godine i to mu jasno dali na znanje.

za moje dečke!

[krumpiric]

ne.
nemam dijete školske dobi ali NE.
Svjedok sam činjenice da su ljudi sve manje svjesni da neke stvari nemaju instant rješenja, i da se nekad treba raditi samo zbog sebe, zbog višeg i konačnog cilja.
Ja želim svom djetetu usaditi potrebu da radi na sebi i da se razvija, bez da to radi samo zbog trenutne koristi, tj. da ne povezuje učenje i instant nagradu, jer me muči situacija kada nagrada izostane.

Inače, kupila bi djetetu nešto što jako želi i ovako i onako.

[Marija]

Na kraju svake školske godine P. dobije ručak sastavljen od svojih omiljenih jela i knjigu za uspomenu na završeni razred.

Naravno da uči radi znanja i radi sebe, i da su petice i učiteljska pohvala glavna nagrada, ali po mom mišljenju, knjiga je uvijek primjeren dodatni dar i nekako mi je u skladu s prigodom... (kad sam ja išla u školu, štreberima su se u školi poklanjale knjige na kraju šk. godine, ja sve svoje još čuvam )

[MGrubi]

ja ću nagrađivati uspijeh da povežem školu sa kasnijim životom
nagrada = plaća
lijepo je raditi posao kojeg voliš , pa je plaća samo dobra nuspojava

no ako radiš posao kojeg ne voliš, onda je plaća jedini razlog zašto ga radiš

učiti predmete koje voliš je lako, na kad treba bubati ono što ne voliš.. tada treba poticaj
teško da ću djetetu moći objasniti: slušaj visok uspijeh će ti kasnije pomoći u bolje plaćenom poslu ili poslu kojeg ćeš voljeti... preapstraktno, predaleko da bude motiv

poticaj tj. nagrada će ovisiti i o samom djetetu
ako je takvo da joj je sam uspijeh u ocjenama motiv, onda će nagrada biti usputna, nešto što bi i ovako dobila samo eto sad ima i prigodu

ako je lijena učiti, a ima kapacitet, ocjene joj ništa ne znače.. onda ću trebati nekakav jači poticaj tj. nagradu na kraju puta
ili ga razbiti na manje distance , tj. po predmetu tj. ispitu i sl

jer ja znam koliko su ocjene u OŠ bitne za daljnje školovanje

[zhabica]

potpisujem zdenku.

mene nisu previse nagradjivali bi dobila di koju nagradu za postignuti uspjeh. i godilo mi je kad bi dobila nagradu ili makar priznanje da sam dobro odradila svoje obaveze. mislim da to svakom godi.

na kraju skolovanja sam od roditelja dobila fotoaparat [/size]

[MGrubi]

pohvala/nagrada, lijep je osječaj

eto mi na poslu, kad odvalimo neki težak projekt, se nagradimo: ručak

lijep je osječaj, daje neki ton važnsti onome šta smo napravili

[hm]

Ja sam dobivala poklončiće razne, ali me to uvijek zapravo opterećivalo i to iz razloga što mi je falila pohvala i priznanje (uvijek odlikaš, iako je to zapravo nebitno), a ne materijalne stvari.
Uvijek su se samo drugima hvalili mojim uspjesima, a mene nikad nisu znali stisnuti u zagrljaj, pogladiti po glavi, potapšati po leđima ........ bilo što .......... i reći svaka čast.
Tako da mi je i danas pomalo neugodno kad me netko za nešto što sam uspješno odradila pohvali. I uvijek se preispitujem je li to stvarno OK?
Zato smatram da je djeci najvažnije priznanje i pohvala, da ga zagrliš i kažeš koliko si ponosan na njegov trud i uspjeh (bez obzira kakav on bio, jer svi smo različitih mogućnosti). Uz to još može ići i kakva sitna nagrada (poklončić-manji, izlet .............)

[MGrubi]

hm

to o čemu pričaš je razlika između:
- samopoštivanja (samosvijesti)
- samopouzdanja

prvo se gradi iznutra - roditeljsko prihvaćanje, ne kažnjavanje (pogotovo fizičko), prihvačanjem: ti si dobra osoba, ponosim se sa tobom, ja te poštujem, tj. kad se roditelj odnosi sa poštivanjem prema djetetu, njegovoj osobi ne onome šta može napraviti

drugo je pod vanjskim utjecajem: ja sam sposoban to napraviti ili ne, pohvala za učinjeno, samo za rad ....

[koryanshea]

meni je uvijek nagrada za kraj skolske godine bio - kraj skolske godine! ljeto! praznici! :D
i uvijek sam imala napretek ovog cega je hm falilo, iskrene pohvale sretnih roditelja, dan danas mi je svaki polozeni ispit jos ljepsi kad mi moji kazu bravo miki!

[mama_mia22]

misam materijalist ali dobro se sječam kad sam prošla prvi osnovne s 5 baka mi je napravila filanu papriku a deda kupio knjigu o životinjama- brehm!

bila sam ful sretna. i zbog paprike i zbog brehma. neznam, ja mislim da je u redu nagraditi djete za uspjeh. dobro, ne baš kupit mu auto za svaku peticu, ovo s izletom mi je isto ok.

za 5 na maturi mama mi jeo bećala bajk koji mi je tek sda kupila!

mislim da je to nagrađivanje neka vrst tradicije ali opet svaka čast i vama koji ne nagrađujete. to je korisnije za djetetovu budućnost! a i teže u ovom svijetu punom proizvoda za "nagrađivanje" i "usrećivanje djece

[Zdenka2]

(kad sam ja išla u školu, štreberima su se u školi poklanjale knjige na kraju šk. godine, ja sve svoje još čuvam )

I ja ih sve još uvijek imam. A i od roditelja sam dobivala knjige, po svom izboru.

[Kanga]

ne nagradujem, njegujem internu motivaciju. poklanjam iz ljubavi, a na nju ne utjecu djetetovi uspjesi ili trud.

[Kanga]

njegujem internu motivaciju.

hocu reci - ne zelim je narusavati.

mene isto nisu nagradivali.

[buba klara]

Nikad ništa nisam dobila za školski uspjeh (oš, gimnazija, faks, magisterij - ništa!)
S druge strane, dobivala sam puno toga nevezano za školske obaveze (ili možda ipak povezano ali barem ne izravno) - uz manje stvari, najveća stavka za roditeljski budžet bila su putovanja, njih mi nikada nisu odbijali i na tome sam im najviše zahvalna.

[Riana]

glasala za opciju br 1.

simbolika mi je (će biti) bitna jednom kad krene u školu.
da, izlet je također fenomenalna nagrada, dapače

[Honey]

Mene je kao malu uvijek boljelo što se sve moje (uvijek isključivo) petice (i u školi i u muzičkoj) doživljavaju kao nešto što se podrazumijeva, ono...a što bi ti sad htjela? Nisu me nikad hvalili (pa sam i danas skroz zbunjena kad čujem pohvalu ili čestitke :/ ) osim kad bi se eventualno pred rodbinom ili susjedima trebalo pohvaliti kako "djeca krasno uče".
U nekom času su nam bili uveli po 5 dinara za svaku peticu , ali je ukinuto zbog inflacije petica (ispalo je skupo ).
Ja sam za pohvalu i nagradu.

Potpuno isto (osim muzičke i uvođenja 5 dinara )
Što bi ti sad htjela, pa učiš zbog sebe, ne zbog nas. To me je tako frustriralo. Bila bi mi dovoljna čokolada, ili bar pohvala. Ili nešto što mi ionako treba (cipele npr.) ali tajmirano da se kupi krajem školske godine, da se to barem nekako obilježi. Ne mislim nikako na skupe poklone, ni da se unaprijed obećavaju kao poticaj za učenje.
Nagrade su najčešće dobivali učenici koji su jedva prolazili razred (kao, prošli su pa im treba nagrada :? ), a moj trud niš ne vrijedi.

[Ailish]

čokolada, Honey, imamo iste traume iz djetinjstva
Mislim davati bar neku simboličnu "nagradu", više da se obilježi kraj godine. Ali isto tako ne vjerujem da i veća nagrada može djetetu narušiti unutarnju motivaciju

[anamar]

Ailish, čokolada, Honey ja vam se pridružujem u traumama
nikad ništa. ni pohvalu. odličan uspjeh se smatrao prirodnim.

izlet ili svečani ruščak mi se čine kao super nagrade!

[wewa]

Ja sam od svojih roditelja dobijala najbolju mogucu nagradu - skolsku godinu zavrsavala bih sedmicu prije ostalih ucenika :D
naravno, oni su to dogovarali prvo s uciteljicom, a potom s razrednicom, posto sam ja bila "streber" i sve ocjene imala davno prije kraja nastave.

ne znam da li je to jos uvijek moguce, ali je mene odusevljavalo

[cvijeta73]

Ja sam od svojih roditelja dobijala najbolju mogucu nagradu - skolsku godinu zavrsavala bih sedmicu prije ostalih ucenika :D
naravno, oni su to dogovarali prvo s uciteljicom, a potom s razrednicom, posto sam ja bila "streber" i sve ocjene imala davno prije kraja nastave.

ne znam da li je to jos uvijek moguce, ali je mene odusevljavalo

uuu, mene bi tako nešto bacilo u očaj. naročito u negdje 7-8 razredu, kad se već slavio taj zadnji dan škole.

[Anci]

Cvijeta
Brijačice!

[tatek]

Molim te pojasni kako su tvoji uspjeli postić da tebi sa npr.7-8 g. bude razumljivo zašto je netko dobio poklon za postignuti rezultat a ti ne ( posebno ako si bio među boljim učenicima). Iskreno to mi se čini nemogućim i vjerujem da je i tebi bilo teško. Sorry ak se varam.

Hm, malo mi je teško to pojasniti - naime, bio sam najbolji učenik u razredu i školi, išao na natjecanja iz matematike, čak i osvojio jedno prvo mjesto (na općini ), no to sam postizao bez učenja ili uz minimalni angažman oko njega. dakle, nisam imao osjećaj da je to nešto posebno što sam postizao (vjerojatno i dijelom zbog toga što nismo baš dobivali ni pohvale doma, ni sestra ni ja, za takav uzoran školski "rezultat" ... zato je i meni sada teško primati pohvale, jer se nisam tome naučio u djetinjstvu ... no, tada mi je bilo samorazumljivo da je to tako, učiš, dobivaš petice i to je to). Drugi razlog za tu "samorazumljivost je to što smo živjeli u siromašnom kvartu, kvartu trgovaca, radnika, NKV fizikalaca, i gotovo nitko od razrednih prijatelja nije živio baš u nekom obilju.
Poslije, u doba faksa, sam se družio i sa ljudima koji su bili iz imućnijih obitelji i dobivali recimo motocikl za diplomu ili nešto slično. Recimo, za diplomu mi je bilo malo bed što su to moji doživjeli isto kao nešto samorazumljivo (a bilo je i prije roka i sa uzornim ocjenama), ne zato što nije bilo poklona, u to doba sam ja izdržavao njih od svoje stipendije, već zato što vjerojatno nisu ni bili svjesni koliko je to postignuće (mada, iskreno, ne mogu reći da sam baš umro od napora na faksu, može se FER završiti i bez nadljudskih napora ).

No, vratimo se sad na temu - slažem se da su izlet ili večera isto neki način nagrade, no kod nas u kući se na takve stvari gleda kao na dio života,a recimo na igračke i novac se gleda kao na "nagrade" (tako to vide klinci, iako dobivaju igračke, knjige itd i bez ikakva posebna povoda, recimo kad vidimo nešto zgodno kupimo - naravno, druga je stvar ono što si on kupuje za svoj džeparac, to je samo njegovo).

[Ailish]

tatek, a kakve posljedice ima po tebi ako se uspjeh u školi nagrađuje? meni je malo pretvrdo gledanje "neću ga nagraditi da ne bi mislio da se uči za nagradu". Pa svašta se radi za nagradu u ovom ili onom obliku, cijeli život

[tatek]

tatek, a kakve posljedice ima po tebi ako se uspjeh u školi nagrađuje? meni je malo pretvrdo gledanje "neću ga nagraditi da ne bi mislio da se uči za nagradu". Pa svašta se radi za nagradu u ovom ili onom obliku, cijeli život

Možda sam trebao na početku definirati što smatram pod nagradom - za mene je to nešto materijalno, nešto što se inače ne bi nabavljalo (bar ne do neke druge prigode) i nešto što je vezano baš uz taj događaj (kraj nastave).
Ja baš želim obilježiti završetak nastave i školske godine, pohvaliti Vedrana za učinak i trud i rezultate, no ne želim to obilježiti nekim predmetom (igračkom, knjigom, biciklom itd) već nekom zajedničkom aktivnošću cijele naše obitelji (možda i sa najbližim priajteljima). To ne znači da možda neće već za tri dana dobiti neku igračku ili knjigu, no to neće biti vezano uz školu, niti u mojoj glavi niti u njegovoj, to će se desiti zato jer ćemo baš tad naići na nju ili zaključiti da je fora pa da ćemo ju nabaviti.

Ne znam, ubite me, ali taj koncept nagrade mi nije vezan niti za školovanje pa niti za uobičajeni posao - mjesečna plaća mi je naknada za moj rad,a ne nagrada (ja odvajam te dvije kategorije), no ako nešto napravim vrlo brzo, kreativno ili osobito dobro, tad dobijem na plaću još i nagradu i to je OK.
(recimo, tako bih i vedrana nagradio za neki poseban učinak - recimo, pobjeda na turniru u stolnom tenisu ili najbolji crtež na natječaju)