Vec sam cula par misljenja, neka i strucna, koja su mi puno pomogla, pa otvaram ovaj topic da zajedno razmjenimo gledista/iskustva o takvim vrtickim grupama.
Vec sam cula par misljenja, neka i strucna, koja su mi puno pomogla, pa otvaram ovaj topic da zajedno razmjenimo gledista/iskustva o takvim vrtickim grupama.
moj juraj ide u takvu grupu od početka - moje mišljenje o tome se poklapa i s mišljenjem njegovih teta, a to je da je to super za manju djecu, ali kod veće, naročito predškolaraca predstavlja problem. jer se tete ne mogu njima dovoljno posvetiti. a i njih je samo 4 u cijeloj grupi.
moja je sad u mješovitoj grupi (jer ih je malo u vrtić) i to joj puno više odgovara nego kad je u svojoj.
kad je u svojoj baš se osjeti stagnacija u razvoju koju doma moram ispravljat.
počne glumit malu bebu, tepat (što nije radila ni kad je progovorila).....
čak i teta vidi kako joj nije mjesto u njenoj vrtičkoj grupi, ali šta je tu je.
Moja curka ide u grupu gdje su svi istog uzrasta, ima ih 30 i od toga 25
krece na jesen u skolu. Sumnjam da se njihove tete mogu posvetiti pripremama za skolu,
tako da mi se cini da je sest predskolaraca puno bolje rjesenje.
Manja ide u "mjesovitu" grupu i uziva, medju mladjima je i starije cure ju maze i paze.
U mjesovitim grupama ionaku uvijek ima bar jos dvoje djece istog uzrasta.
Tak da sam ja nekak vise za mjesovite grupe...
Bubac ide u mješovitu grupu, ukupno ih je 15, od čega 3 otprilike njegove dobi, 2 idu na jesen u školu, a druga djeca su između.
O tom konceptu mislim sve najbolje, nekako više odražava 'realnu' situaciju u društvu u kojem je uvijek netko veći/manji, brži/sporiji, nježniji/jači, spretniji/manje spretan...
On gleda stariju djecu pa i sam pokušava što stariji već pod normalno čine: jesti samostalno žlicom, ići na wc... tako da jako brzo uči nove fore što vjerojatno i ne bi bilo tako da je okružen samo s djecom koja mogu/ne mogu isto što i on.
Stariji se brinu za malene, bubac je njihova 'beba', paze ga, dragaju, ljube (osobito curice; dečki su zaštitnički raspoloženi), zabavljaju dok jede, tete(ukupno 3 na njih 15) ga tetoše i nose i uspavljuju na rukama jer ih samo 3 još ima takvu potrebu pa imaju vremena i mogućnosti da im se posvete...
Ma, sretan on (smije se kad dodjemo u vrtić, ide sam iz mojih ruku u tetine, papa, spava...), presretni mi.![]()
i mi smo jako zadovoljni s mjesovitom grupom, ima odredjenih mana, ali prednosti su svakako vece. mladja djeca u takvim grupama mogu imati odredjenu dozu frustracije, ali mislim da je to ona dobra i pozeljna doza frustracije.
pri tom treba biti na oprezu - manji privatni vrtici cesto znaju primati u istu grupu djecu vec od 2, ili 2,5 godine zajedno sa predskolcima sto misim da nije u redu i osobno imam jako lose iskustvo s tim.
m. je sa 2,5 godine bila u grupi sa nindjama kornjacama predskolcima, i to nikako nije hodalo.
mjesovite grupe bi trebale biti od 3 - 6 godina.
Moje dijete ide u mješovitu grupu, a na jesen kreće i njen brat. Jako me veseli što će on imati od početka u vrtiću uz sebe i svoju stariju sestru. Čini mi se da će mu to uvelike olakšati prilagodbu.
Meni se cijeli taj koncept jako sviđa jer su svi kao jedna velika obitelj. Maleni sigurno profitiraju, a mislim da veliki uče strpljivost i kako se ponašati prema malenima. U našem vrtiću ne bih rekla da su stariji zakinuti jer ima dovoljan broj teta, pa dok jedna radi pripremu za školu ili neki drugi program za starije, druga je s malenima- a sve drugo mogu zajedno!
tako i kod nas, popodne dok predskolci rade svoje zadatke, mali se vani igraju. nitko nikome ne smeta.pinta prvotno napisa
samo situacija se razlijkuje od vrtica do vrtica, treba provjeriti.
Očigledno su roditelji manje djece složni u ocjeni dobrobiti mješovitih grupa za njihovu djecu.
Kakva su iskustva starije djece, osobito predškolaca koji su u grupi s npr. trogodišnjacima? Kako izgleda svladavanje predškolskog programa, što ostala djeca rade za to vrijeme?
Pa uglavnom se starija djeca dosađuju.
Nakon nekog vremena dosade im manja djeca.
Tako da prednosti mješovite grupe drže vodu dok je dijete manje.
U trenutku kada dijete prijeđe određenu dob i postane "starije" stavri se mijenjaju.
Znači li to da roditelj nema utjecaj na to u kakvu će mu grupu ići dijete?
Ako sam dobro razumjela, vrtići sve više teže mješovitim skupinama. A izgleda da je to nauštrb predškolaca. Jeli možda na djelu novi pedagoški eksperiment? Hoćemo li za desetak godina svjedočiti povratku "na staro" jer je neuspio?
Postoje li podaci o razlikama u prilagodbi školske djece koja su pohađala dva različita tipa vrtića?
Moj B ide u mješovitu grupu (3-6 godina) i to se pokazalo super. Grupa nije velika i tete mogu podjednako raditi sa svima. Maleni svakako brže uče i napreduju jer ih veći "vuku", dok veliki uče kako biti strpljiv prema manjima i kako im ponekad pomoći (to je sasvim prirodno okružje - i u stvarnom životu je, kao što je već netko i napisao uvijek netko mlađi/straiji, manji/veći, sporiji/brži .........).
Uglavnom - ja sam za takve grupe, ali tek od dobi 3+. Dodatni plus naše grupe je to što je to ujedno i njemačka grupa.
kod nas je u grupu upisano 24 djece, ugurbo po sestero djece svakog uzrasta. znaci po 6 djece od 3, 4, 5 i 6 godina. znaci svako dijete ima jos petero djece svog uzrasta, premda kod nas to uopce ne funkcionira tako po dobi - m. se u pocetku cesto igrala bas s predskolcima.piplica prvotno napisa
mladja djeca uce od starijih, a starija uce biti njezna prema mladjima i opcenito prema slabijima od sebe, uce se i strpljenju. govorim naravno o idealnim uvjetima.
los primjer bi bio da su mladja djeca isfrustrirana od starijih koji ih plase i maltretiraju, a stariji se pak dosadjuju.
ocito da se situacija razlikuje od vrtica do vrtica.
Hmmmm... Ovisi npr. o omjeru 'starijih' i 'mlađih' i (kao i uvijek) o tetama, njihovom broju i angažmanu.jvk prvotno napisa
U našem vrtiću ima i teta i dobre volje tako da nemam osjećaj da su stariji 'zakinuti'. Vrtić je pun njihovih radova (dakle, s njima se radi), imaju svako malo neke radionice/predstave/posjete muzejima i knjižnicama + dodatne aktivnosti (koje se dodatno i plaćaju). Česta su druženja djece, roditelja i teta u vrtiću i nisam stekla dojam da se 'starijima' više ne da... Naravno, da sam subjektivna i promatram stvari kroz prizmu mog mališana, ali i sama sam pedagoške struke pa mislim da mogu i štošta objektivno procijeniti.
Nisam mislila reći da se s djecom manje ili više radi.
Vidljivo je da se sa svima radi dovoljno jer napreduju, ali strijoj djeci dosade manja i to je činjenica.
Nakon cijelog dana jednostavno ih više ne doživljavaju.
Primjer., prije nego li je moja djevojčica prešla u mješovitu grupu ostala je najstarije dijete u starijoj jasličkoj grupi. U razgovoru s tetama sugerirano mi je kako bi bilo dobro prebaciti ju u mješovitu vrtićku grupu jer je vidljivo da je njoj nakon nekog vremena dosta. Od djeteta koje s veseljem ide u vrtić postala je dijete koje neće u vrtić.
Premjestili smo ju u mješovitu grupu i njoj je koristila, ali promatrajući stariju djecu smatram da njima baš i nije osim što su se naučili sa više pažnje odnositi prema manjoj djeci.
I da. Osobno mislim da je ovo još jedan od pedagoških eksperimenata u nizu pa bio on dobar ili loš.
Ne slažem se. Grupe istih dobnih skupina su mi više 'eksperimentalne', u smislu da ne odražavaju stvarnost već neke 'laboratorijske', umjetno stvorene uvjete. No, to je samo moje mišljenje. Sve ima - i +.jvk prvotno napisa
Pa onda bi i u školi uvjete mogli nazvati laboratorijskim.
Predškolska grupa ipak prolazi kroz pripremu za prvi razred što je argument u prilog odvojenih predškolskih grupa.
Voljela bih da se jave mame školaraca koji su prošli mješovite vrtićke grupe pa nam prenesu svoja iskustva.
potpisujem. 20-ero djece od 3 godine na istom mjestu je po meni totalno umjetna situacija koja nigdje u stvarnom zivotu ne postoji (osim u vrticu).Hobita prvotno napisa
moje dijete je tek godinu dana u takvoj grupi pa nemam to iskustvo ali imam argument da npr. svi montessori vrtici imaju mjesovite skupine, a djeca iz tih vrtica opcenito jako dobro prolaze u skoli.Voljela bih da se jave mame školaraca koji su prošli mješovite vrtićke grupe pa nam prenesu svoja iskustva
tridesetri prvotno napisa
Gle, ja sam dugo bila oduševljena mješovitom grupom, međutim, kako je moj dečkić postajao stariji, trebao je sve više inputa, a tete mu nisu mogle pružiti više od nužnog, jer je te zadnje godine bilo u grupi samo tri predškolca i desetak malenih od tri godine koji su tražili jako puno pažnje.
Tete su dale sve od sebe, ja njih ne krivim, ali ostaje činjenica da su veliki bili zakinuti. Da ne govorim da su svi MORALI spavati u podne, što sigurno ne bi morali sa šest godina da je grupa homogena.
Moj mlađi sada ide u istu grupu (zadovoljni smo sa tetama), sve je super dok je tako mali, a poslije će možda biti bolje jer ih je puno u grupi koji su njegove generacije.
Zar su grupe podijeljene razmaku dobi djeteta od jedne godine?tridesetri prvotno napisa
Ako je tako, slažem se da je to prilično umjetna situacija.
Pretpostavljam da Montessori vrtići od početka vode računa o promjenama s kojima će se djeca morati sustretati nakon nekoliko godina. Možda i neke druge varijable igraju ulogu u kasnijem školskom uspjehu.moje dijete je tek godinu dana u takvoj grupi pa nemam to iskustvo ali imam argument da npr. svi montessori vrtici imaju mjesovite skupine, a djeca iz tih vrtica opcenito jako dobro prolaze u skoli.
A ovo, meni se čini nepromišljeno, uvođenje mješovitih grupa u vrtiće s brojnim grupama :?
Čini mi se da je razlika interesa i potreba trogodišnjaka i predškolaca velika.
Ili sam malo zabrijala?
Mi smo već drugu godinu u mješovitoj grupi od 4-7 godina, slijedeću godinu smo školarci 8) , tako oni zovu predškolarce.
Ja sam do sada bila zadovoljna, ali mislim da moje iskustvo nije bas pravo jer nam se potrefilo da je petnaestak djece školska generacija moje curke.
pa kuzim, ovo je stvarno ekstremna situacija. ali ja mislim (i nadam se) da je u vecini mjesovitih grupa ipak podjednak omjer djece razlicitih uzrasta.jer je te zadnje godine bilo u grupi samo tri predškolca i desetak malenih od tri godine koji su tražili jako puno pažnje.
a sto se tice spavanja, kod nas niti djeca od tri godine ne moraju spavati, a cudi me da u bilo kojem vrticu moraju - mislila sam da se to promijenilo jer je sluzbena preporuka da djeca od tri godine nadalje, koja spavaju 10 ili vise sati nocu, danju ne trebaju spavati ako nece. dakle tete ih ne bi smjele tjerati.
Eto opet ja da pricam o 25 predskolaraca koji svi i dan danas, dva i pol mjeseca
prije skole, moraju "spavati" (barem pola sata prileci) jer tete zele barem malo mira.
Ima ih 25 muskih i pet djevojcica (pet ce nastaviti vrtic jos godinu dana) i tete nemaju
zivaca i volje bas raditi neki predskolski program.
Sve se svodilo na "hajde napravi tri teda crtica i tri teda kruzica".
Tako da homogene grupe predskolaraca imaju i mane.
Mjesovite grupe su nezgodne ako nije pravilno rasporedjen broj djece istog uzrasta.
U njihovu grupu je godinu dana islo dijete koje je bilo dvije godine mladje od ostatka
(i tada je i njihova grupa imala naziv "mjesovita") i to je totalno glupo. Malog su na kraju
ispisali.
Ali ono sto govori trdesetri itekako ima smisla i velikih prednosti.
:shock: Koliko sam shvatila, jedna od bitnih razlika između vrtića i jaslica je popodnevno (ne)spavanje.
pa ne znam, ja sam upravo upisala mladje dijete u vrtic, imaju dvije jaslicke skupine. u jednoj su djeca od 1 - 2 godine, a u drugoj od 2 - 3. gledala sam tu djecicu kroz staklo i situacija mi je totalno umjetna.sis prvotno napisa
nisam uopce sretna s tim i jedva cekam da navrsi 3 godine pa da moze sa starijom sekom u vrtic (medju njima je razlika 2,5 godine).
evo - javljam se.sis prvotno napisa
![]()
ma kod nas nije to u biti tako veliki problem, juraj zadovoljno ide u vrtić i voli vrtić.
ali, činjenica je da su s njim u grupi još samo 3 predškolarca, od kojih je jedan jako rijetko u vrtiću, jedan mu je super prijatelj, a s trećim se uopće ne igra jer mu ne paše (taj je prilično agresivan i problematičan i inače u vrtiću). e sad, kad mu taj prijatelj ne dođe u vrtić, onda je frka.
u našem vrtiću, s kojim sam inače jako zadovoljna, da ne bude zabune, s djecom je samo jedna teta, osim u vrijeme oko ručka. tako da ta jedna teta jednostavno nema vremena posvetiti se predškolarcima i njima zanimljivim aktivnostima pa se to svede uglavnom na to da oni sami rješavaju radne listove, a ona im ako stigne malo pomogne.
sama teta mi je pričala da ima toliko ideja i želja za rad s predškolarcima, ali nema vremena. i to je zna ponekad frustrirati. isto tako, uvijek mi kaže da joj moj juraj zlata vrijedi (ona ga inače obožava) jer joj jako puno pomaže s malima. a i ovi mali ga obožavaju. najsmješnije je kad dođemo u vrtić, a svi počnu na njega skakati i vikati - juraj, juraj. a on koluta očima (al mu ipak drago 8) ).
obzirom da juraj ne spava u vrtiću, za vrijeme spavanja prelazi u drugu prostoriju, u grupu nespavača - i to mu je u stvari najbolje vrijeme u vrtiću. jer mu dosade ti maleni koji im često kvare igru - da ne govorimo da ima jednu bebu doma koju mora trpiti.![]()
a opet, možda je tako dobro reagirao na sestricu baš zato jer je naučen provoditi vrijeme s malom djecom, ko će ga znati.
kako je netko rekao - sve ima i plus i minus. definitivno, za manju djecu su mješovite grupe super rješenje.
još jedna bitna razlika je da vrtić ne poslužuje voćni snek u 10h, kao jaslicesis prvotno napisa
![]()
nego, i ja sam za mješovite skupine
pa i za mješovite niže razrede osnovne škole, ali to je sad druga priča
ne slazem se. vec sam napisala, a znam i jos neke mame koja imaju losa iskustva s manjom djecom u mjesovitim grupama.definitivno, za manju djecu su mješovite grupe super rješenje.
mislim da mama koja razmislja o mjesovitoj grupi treba posjetiti vrtic i pokusati provesti neko vrijeme u grupi da vidi kako to u konkretnom vrticu funkcionira i da li se to njoj svidja ili ne.
slažem se. ono prije je bilo samo moje viđenje i viđenje naših teta u vrtiću. krivo sam se s (onim definitivno) izrazila.tridesetri prvotno napisa
Škola... neću sad o odnosima pojedinac-sustav jer bi fakat mogla zabrazditi... 8)sis prvotno napisa
Žao mi je što se, kad razgovaramo o 'koristi' koju dijete ima od nečeg, pod time gotovo uvijek misli na usvajanje nekih 'konkretnih' znanja tipa učenje brojki, slova... a zanemaruju se jednakovrijedne 'društvene vještine' poput prijateljstva, tolerancije, međusobnog pomaganja (vs. danas dominirajući natjecateljski odnos)... Pa se ondak čudimo nekim pojavama u društvu... :/
Ovo je samo refleksija, nije mi namjera nikoga prozivati.
Lea je išla šest dana u vrtiću mješovitu grupu i meni se to uopće nije svidjelo.
Kao prvo, u grupi su bila djeca svih dobi, od onih mlađih od dve godine do predškolaca. Namjera je bila da se djeca razdvoje u dvije skupine: do tri i preko tri godine, i da te dvije skupine budu povezane u nekim aktivnostima, ali u principu odvojene. Ali, u vrijeme dok je ona išla podjela nije postojala.
To što su djeca bila tako različitih dobi izazivalo je totalni kaos: mali su se tukli, veliki su šizili na male, ja jednostavno nisam znala kojoj bih skupini priključila Leu jer su mali bili premali za nju, a veliki su pokazivali netrpeljivost prema maloj djeci. Radilo se o Montessori vrtiću, u kojem bi trebao biti princip da se veća djeca senzibiliziraju na brigu o manjoj, međutim ja od toga nisam vidjela ništa, osim što su velika djeca natezala male kao igračke, što je ove frustriralo pa su grebali i tukli se. Katastrofa.
Ipak moram odgovoriti.Hobita prvotno napisa
Potpuno se slažem s važnosti učenja prijateljstvu, toleranciji i ostalim vrijednostima, osobito jer je dijete izloženo različitosti koju najvjerojatnije ne bi susrelo u obiteljskom okruženju. Lako za brojeve i slova...to se lako nauči.
Moja pitanja su rezultat dosadašnjeg iskustva. Iza nas su dvije godine mješovite jasličke skupine s kojom smo prezadovoljni. Zapazila sam da se djeca ipak grupiraju po godinama/dostignućima/interesima jer su većima manji dosadni (to su mi potvrdile i tete) i dobro je da se djeca i s tim znaju nositi. Pretpostavljam da među vrtićkom djecom razlike nisu tako izražene i voljela bih da dospijemo u mješoviti vrtić. I to mogu zamisliti u praksi sa svim pozitivnim i, uvjetno rečeno, negativnim stranama.
Ali ne mogu zamisliti predškolsku djecu. Pri tome najmanje mislim na ispunjanje radnih listova ili čega već. Važniji mi se čini postupni uvod u situaciju u kojoj djeca npr. ne mogu šetati ili igrati se baš kad im se prohtije. Čini mi se da bi prilagođavanje na tu situaciju bilo bezbolnije u vrtiću, u dotad poznatoj sredini nego polaskom u prvi razred.
Možda je ovakvo razmišljanje rezultat "trauma iz djetinjstva". Nikad neću zaboraviti prvi dan u školi kad sam izvadila marendu jer sam bila gladna pa me "drugarica" lijepo upozorila da se u školi jede za vrijeme odmora.
I nešto čega se ne sjećam nego su mi pričali: dvogodišnja "borba" moje mame i učiteljice s obuzdavanjem moga nezaustavljivog jezika- odgovarala sam na svako potavljeno pitanje, bez osjećaja da bi možda moglo biti upućeno nekome drugome.![]()
[quote="sis"]
Ipak moram odgovoriti.
Potpuno se slažem s važnosti učenja prijateljstvu, toleranciji i ostalim vrijednostima, osobito jer je dijete izloženo različitosti koju najvjerojatnije ne bi susrelo u obiteljskom okruženju. Lako za brojeve i slova...to se lako nauči.
Moja pitanja su rezultat dosadašnjeg iskustva. Iza nas su dvije godine mješovite jasličke skupine s kojom smo prezadovoljni. Zapazila sam da se djeca ipak grupiraju po godinama/dostignućima/interesima jer su većima manji dosadni (to su mi potvrdile i tete) i dobro je da se djeca i s tim znaju nositi. Pretpostavljam da među vrtićkom djecom razlike nisu tako izražene i voljela bih da dospijemo u mješoviti vrtić. I to mogu zamisliti u praksi sa svim pozitivnim i, uvjetno rečeno, negativnim stranama.
Ali ne mogu zamisliti predškolsku djecu. Pri tome najmanje mislim na ispunjanje radnih listova ili čega već. Važniji mi se čini postupni uvod u situaciju u kojoj djeca npr. ne mogu šetati ili igrati se baš kad im se prohtije. Čini mi se da bi prilagođavanje na tu situaciju bilo bezbolnije u vrtiću, u dotad poznatoj sredini nego polaskom u prvi razred.
[quote]
Ma razumijemo se mi...![]()
Ja sam za mješovite grupe s ravnopravnim omjerom djece različite dobi i puno teta dobre volje koje na različite dječje potrebe mogu odgovarati na primjeren način.
Slažem se da je dobra priprema djeteta za školu izuzetno bitna kako bi se dijete što lakše snašlo u novim uvjetima i pravilima. I naravno da tete i vrtić u tom prelaznom periodu imaju važnu ulogu, ali opet mi/roditelji smo ti koji i tu trebamo učiniti najviše. I vjerujem da ćemo se oko toga svi složiti.![]()
Adaptacija na jaslice, adaptacija na školu... ima li kraja?![]()
Ja sam mama drugaša koji je prošao miješanu vrtićku grupu (i to je u nju ušao s 2.5 godine, bio je jednostavno prerastao jaslice), i vrtićarca koji upravo ide u ti istu grupu.
Naša iskustva su jako dobra. Ima ta situacija i nekih negativnosti, ali onoliko koliko smatram da je normalno u životu. Sve to jako dobro funkcionira, ako tete jako dobro funkcioniraju.
Recimo, vrtić je takav da je spavanje po izboru. Spavači su odvojeni od nespavača samo jednom teškom zavjesom. I tete su to provele tako da jednostavno nema problema. Stariji se bave nekim mirnim aktivnostima i još nisam čula da se neko dijete požalilo na takvu situaciju A. je prestao spavati s 3 godine, D. još spava, ali čini mi se da neće dugo.
Tete provode izvrstan predškolski program. Ne samo da ih dobro spreme za školu, nego djeca jako vole učiti i žele to što prije. Generacija mog A. je natjerala tete da im smisle pred-predškolski program, nisu htjeli čekati još godinu dana (napominjem da se to radi poslije spavanja, dakle ne za vrijeme mirnih aktivnosti). Tako su nastavile i sljedeće generacije.
Rekla bih da naše tete imaju više aktivnosti za starije, a mlađi kupe stvari usput, što i ne mora odgovarati svakom malom djetetu. Međutim, isto tako su na raspolaganju za maženje i individualnu pažnju. Ako ne istog trena, onda za 5 minuta.
Nakon cijele hvale, moram reći da sam razgovarala o ovome s jednom od teta, i ona smatra da su bolje malo homogenije grupe. Djeca imaju više vršnjaka s kojima se prirodno grupiraju i više šanse da nađu društvo koje im odgovara.
Ovi naši se igraju po grupama, koje se spontano pronađu (pa zato ne vidim neki problem u tome da starijima mlađi dosade), ali u principu sva djeca "doživljavaju" svu ostalu. Vlada jedan duh zajednice i brige o svima.
[quote="Hobita"]mi/roditelji smo ti koji i tu trebamo učiniti najviše./quote]
Naravno.
Nekako mi se čini da roditelji i prije polaska djeteta u mješovitu grupu mogu poprilično dobro znati jel' bi njihovom djetetu to odgovaralo ili ne.
Naime, moj se B uvijek u parkiću više volio igrati s velikima, a obzirom na njegov vedar duh, znatiželju i volju da im bude ravnopravan partner u igri i oni su ga jako dobro prihvaćali.
Kod upisa zato uopće nije bilo dileme - upisali smo ga u mješovitu grupu i rezultat je fantastičan. Najbolji prijatelj mu je predškolarac s time da je to taj predškolarac inicirao, a i ostala djeca su ga izvrsno prihvatila, zapravo je postao miljenik grupe (a najmlađi).
S druge strane, obzirom da veliki u njegovoj grupi imaju lijep odnos spram njega i on to nekako, čini mi se preslikava na brata i prekrasan je s njim. Naravno da nekad dođe do konfliktića, ali u načelu je pun ljubavi i pažnje za njega, nadasve tolerancije.
Kak nigdje ne postoji?! A osam godina osnovne, pa četiri srednje, pa 5 faxa??! Meni se to čini dobar komad godina u istom društvutridesetri prvotno napisa
!
Za mješovitu sam i ja neodlučna, isto imam saznanja o tome da manji više profitiraju.
mješovita grupa zakon! dok nismo probali bila sam uvjerena da je to bezveze. okolnosti su dovele do toga da nismo imali drugog izbora i oduševljena sam, ali kod nas je manji raspon godina 1-3, 3-5, 5-7. manja kćer mi je ove godine bila najmanja u najmlađoj grupi, a starija među starijima u srednjoj i s obje pozitivna iskustva. mlađoj su se tete mogle maksimalno posvetiti u periodu adaptacije, a starija ima svoju škvadru još iz razdoblja od kad je bila u grupi od 1-3 tak da oni ne doživljavaju podmladak u svojoj grupi, imaju svoje interese i igre i super im je, dovoljno ih je da im mlađi ne smetaju
ono sto meni moje iskustvo kaze da nema rjesenja koje bi bilo idealno, jos kad se tu upletu i karakteristike odgojitelja, pa programa...svasta nesto se pocne mijesati u odluku koju vrstu grupa. ja kad slazem skupine svaku godinu imam nebrojeno mnogo razgovora sto s kolegica sto sama sa sobom - ciste grupe imaju prednosti, ali i velike nedostatke, jedan od meni jako vaznih nedostataka je neprirodna socijalna sredina koja cesto dovodi do agresivnosti i konkurencije, u mjesovitima vlada socijalno zdravija sredina.