Svake godine ponavlja se ista prica s upisima u vrtic. Drame prozivljavaju osobito oni roditelji koji ustanove da nema sanse da im dijete bude primljeno u jaslice (sto zbog prebukiranosti, sto zbog toga sto je dijete rodeno nakon 31.8. prethodne godine - takve prijave, naime, uopce se ne razmatraju), koji se moraju po isteku rodiljnog dopusta vratiti na posao, no ne mogu si priustiti osobu za cuvanje ili privatne jaslice, a nemaju baku ili nekog drugog clana obitelji koji bi mogao cuvati dijete.

Ovog problema sam, nazalost, i ja ovih dana postala svjesna prilikom predaje prijava za upis. Srecom, ja imam mamu, koja ce, nadam se, biti u stanju cuvati dijete, no to nam, zbog njenog ne bas najboljeg zdravlja, nije bila prva opcija. Da nema nje, zbilja ne znam sto bismo!
Poznajem puno mladih roditelja koji zbilja prozivljavaju prave drame; neki (uglavnom majke), koji su jedva dosli do zaposlenja, primorani su dati otkaz i time si jos i vise pogorsati ionako tesku financijsku situaciju kako bi ostali s djetetom, jer ga nema tko cuvati.

To me sve skupa strasno ljuti, jer znam ono sto svi znamo: novaca (i lokacija za gradnju vrtica (skola, domova za starije)) IMA. Ali nema volje, jer takvo sto nije isplativo, tj. ne garantira masnu zaradu onih koji se ionako redovito bogate na racun poreznih obveznika. Umjesto toga, vaznije je izgraditi jos pokoji stadion ili tome slicno! Stadioni ionako zjape prazni, a za desetak godina mogli bi biti jos prazniji, jer, kako moj muz u revoltu rece, danas djecu imaju samo fanatici.

Vjerojatno ce mi neki na ove moje rijeci reci: “Dobro jutro!”, ali zbilja bih voljela da se poduzme nesto, barem, digne glas, a ne samo da se nesto suska svake godine dok traju upisi!
P.S.
Ne znam je li bilo inicijativa od strane Udruge vezanih uz ovu temu, pa evo, mozda, prijedloga za akciju...

http://bebeznajuvikati.blog.hr/