Bubac ide u mješovitu grupu, ukupno ih je 15, od čega 3 otprilike njegove dobi, 2 idu na jesen u školu, a druga djeca su između.
O tom konceptu mislim sve najbolje, nekako više odražava 'realnu' situaciju u društvu u kojem je uvijek netko veći/manji, brži/sporiji, nježniji/jači, spretniji/manje spretan...
On gleda stariju djecu pa i sam pokušava što stariji već pod normalno čine: jesti samostalno žlicom, ići na wc... tako da jako brzo uči nove fore što vjerojatno i ne bi bilo tako da je okružen samo s djecom koja mogu/ne mogu isto što i on.
Stariji se brinu za malene, bubac je njihova 'beba', paze ga, dragaju, ljube (osobito curice; dečki su zaštitnički raspoloženi), zabavljaju dok jede, tete (ukupno 3 na njih 15) ga tetoše i nose i uspavljuju na rukama jer ih samo 3 još ima takvu potrebu pa imaju vremena i mogućnosti da im se posvete...
Ma, sretan on (smije se kad dodjemo u vrtić, ide sam iz mojih ruku u tetine, papa, spava...), presretni mi.