bok ekipa,

evo da vam prenesem svoje iskustvo iz Merkura.. rodila sam tamo prije nepuna dva tjedna (prvorotka) i imam samo pozitivna sjećanja na cijeli događaj i boravak tamo. Dakle, trudovi su mi trajali fakat dugo.. 17 sati čak.. došla sam kod njih u noći s ponedjeljka na utorak malo prije ponoći, a rodila sam u utorak u 16.52.. čim sam došla spojili su me na ctg i nakon 20ak min sam išla na pregled.. bila sam otvorena par milimetara i ostavili su me u sobi jer nisu znali koliko će mi brzo ići otvaranje.. nažalost, išlo je jako sporo jer sam u 4 ujutro kad sam opet išla na ctg i pregled bila otvorena 1 prst ..trudovi su s vremenom postajali sve žešći i kad sam ih pitala kada bi mogla dobiti epiduralnu rekli su mi da mi ne bi htjeli dati prije nego budem otvorena 4-5cm, čisto da mi se ne produži otvaranje.. ugl. oko podneva je došla anesteziologica i dala mi epiduralnu (to ništa ne boli.. sjednete prekriženih nogu, po turski, i prvo dobijete lokalnu - nju osjetite isto kao i kad vam zubar daje anesteziju, dakle jedva nešto malo, ali NE BOLI, a par minuta kasnije dobijete epiduralnu koju ne osjetite zbog lokalne) ..dobila sam sve skupa dvije doze.. obje su me "držale" po dva i pol sata bez ikakvog osjeta za trudove (da vam pokušam dočarati jačinu trudova.. kad gledate na ctg-u kak raste jačin.. moji su išli do 136.. zbilja je jaaaaaako bolilo, a morate svaki prodisati da bebač ne ostane bez kisika, odn. ako ne prodišete trud nego ga "preživite" u jednom dahu, bebaču uskracujete kisik).. štoviše, rodila sam dok je još epiduralna još djelovala, tako da sami porod uopće nisam osjetila.. osjetila sam u jednom trenu kako mi se kosti zdjelice razmiču i to je bilo to, ali od boli ni B. Sestre, doktori, specijalizanti, babica.. ugl. svi koji se dole motaju po rađaoni su uvijek bili blizu.. svako malo su navratili da pitaju kako sam, da li mi mogu nešto donjeti, dodati. Kako nisam jela ni pila ništa od ponedjeljka kasno popodne donjeli su mi bili čaj i jednu mokru gazu za vlaženje usta. Jedna sestra me masirala, donjeli su mi i loptu.. ma stvarno su svi za svaku pohvalu. I da, da se pohvalim onime čega me na porodu bilo najviše strah.. pucanja i rezanja.. babica koja me porađala mi je rekla da će se potruditi da prođem bez epiziotomije ali da ju moram slušati.. kad kaže da tiskam, odna tiskam,a a kad kaže da dišem onda dišem.. tak je i bilo i nisam ni pukla niti su me rezali.. štoviše već sam po dolasku u sobu sjedila ko da nisam rodila.
Još samo da pohvalim i sestre na odjelu babinjača.. sve, ali baš sve su bile ljubazne, drage, uvijek nasmijane, voljne pomoći oko svega, pokazale nam kako dojiti, došle u sobu svaki put kad ih se pozvalo, pa makar to bilo i nekoliko puta u toku dana/ večeri.. i za vrijeme posjeta su uzele bebe ako je mama to htjela, nikakve probleme nisu radile oko toga.. jedino ako bi se bebač probudio gladan onda bi zamolile mamu da skrati posjet i nahrani bebu..
Bebači jesu s mamama cijeli dan i noć, ali isto tako ako se mama htjela naspavati preko noći su ih bez problema uzele i donjele bi ih na podoj i nakon toga opet uzele.. ja to nisam prakticirala, svidjelo mi se da je moja malička cijelo vrijeme samnom, ali moje cimerice su htjele spavati.. (makar ne znam koliko su usojele jer smo mi imale "ojevne" noći)
..ugl. za Merkur same riječi hvale.. i drugi put idem gore..