Evo da nakon dva mjeseca kažem par riječi o Merkuru. Nisam stigla od bebača
Oduševljena sam svime osim odijelom babinjača. U trudničkoj ambulanti sam imala preglede kao kraljica, neovisno koji doktor me pregledavao. Kada su krenuli trudovi, izdržala sam 7 sati trudova preko 100, nisam vikala, nisam očajavala. Imala sam prekrasne sestre (Danijela, Karolina) koje su mi pomagale na najjače i bile podrška. Doktorima ljubim noge. Dr.Kulaš, Stasenko i Skalak su me primili, vodili trudnoču i porod - oduševljena sam nježnošću i brigom koju su mi poklonili. Povjerila bih tom odijelu, život sebe i svog dijeteta bez razmišljanja. Očekivala sam stručnost, ali pažnja, briga i dragost - to me iznenadilo. Svaka im čast! Voljela bih da odijel babinjača više radi sa ženama koje rode carski, jer osobno nisam imala mlijeka. Zbog tog sam se osjećala lošijom mamom isključivo zbog njih. Bile su nepotrebno grube i prema dijetetu i prema meni. Znam da su iscrpljene jer puno rade, to im priznam, ali mislim da pod hitno moraju mijenjati pristup majkama koje nemaju mlijeka. Biti češće uz majku a ne samo politi dojku glukozom te ostaviti dijete u plaču na dojci, a majku u očaju. Uskratile su mi stručnu pomoč te sam zbog akutnog mastitisa u 16 dana prestala dojiti. Tužna sam zbog toga jer sam imala samo jedan podoj, i osjetila kako je to prekrasno. U bolnici ni jednom nije prihvatio dojku, te sam kod kuće uz pomoč majke i sestre pokušavala i pokušavala ali moj dečkić to jednostavno nije htio ni probati naučiti U bolnici sam pokušala sa šeširićem jer drukčije nije išlo. I dok bi bilo glukoze i on bi "kao" vukao... Žao mi je što je ta prekrasna priča morala kod mene tako loše završiti.
Uglavnom, da ne pretjerujem sa postom. Ispričavam se ako nisam ovdje smjela pisati. lijepi pozdrav svima