Život u manjem mjestu-da ili ne?

[ana.m]

Već neko vrijeme MM i ja razmišljamo o tome da odemo iz Zagreba.
Razloga je nekoliko.
Tamo gdje bi išli MM-ov tata ima obrt i radi sam pa bi se MM konačno izvukao iz svih ovih sr.... u kojima je do sada radio i radi. U svakom slučaju po tom bi nam pitanju bilo bolje. Kaj se mog posla tiče to nam i nije baš neki problem, vjerujem da bi se za mene nešto našlo, ako ništa drugo premještaj samo u drugi grad (ista firma).
Drugi razlog, zapravo možda i najveći je taj što mi jako želimo kuću, a to ovdje nema šanse da ostvarimo. Tamo bi za ovaj naš stan mogili imati lijepi kućerak. . Znači sve u svemu lagodniji život.
I općenito, dosta nam je grada, vreve, zavrzlama...
Ono što mene muči je to što sam ja ovdje i rođena i odrasla i svi "moji" su tu. Tamo imamo samo MM-ove roditelje. Ne ne bi živjeli s njima, čak ne u istom mjestu, koji kilometar dalje.
Muči me i to što sam navikla na to što mi je sve pod nosom, što na izbor imam hrpu svega.
Opet s druge strane si mislim, kad sve obilaznice budu gotove, treba nam cca 1,5 sat do Zagreba, jednom mjesečno možemo doći i vidjeti se s mojima (nije da se inače viđamo baš svakodnevno).
Radi se o Virovitici. Ima tamo svakakvih srednjih škola, to mi je bila jedna od važnijih stvari, da mi ne daj Bože dijete s 14 ode od kuće.
MM-u je lakše, on je tamo živio, išao u školu, ipak ima neke prijatelje i zna kak je tamo (mada je on prije 7 gpodina bio taj koji je htio u Zagreb).
A kako mene, jedno gradsko dijete odseliti na "selo"?
Pa vas lijepo molim za svajete, vas koji ili živite van velegrada ili ste živjeli, pogotovo ako ima neko iz Virke.
Naravno da će konačna odluka biti naša, ali treba mi još nešto da konačno lupim rukom po stolu i kažem "To je to, idemo!"

[maria71]

Ja nikad dosad nisam bio u Americi
- i ne nameravam.
Mene da zvizne neki tip, za dolar, dva, pa cak i tri,
nemam tih nerava.

A baš bih voleo da vidim Kaliforniju,
i još par tacaka,
al' imam strašnu fobiju
od onih narkosa i tamno crnih macaka.

So sorry USA, mozda si ti OK,
mozda me price varaju, al' ja bih ipak ostao tu.

I nikad nisam bio u Sovjetskom Savezu
- i ne nameravam.
Bio bih u tom Savezu kao u nekom kavezu,
nemam tih nerava.

Al' baš bih voleo da stignem sve do Rostova
ili do Gruzije.
Plašim se tolkog prostora,
mozda se negde zagube moje iluzije.

Izvini SSSR, mozda si sasvim fer,
mozda me price varaju, al' ja bih ipak ostao tu.

Amerika je divna, predivna cak,
cim u njoj zivi Paja Patak zvani Donald Duck,
al' nije svako kao Donald, mene plaši onaj Ronald,
taj je nezgodan.

Imamo neke veze Rusi i ja. (Horošo!)
Onaj me Dostojevski jednostavno obara.
Al' nisu svi k'o Dostojevski, mene plaši Sibirevski,
taj je prohladan!

Ali sam cesto pevao u Virovitici
- i dobro prošao.
Mada su strme litice svud oko Virovitice,
opet bi došao.

U Virovitici ne postoje pritisci,
i zive mirno svi, kao hipici u Virovitici.

Amerika je divna, predivna cak...

Sretno !

[ana.m]

Mare

[@n@]

E, uzela si mi stihove iz usta!

Ana, ja mislim da će vam biti super!! Imat ćeš miiiiiiiiirrrrr...

[Frida]

Iako i ja volim Djoleta molim vas da Ani date svajete, prijedloge i konkretna iskustva što i kako. Hvala

[Zorana]

Mene osobno bi u toj situaciji najvise kocio strah da ce djeca, cim "prismrde" punoljetnosti , otici od kuce u potragu za vecim izazovima. Ok, ne mora to biti tako, to se moze svejedno desiti. Ali, eto....

[sani1]

Evo mog osobnog iskustva. Dakle, iz Zagreba, rodnog grada došla u manji grad. Koji je i manji od Virovitice, baj ja tako mislim. Ovdje mi je super i mada sam uvijek govorila da ću se kad tad vratiti u Zagreb, nema šanse.
Do Zagreba, odnosno do mojih roditelja mi treba sat i 15 minuta vožnje. To nekima treba da u Zagrebu dođu od stana do posla. Točno je da ovdje nema tolikih mogućnosti za djecu kao u Zagrebu, ali i ima nekih drugih prednosti.
Najvažnije je kako ćeš se ti osjećati, hoćeš li se snaći, naći novi krug prijatelja, pronaći sebe u novom gradu. Ja sam to uspjela i presretna sam.
Isto tako svjesna sam da će djeca otići i tome se i nadam. Odnosno želim da oni pronađu svoj put i da sami odluče hoće li ili ne ostati u manjem gradu.

[njumi]

...da ne citiram sve.....


Sretno !

uze mi riječi iz prstiju - doslovce

sretno ana.m

[njumi]

ode mi post na send

ne mogu ti reći što da ti učiniš, al da se meni pruža prilika (posao i prioriteti - kuća, manje zavrzlama i sve što si nabrojala), ja bih otišla.

Ali opet, nitko ti (pa ni razum) ne može reći ništa dok se u tebi se "slomi" i dok ne kažeš, lupivši rukom o stol "to je to, idemo". Mislim da ćeš, u svakm slučaju, donijeti ispravnu odluku što god da odlučiš. Jer ćeš se znati nositi s njom

[AdioMare]

Glasujem za život u malom gradu, obiteljski obrt, kuću koju si priželjkujete, polagan i miran, kakav definitivno jest u maloj sredini.

Prije 17 godina sam ne trepnuvši okom došla u velegrad i ostavila sve svoje prijatelje, rodbinu i najrođenije.

Danas moram priznati da sam se na sve naučila, samo mi najrođeniji sve više fale. Tu prazninu ne mogu nadomjestiti baš ni s čim. Valjda to hoće s godinama.

Razmisli o tome, sve ostalo je u korist manje sredine i svega čemu tamo težite.

[Danka_]

Mene osobno bi u toj situaciji najvise kocio strah da ce djeca, cim "prismrde" punoljetnosti , otici od kuce u potragu za vecim izazovima. Ok, ne mora to biti tako, to se moze svejedno desiti. Ali, eto....

pa ici ce studirati vjerojatno, i to tako treba biti (po meni )

mislim da osoba na prvoj godini faksa ne treba mamu i tatu da mu peru, kuhaju i ostalo....

[gita75]

Ja ne bih mogla živjeti u manjem mjestu iz razloga jer manja mjesta imaju taj svoj mentalitet.
Meni beskrajno ide na živce da svi sve o svakom znaju i da moram svakog pozdravljati i pričati s njim.
Možda sam malo čudna, šta mogu :/ .

[Hobita]

Ne možeš znati dok ne probaš, a iz tvog posta se vidi da bi rado probala...

Uostalom, ako za koju godinicu, pet, deset... vam to više ne bude odgovaralo i vaše potrebe i želje se promijene, ZG će uvijek biti tu. Nadam se.

[Amalthea]

gita75, što da ti velim. Moje "malo mjesto" zasigurno ima svoj mentalitet, ali sigurno ga ima i ZG.

Međutim, sve ti je kako se postaviš prema tome - ja ne poznajem 80% ljudi koji žive u mojoj ulici, a kamoli da bih znala sve o svakome - mislim da se time imaju vremena baviti još samo malo starije tete i bake

Ja se, s druge strane, grozim velikih gradova.

Možda sam malo čudna, što mogu

[Lutonjica]

iz malog grada došla u zagreb i jedva čekam da se ponovo vratim u svoj mali grad

"svi sve znaju" ovisi o tebi. nisam tip za ćaskanje, pa niti sam pozdravljala, niti sam pričala sa svakim u malom gradu, a bogme niti ovdje u velikom gradu gdje susjedi također očekuju laprdanje i tračanje na stubištu ili u dvorišu

[AdioMare]

Slažem se s Amalkom. To ti je definitivno kako se postaviš.
Ja bih ovdje mogla piti kavu i družiti se sa 80% moje ulice pa bi, unatoč velikom gradu, ova sredina gdje živim s obitelji jednako znala sve o meni. Samo, nema kada saznati!

Isto je i za malu sredinu.
Ja bih se vratila, ma tako mi svega iz ovih stopa!!!
Samo, ovakav posao i za ovu lovu ja tamo ne bih našla, zasigurno. I samo to me koči.
Moj sin koji je rođen i odrastao u Zagrebu ne bi imao ništa protiv živjeti u mom rodnom gradu gdje zaglavi redovito sve svoje slobodne dane, koliko god više može. I još mu je malo. On je upravo fasciniran time što može uzeti bicikl, za tili čas doći u središte grada i obići sve što treba bez da tri puta presjeda autobus, tramvaj, autobus. Neš ti sreće.

[gita75]

gita75, što da ti velim. Moje "malo mjesto" zasigurno ima svoj mentalitet, ali sigurno ga ima i ZG.

Ma ima i ZG mentalitet, naravno. Valjda sam ja na to navikla.
Probala sam živjeti u manjem gradu (stvarno je bio grad), ali mi nije išlo.
A najbolje od svega je to da uopće ne podnosim gužvu, pa reci ti sad...

[Amalthea]

[gita75]

[irenas]

Ja ne bih mogla živjeti u manjem mjestu iz razloga jer manja mjesta imaju taj svoj mentalitet.
Meni beskrajno ide na živce da svi sve o svakom znaju i da moram svakog pozdravljati i pričati s njim.
Možda sam malo čudna, šta mogu :/ .

Ja živim u malom mjestu a čak ne znam niti imena svih susjeda a kamoli da znam sve o svakom.

[krumpiric]

u ZGb moje susjede zajedno piju kavicu, vani se šetaju ispred zgrade i pričaju o djeci, djeca im se igraju.
Ja nisam taj tip. I neznam nikog.Eventualno čujem kako se djeca zovu.
Da znam da mogu naći posao i da ga može naći mm i da u tom poslu nećemo biti skroz u zastoju....selila bi sutra u Rovinj

[Lu]

ja potpuno potpisujem Lutonjicu. nasa stara zgrada u zagrebu, e ta je imala svoj mentalitet zesci od ijednog malog mjesta na svijetu. a zivila sam u malom mjestu u dalmaciji a sad zivim u malom selu kraj samobora.
u zagrebu su svi znali sve o svima, ponekad sam morala birati trenutak kada cu proci kroz haustor da se ne bih izlozila svemu i svacemu.

kad je mm pozelio da se preselimo na selo bila sam ful protiv toga. mislila sam da nisam doselila sa sela da bih se opet vratila u jos vece selo.
medjutim od kad smo se presellili preporodila sam se. ne bih se vise nikad vratila u grad.
nema ti toga sto si grad moze pruziti a da nadoknadi to sto ces imati svoj vrt, kucu, sto ne moras djecu voditi u ogradjene parkove nego se igraju u svom vocnjaku.
ja i marko smo neki dan sredjivali gredicu sa cvijecem, danas popodne kad padne sunce imamo nesto za presadjivati. nista mu nije veci gust od toga da kopa i sadi. ali ne po pjescaniku nego da posadi i gleda kako se razraslo cvijece koje je svojim rukicama posadio.
kad se zazelis grada lako dodjes. sat i pol nije puno voznje za cjelodnevni izlet, djeca se odu igrati kod tvojih ti obavis shoping i sve sto zelis, rucas sa svojima i navecer se vratis u svoj mir.

ja volim grad i cesto idem u zagreb. svaki drugi treci dan ali kad dodjem na cestu za doma, onu koja dijeli grad od sela, osjetim takav mir i srecu da je to neopisivo.

[ana.m]

Što se djece tiče...Iva još nema pojma, mala je, ali Janko...često mi kaže:
"Mama ja jako volim ići u Gradinu (mjesto pored VT, gdje žive MM-ovi)" Kaže da mu se sviđaju ptičice, trava, sjekira , jagode (koje bere u vrtu), tačke...Uopće ne sumnjam u to da bi njemu bilo tamo jako lijepo.
A ja bih bila sretna što mi ne bi trebalo sat vremena da spremim djecu da odemo do praka u kojem ih se čak bojim pustyiti u travu da ne stanu u tko zna kojeg pesa drekec.
Hvala svima na savjetima.
A kaj se tiče svi sve znaju...ja bih rekla da to ovisi o tome kako se postaviš i koliko sam dozvoliš da svi sve znaju. Ja sam u ovom stanu 6 godina pa ne znam skoro o nikome ništa iz zgrade.

[zhang]

ja sam se iz zg-a preselila u manji grad. i preporodila. oduvijek sam maštala o stanu uređenom u minimalističkom stilu, a sada živim u kući uređenoj u rustiklnom stilu. i ne bih u onaj stan iz prve priče otišla ni pod razno.
to što ti neće sve biti pred nosom nosi sa sobom razne nuspojave:
morat ćeš se bolje organizirati - shopping obavljati jednom u tjedan ili dva, a sam time ćeš i manje trošiti jer ćeš rjeđe dolaziti u napast da kupiš nešto što ti ne treba. jelovnik na tjednoj ili dvotjednoj bazi u tome olakšavaju stvar.
kada dođeš s posla, dođeš u mir i zelenilo, popiješ kavu u svom vrtu i za pola sata zaboraviš da si ikad bila na poslu (meni je ta terapija u vrtu uz kavu nezamjenijva, malo porežeš posušeno cvijeće, čupneš koji korovčić...)
za poneki vikend se naručiš starcima na ručak pa odeš na bundek.
ako ti baš jako zafali gužva i vreva, odeš u subotu na zg-špicu. provjereno ti je dosta pola sata da pobjegneš glavom bez obzira.

[zhang]

zaboravih: za poneki vikend okupiš društvo kod sebe na roštilju, pa se klinci istrče sa svojim društvom u svom vrtu
po ljeti im u vrt staviš bazenčić, i evo ti instant osvježenje i zabava

[ana.m]

ako ti baš jako zafali gužva i vreva, odeš u subotu na zg-špicu. provjereno ti je dosta pola sata da pobjegneš glavom bez obzira.

Ovo bi mi defintivno najmanje falilo. Od toga želim pobjeći. I sve ovo što si napisala je samo jedan veeeeeliki +

[petarpan]

ja ti neću pomoći jer ja bez betona ne znam disati...
najdalje i najradije kud bih ja otišla (i nadam se da budem) je Samobor...

Znam i priznajem sve prednosti manjih mjesta,kuća,vrtova,nefrenitočnosti,ali ja sam jedno razmaženo gradsko dijete koje bi kuću UVIJEK radije zamjenilo stanom...
I da, sve dok živimo ovako brzo trebaju mi doktori,dućani i sve ino nadohvat ruke, koji rade malo duže....
I volim što imam milion opcija...Opcije mi daju (lažni?) osjećaj slobode...

Ja bih Đoleta malo "preradila"... Ja nikad nisam živjela u Virovitici I NE NAMJERAVAM!

[ana.m]

I da, sve dok živimo ovako brzo trebaju mi doktori,dućani i sve ino nadohvat ruke, koji rade malo duže....
I volim što imam milion opcija...Opcije mi daju (lažni?) osjećaj slobode...

Da, to je to, ja si već razmišljam kak bih jednom u mjesec ili dva išla u Muller u nabavku .
A kaj se tiče doktora i dućana, pa ne idem na pusti otok, već u grad, ali naspram Zagreba manji. Ima tamo i dokotri i bolnica i dućana. .
I čak dapače, kuma nam je doktorica tamo.

[Trina]

Ne znam kako je u Virovitici i koliko ima stanovnika ali ja živim u jednom malom mjestu di nema ni 2 000 ljudi zimi.Koliko god mi je smetalo u početku što svatko svakoga zna,išlo mi na živce to zaustavljanje na putu pa bući bući djeci,pa kako ovaj,onaj....sad mi sve to odgovara.Moja djeca mogu bez straha biti vani,sin u školu pješice,poći na igralište igrati se sa drugom djecom,otići do dućana po sladoled...jer po putu će sretat samo ljude koje zna, u dućanu mu rade rodice,tete koje zna čitav život i sami poznati ljudi.Ako napravi koji dišpet po putu i to saznam u roku od sat vremena .Sve nam je blizu,o krugu od 5 minuta pješice.Pedijatrica nam je u najbližem gradu,5 min.autom.Srednja škola isto a najbliži fakultet( a izbor je stvarno velik,osim ako ne odluče na medicinu) je pola sata odavde busom.Od izvanškolskih aktivnosti nemamo previše toga,imamo nogomet,bila je ritmika za curice,sad više nema toga.Znači siromašno po tom pitanju ali opet,imamo sve u tom gradiću koji je jako blizu.Ja ne mogu zamisliti živjeti u betonu,hvatati autobuse i tramvaje za otići bilo gdje,meni bi to bila kazna.Imamo veliko dvorište,puno zelenila,more i ne bi se mijenjala za grad.

Na tvom mjestu otišla bi,pogotovo što vas čeka obiteljski posao i štp imate veliku mogućnost za imati svoju kuću.Bez razmišljanja.

[Bubica]

Ja bih se vratila, ma tako mi svega iz ovih stopa!!!
Samo, ovakav posao i za ovu lovu ja tamo ne bih našla, zasigurno. I samo to me koči.

i ja ovako u moje malo mjesto. Virovitica i nije takooo mala, ima cijelu infrastrukturu,ako vas čeka posao i kuća - meni to zvuci superrr.
Kao sto sada mislis da ne bi mogla bez shoping centara i sinestara tako se covjek vrlo brzo i odvikne od toga, bez ikakvih problema.

[/quote]

[Mony]

Uh... Ne znam mozes li se ravnati po savjetima drugih u ovom pitanju, osim po svom (i TM-ovom) dozivljaju takve zivotne promjene.

Ja (a i MM) ne bih voljela ici u grad manji od Zagreba, mozda jedino veci...

No, moji razlozi tebi nista ne znace, ko sto meni ne znace nista razlozi koje su mnoge cure ovdje napisale.

A cim razmisljate o takvoj mogucnosti, znaci da ste spremni na promjenu sta god netko rekao, mozda cak i da ste vrlo blizu odluke, pa sretno

[ana.m]

Pa mony, iskreno, ovdje sam više došla iz razloga da mi netko da još koji plusić za odlazak.
Kaj je to sinestar? . Šalim se, znam ja kaj je to, ali toliko sam puta bila da mi je čak dozvoljeno da ne znam. Znači niti jednom!
A kaj se tiče sopingiranja. Pečuh je jako blizu . A tamo ima i H&M, C&A. . Ma kažem, i po te neke stvari kojih tamo i nema možemo jednom mjesečno u Zagreb. Ono kao nekada ljudi u Austriju po špeceraj

[Mony]

Pa mony, iskreno, ovdje sam više došla iz razloga da mi netko da još koji plusić za odlazak.

Ko sto rekoh - definitivno si spremna za promjenu - ovdje samo nalazis potvrdu svoje zasad poluodluke.
Pa da ti ja iznesem svoje: zasto ne bih, vjerojatno ti ne bi nista znacilo.
Sto je super jer si na cistome i neces zazaliti zbog promjene

A kaj se tiče sopingiranja. Pečuh je jako blizu . A tamo ima i H&M, C&A.

A ne placaju se vinjete

[ra]

nemaš šta izgubiti, uvijek se možeš vratiti.

tako sam i ja razmišljala prije 3 godine kad sam otišla iz zagreba.
bilo je kriza. puno njih. uf, kad se samo sjetim.
koliko puta smo skoro spakirali stvari i vratili se.

onda dođem na jedan dan, pa mi treba isto toliko vremena od rotora do centra kao od rijeke do zagreba. pa sve krene...
i sretno se vratim - DOMA!

mislila sam da nikad to neću reći - doma!

da će ti faliti - falit će.
meni najviše fale prijatelji...

a za djecu ne brini, bar ne sad još.

[ninik]

draga, falit ćeš mi ali,....odi i često me zovi u goste!!!!!!!

[ana.m]

draga, falit ćeš mi ali,....odi i često me zovi u goste!!!!!!!

Pa ne idem sutra, ako idem. .
A ako odem, zvat ću te naravno!

[zelimo_bebu]

Sve ima svojih prednosti to znaš i sama. I ja živim u malom gradu i niš mi ne fali, ali znam da je ljudima teško kada dolaze iz Zg u manji grad jer su navikli da je SVE tu negdje. Sve ovisi kakva si osoba i koliko se snalaziš u novim situacijama. Moja šogi živi već 5 g. u malo većem gradu od našeg i nema s kim popiti kavu, ali...to je ONA - njoj nitko ne treba (njene riječi) ..prema tome..ne ideš preko oceana...pa Zg ti je vožnje 2 h kao i meni...ništa strašno...a šopingirati ne ideš valjda svaki dan???

[ana.m]

Ma kaj se društva tiče, začas bi si ja nekoga našla, nije to meni problem. Osim toga i kumovi nam za koju godinu sele tamo.
MM je iz VT (tj, dugo je tamo živio) kuma, kumova familija i tak. Nije da baš nema nikoga, ali nema nikoga s moje strane. Mada ni to čak nije neki bad sobzirom koliko se čseto vidimo ovdje.
A zar na ovom forumu nema nikoga iz VT?

[laky]

ana.m
vidi moj avatar točnije text ispod .To je zbog VT .jednom dosla i zaljubila se u grad i ljude iako nikakve veze ranije nisam imala s tim mjesto.meni je daleko 440 kilometara od mjesta gdje sad zivim ali sam bar 4 puta tamo.
Ja da imam priliku preseliti nebih razmišljala....istina i sad zivim u malom gradu

[Maslačkica]

Da mi se pruži dobra prilika išla bih bez razmišljanja... to je neki drugi život tamo. Mirniji...iako ima manje mogućnosti za djecu u smislu vanškolskih aktivnosti, ali njihove aktivnosti su u tom slučaju istraživanja i igranje vani... što u biti i čini djetinjstvo, zar ne?

Kako god odlučila, sretno!

[aleksandra70vanja]

joj ra pa Rijeka nije malo mjesto
imaš skoro sve što i u Zg (osim zoo) uz bolju klimu i pristupačnije ljude

[Mima]

Super je za djecu dok su mala, ali što onda?

Imam ja u obitelji primjer ljudi koji su otišli u malo mjesto, i sve je bilo odlično, dok nije došlo vrijeme da djeca studiraju.

MM-ovi su se, pak, roditelji doselili u Zagreb iz malog mjesta (Lobora, btw. koji je kao mjesto iz bajke) radi djece i školovanja. MM je htio svirati, a i ostali, a za to nije bilo mogućnosti u malom mjestu.

[Mirjana S.]

Super je za djecu dok su mala, ali što onda?

Imam ja u obitelji primjer ljudi koji su otišli u malo mjesto, i sve je bilo odlično, dok nije došlo vrijeme da djeca studiraju.

Taj moj Santa Cruz ima 77 kuća u tri ulice,jedan dućan i veliko nogometno igralište. I nitko od mojih nije umro zato jer sam otišla na par godina u ZG studirati! Na to gledam kao na dobro životno iskustvo,barem na vrijeme naučiš brinuti o sebi,što ćeš jesti,hoćeš li imati čistu odjeću i bogami,hoćeš li imati novaca za kartu za doma...U veći šoping se ide 1-2 puta tjedno,do Čk-a je 15 minuta autom,ima Konzuma,Mercatora,KTCa,Presoflexa,Betexa,Kauflanda ...biraj! Mentalitet...hm,koliko mu dozvoliš da na tebe utječe..i na selu i u gradu.
Ma nebih mijenjala svoje "malo misto" za nikakvu vrevu grada!

[ana.m]

Super je za djecu dok su mala, ali što onda?


MM-ovi su se, pak, roditelji doselili u Zagreb iz malog mjesta (Lobora, btw. koji je kao mjesto iz bajke) radi djece i školovanja. MM je htio svirati, a i ostali, a za to nije bilo mogućnosti u malom mjestu.

MM je kao klinac išao u muzičku pkolu u VT. Pa ako je bilo tada im a valjda i sada.

[štrigica]

na selu je puuuuno ljepše... Split mi zna zafalit ali ne prečesto (najviše nedjeljom)...
ali jučer gledam taj isti Split sa trogirske obilaznice i nekako si mislim - ne bi tamo živila da mi plate... cili u nekoj omarini, smogu i imu iz Željezare... fuj...
moje misto je malo, i nemam di poslat dicu na vannastavne aktivnosti aali ima puno više dobrih strana nego loših... dobro sam organizirana i za sve blagodati velegrada odem 2 put mjesečno do Grada... to me samo podsjeti koliko sam sretna što živim na selu....

[cisko-kid@net.hr]

nećeš ništa propustiti u zagrebu,ako imaš priliku bježi što dalje iz grada.i mi smo otišli i nismo požalili. :D :D :D

[bfamily]

Ja živim u malom mjestu i nebi ga mjenjala ni za koji grad.
Tako je mirno, djeca se mogu igrati u dvoru bez da ti strahuješ svaki sekund, nema strke, trčanja na tramvaj, beskonačno traženje parkinga, 1000 ljudi na ulici... brrrrr
Kad se zaželiš lako se zaletiš do svojih u Zagreb, nisu ti previše daleko. A opet imati ćeš svoj mir, kućicu u cvijeću i vjerujem da ćeš se preporoditi, a i tvoja djeca.
Daj sebi vremena da se privikneš, ako si oduvijek u Zagrebu biti će to velika promjena.

Želim ti svu sreću u vašem novom domu.

[zelimo_bebu]

Vidim da si ti ZA preseljenje prema tome, čemu diskusija...svejedno nam život nosi ono što nosi..

Super je za djecu dok su mala, ali što onda?

..imati će djeca gdje studirati Bože dragi...pa mi ako smo u malom mjestu ne znači da nemamo kuda...svi smo dobro ispali iako nismo imali sve pred nosom...

[ninik]

ja sam sa sedam godina došla u zaprešić iz jednog maaaaaaaalog mjesta Bogu iza nogu!
tamo mi je kao klinki bilo super, a vjerujem i starcima jer nemaš kud otići, nemaš se gdje izgubiti, svi se poznaju i naravno svi sve znaju!
ali stvarno je predaleko i bez nade u budućnost i napredak pa smo došli u zpršć.
tamo mi je bilo ok, ima ljudi, infrastruktura je kompletna a opet je mirno, sve na dohvat ruke, zg blizu, mrak!
a ja sam cijelo vrijeme maštala o stanu u centru zagreba, na asfaltu...
sad živim skoro pa u centru zagreba i imam dijete, to mijenja sve!
da mogu, sutra bi otišla u tamo neku viroviticu u kućicu gdje ću biti bez brige kako će mi ćupi do škole, gdje će se igrati...
a ne ko tu, ne mogu ju pustiti iz kuće od straha da ju auto ne pobere ili pas ne popiša!

[spajalica]

ako trebas plusic na listi, onda kao sto ra rece dodaj koliko gubis u prometu svak dan, dakle odlazak i povratak s posla. a ako imas potrebu dodjes vidis i odes . mi smo razmiasljli takodjer o selidbi proljetos, ali ipak je zastekao posao. vi to imate, dakle sta vec niste spakrani :D
i cekamo poziv na rostilj, jer i nama iz zgb-a nije tesko potegnuti sat i pol da bi vidjeli raj na zemlji naseg grofa i carice