ja sam sa sedam godina došla u zaprešić iz jednog maaaaaaaalog mjesta Bogu iza nogu!
tamo mi je kao klinki bilo super, a vjerujem i starcima jer nemaš kud otići, nemaš se gdje izgubiti, svi se poznaju i naravno svi sve znaju!
ali stvarno je predaleko i bez nade u budućnost i napredak pa smo došli u zpršć.
tamo mi je bilo ok, ima ljudi, infrastruktura je kompletna a opet je mirno, sve na dohvat ruke, zg blizu, mrak!
a ja sam cijelo vrijeme maštala o stanu u centru zagreba, na asfaltu...
sad živim skoro pa u centru zagreba i imam dijete, to mijenja sve!
da mogu, sutra bi otišla u tamo neku viroviticu u kućicu gdje ću biti bez brige kako će mi ćupi do škole, gdje će se igrati...
a ne ko tu, ne mogu ju pustiti iz kuće od straha da ju auto ne pobere ili pas ne popiša!