 |
|||
Uklapanje novih u postojeću vrtićku grupu
Molila bih iskustva o toj temi. Danas smo potpisali ugovor i rečeno nam je da se Eva priključuje već postojećoj 17-članoj grupi sa još jednim dečkom. Ima li kod 3-godišnjaka (kao kod nas odraslih) "animoziteta" prema pridošlicama? Ima li to veze sa spolom (2/3 su djevojčice)? Ili sam samo zabrijala...
Tješim se da će tete prilikom adaptacije imati više mogućnosti posvetiti se njima jer su ostali već ekipa, nego da je većina nove djece.
kikica je normalno upala u postojeću grupu, s tim da su uglavnom bili stariji od nje - jer u drugim grupama nije bilo mjesta.
malo više se u početku družila s tetama, ali nikakvih problema nije bilo.
Kod nas će ionako biti "problema" jer je Eva dijete s PP baš na području komunikacija...a ništa, imamo dva mjeseca za prilagodbu a ako omanemo...
moj bojan je ušao, kao novi, u mješovitu grupu koja je postojala od prije
on i samo još jedan dječak su bili potpuno novi (u smislu adaptacije, jer su tada tek kretali u vrtić po prvi puta), a drugo dvoje dječice je mijenjalo grupu, što znači da ih adaptacija nije toliko kačila, jer su već prije bili u kolektivu, samo u jasličkoj grupi, mislim
meni se to činilo odlično, a tako se na kraju i pokazalo, jer su se tete imale kudikamo više vremena baviti tom djecom u adaptaciji, s obzirom da ih je bilo svega nekoliko, nego da je formirana potpuno nova grupa, a svi se adaptiraju :/
nikakavog animoziteta starijih vrtićaraca prema njima nije bilo, tete su se maksimalno trudile oko njih, a često mi je i bojan znao pričati kako mu neka djeca pomažu kod presvlačenja, što mi je dalo zaključit da tete potiču stariju djecu i upućuju ih prema novima
kada se adaptirao, stekao je dva, tri super frenda, ali isto tako vidim da se odlično druži i sa starijom djecom, koju je zatekao u grupi (predškolcima) i po apsolutno ničemu ne bih mogla zaključiti da je zakinut zato što je uključen u već postojeću grupu
eto, to je naše iskustvo; mislim da nemaš razloga za brigu; naprotiv, tete će se puno više moći posvetiti novoj dječici upravo iz razloga što ih je malo
sretno
Re: Uklapanje novih u postojeću vrtićku grupu
U toj dobi još nema neprijateljstava, javlja se kasnije, s nekih 4-5 godina, tako da nećete imati problema i fino će se uklopiti. Slažem se s tobom za adaptaciju, bolje je kad tete imaju više vremena posvetiti se novom djetetu.MBee prvotno napisa
Hvala cure! Žulja me rok od dva mjeseca koji su nam dali. Umjesto da djeci s PP daju više vremena za adaptaciju oni ih vremenski ograniče.
moja curička je imala 4,5 godine kad je prvi put kretala u vrtić, i upala je u postojeću grupu, a sin je imao tri godine i mogu reći da je on bio odlično prihvaćen dok je ona imala problema s prihvaćanjem od strane djece u grupi, bilo je poprilično izraženo da su oni skupa još od jaslićke dobi.
MBee, postoji i pozitivna i negativna strana priključenja djeteta postojećoj grupi.
Pozitivna je ta koju su cure već rekle,a to je dok je postepena adaptacija djece teta se puno bolje može posvetiti adaptaciji djeteta i raditi individualno sa njim.
S druge strane, iskreno , djeca koja su kao jednogodišnjaci krenuli zajedno u jaslice imaju jednu posebnu vezu koja je nepremostiva. Puno su povezaniji između sebe i čine čvrstu cjelinu. Osim toga, velika je razlika između jasličara i one djece koja dolaze od kuće sa tri godine. Nevjerojatno koja je to razlika u navikama, u ponašanju. "Jasličari" razmišljaju već kao cjelina, oni su kolektiv, dok su "pridošlice" individualci.
Tako da definitivno je teža adaptacija u formiranu grupu jer se dijete mora izboriti za svoje mjesto u skupini.
U svakom slučaju, ima i dobre i loše strane. Sve ovisi o tome kakvo je dijete i kao će se ono nositi sa novonastalom situacijom.
Nekad djeci treba duže da se adaptiraju, a nekad dijete čim dođe postane vođa grupe, omiljeno dijete i velik prijatelj svima tako da se čini da je već godinama u toj grupi.
Jako je važno da imaš povjerenja u svoje dijete i sve će biti super.
Želim vam brzu i uspješnu adaptaciju
i ja vam zelim uspjesnu adaptaciju
moj mali je krenuo u vrtic pred cca 3 mjeseca, s nepune 3 godine
u grupu djece u dobi 3-4 godine, koja su, naravno, zajedno oduvijek
i nejde mu bas nesto
mislim da i s tetama to ima veze, ne cini mi se da se nesto previse trude oko njega, samo im remeti mir u inace vec dobro uhodanoj grupi
tesko nam je jako, danas se planiram posvadjati s jednom od teta, zamolila sam ju da mi digne dijete na prozor da mi mahne prije nego odem, al njoj je to ocito veliki problem pa onda slusam njega kako place ''ja bi mami mahnuo'' a ona ga ignorira full
joj, kako sam ljuta...
imate li vi kakvih iskustava sa svadjanjem s tetama?
bojim se da jos ne pogorsam situaciju...
mamaja, nemoj se svađati, to neće izaći na dobro.
al probaj im objasniti zašto su tebi i sinu neke stvari važne i zašto želiš da ih se drže.
tete još ne poznaju ni tebe ni tvoje dijete, ne znaju što želiš i očekuješ.
popričajte.
iskreno vjerujem da će biti bolje.
(i mi smo bili u sličnoj situaciji, ali se normalnim razgovorom sve riješilo)
MBee, mogu ti reći što zara kaže o novopridošlici u njihovoj grupi : ide im malo na živce jer stalno plače i neće se igrati s nikim.
Sve ovisi o tetema, moj je mali (bilo je to pred 4ghod i 2 mj.) išao u vrtić s nepune 3 godine, neke su ga cure uzele pod svoje i mazile i pazile cijelo vrijeme.
Što se tiče adaptacije ovisi o djetetu , on se prilagođavao punih 3 , a i kasnije je kržkrecao.
Dali adaptacija znači prestanak plakanja za nekim???? Klinci još ponekad znaju kmecati da ne žele ići u vrtić, pa što s njima??
Trebaš malo živaca i to je to!!!
Nije problem u mojim živcima, ne očekujem ja pjesmu i veselje od prvog dana, problem je u procjeni vrtića nakon dva mjeseca da li se ona prilagodila. Ako po njima nije,široko nam polje. To je sve vrijeme koje ćemo dobiti.
A tko je donio tu odluku da se baš za 2 mjeseca mora adaptirati?
Zašto ne dva i pol?
Ili tri?
:?
To mi zvuči jako proizvoljno.
mamaja, namoj se svađati s tetama.
Mene tete, eto, stalno upozoravaju na duljinu opraštanja. Ali, ja stvarno ne mogu i ne želim otići u stilu "cmok, pa-pa, ode ja".
Moja L još uvijek plače pri rastanku. Ona kaže da vrtić voli, ali da više voli biti samnom pa zato plače i tužna je kad se odvajamo.
I ona je bila novopridošlica i dobro se složila s njima iako su oni ekipa još jaslička i stariji su godinu dana od nje. Ima par djece koja su joj baš legla i s kojima se jako voli igrati, a neki joj baš i nisu zanimljivi. Ko i nama, zar ne?
Tete kažu da se ona u grupu lijepo uklopila i da uspješno rješava eventualne konfliktne situacije i da se razlika više ne osjeti.
Upravo me jedna forumašica pitala po kojem je to zakonu pa ću ja lijepo sutra nazvati Gradski ured za obrazovanje i priupitati a onda i vrtić. Jednostavno mi nije palo na pamet da rade bez podloge u zakonu.
Mi smo dosli u grupu vrticanaca koji su vec 3 godine zajedno i da stvar bude gora daleko smo najmladji (vecinom su godinu stariji od moje cure).
Doslo je troje nove djece, prva curica je odustala nakon par mjeseci, nikako se nije mogla adaptirati i oni su uzeli cuvalicu.
Drugi novi decko, uklopio sse tek sada pred kraj, imali su puno problema i znam da je mama stalno razgovarala sa tetama kako da mu pomogne, nije bio prihvacen pa se poceo tuci i gristi.
Moja mala je prihvatila vrtic kao da je tamo od rodjenja, sto je mene :shock: ja sam mrzila vrtic iz dna duse i mislila sam da ce ici po nasljednoj liniji, na svu srecu - nije. Imala sam u pripravi baku, koja nam niti jednom nije zatrebala
Tako da ne ovisi sve o tetama, niti o grupi, vec mozda najvise o samom djetetu i koliko je ono spremno za socijalizaciju.
Ovaj rok od 2 mjeseca za djete sa pp mi je :?
Vidim da zivis na Savici, tamo krecete u vrtic?
Mi smo u tom vrticu. Pedagogica je
Ta sam 8)
Čuj, ja sam iščitala sve zakone koje ja imam npr. Odluku o elementu standarda : specifične potrebe djece s teškoćama u razvoju i sve gdje se spominje išta takvoga, ali nisam naišla na taj podatak. Jedino sam našla da se daje na procjenu stručnom timu uključivanje u vrtić ( nisam više sigurna kako je formulirano ), pa vjerojatno po tome su oni i dali taj rok. Možda da onda razgovaraš sa pedagogom ili med. sestrom o tome.
Svakako zovi nadležne službe, više ćeš saznati
Da, krećemo u objekt Jug.
Mi smo u centralnom
Hvala ti! Pretpostavljam da je to onda to. Grad ostavlja vrtićima tj. njihovom stručnom timu na procjenu i volju dužinu probnog roka za djecu s PP. U svakom ću slučaju sutra nazvati pa javim.
ovo mi baš zvuči nepravedno - zdrava djeca nemaju rok, a djeca s pp imaju :?Hvala ti! Pretpostavljam da je to onda to. Grad ostavlja vrtićima tj. njihovom stručnom timu na procjenu i volju dužinu probnog roka za djecu s PP. U svakom ću slučaju sutra nazvati pa javim.
da li onda postoje i točno određeni kriteriji po kojima se vidi da se dijete uspješno je - nije adaptiralo? koji su to? jel smije plakati za mamom? jel se mora igrati sa svom djecom, s jednim djetetom ili se može igrati sam? ovo ne pitam ironično, nego samo razmišljam "na glas".
mozda zato sto roditelji djece bez PP rijetko kad mogu biti na adaptaciji dulje od 2tj ili max 1mj. nakon porodiljnog morala sam odmah na posao kao i mm koji nije vise imao dovoljno dana godisnjeg da on ostane na adaptaciji (osim toga JA sam bila na porodiljnom, pa da ga MM vodi na adaptaciju bio bi veci sok). uspjela sam dogovoriti s poslodavcem da se vratim na posao 15 dana kasnije kako bi prosli adaptaciju u jaslicama za koju mislim da je mozda i teza nego vrticka...
kad je presao u vrticku grupu dosao je iz druge jaslicke nego vecina (spojeni su iz dvije jaslicke), a bilo je i nekolicina sasvim novih klinaca koji su se adaptirali prvi put na vrtic
moje cudo nije imalo problema, a po rijecima tete i striceka, mjesec dana je unutar grupe postojala podjela na "nase, vase i nove" ali nakon toga su svi postali ravnopravni dio grupe i medjusobno se druzili, hendlali i sl. u pocetku su oni koji su iz jaslica dosli u vrtic pomagali tetama da se bave vise novima i to je uglavnom dobro funkcioniralo...
naravno, sve je osobno. jedino sto sam unierzalno primjetila je cinjenica da se razgovorom stvari jako brzo rjesavaju i to na obostrano zadovoljstvo - i nas roditelja i tete i striceka kojima je svaki feedback dragocjen (po njihovim rijecima)
drzim vam fige da se prilagodite novom okruzenju brzo i bez trauma
Ma meni uopće ne sjeda taj termin " probni rok". Šta poslije? Ako ne zadovolji, ispisat ga iz vrtića, šetat po drugim skupinama? Sve mi je to malo :/ . Moram se raspitati...Hvala ti! Pretpostavljam da je to onda to. Grad ostavlja vrtićima tj. njihovom stručnom timu na procjenu i volju dužinu probnog roka za djecu s PP. U svakom ću slučaju sutra nazvati pa javim.
Upravo sam zvala Gradski ured za obrazovanje, bla, bla i rekli su da zovem iza 11h gđu. koja je baš za ta pitanja pa javim u 11.05 šta je rekla
Za sve zainteresirane, slijedi izvještaj:
nakon 5-tog nazvanog broja napokon sam našla nekog tko me htio saslušati. Njihovo je objašnjenje da je taj rok (2 ili 3 mjeseca) zbog dobrobiti dijeteta jer ima roditelja koji unatoč teškoćama pri adaptaciji nisu željeli ispisati dijete iz vrtića. To se odnosi samo na djecu sa teškoćama u razvoju a na moj upit zašto 2 ili 3 mjeseca odgovor je "pa to vam je isto". I naravno "tješenje" tipa "nitko vama ne želi zlo..." i na vama je "da prihvatite ili ne ponuđeno".
Guska.
...je, ali i pročelnica Odjela za predškolski odgoj.
Tim žalosnije.
Znaš što me ljuti? Da kojim slučajem imaš vezu, nitko ti ne bi postavljao rok.
Neki uobičajeni 'rok' za adaptaciju u vrtić (doduše, 'odokativni' rok, a ne ovakav ugovoreni) je mjesec dana - barem prema riječima naše pedijatrice.
Nakon toga nema smisla dijete maltretirati s privikavanjem na vrtić, ako to 'privikavanje' znači npr. plakanje od kad dijete dođe u vrtić do kad ide doma.
Ajde, ajde, think pink! Kako se ovo tvoje dijete toplo i veselo smije iz avatara, tako će se smiješiti i drugoj djeci u vrtiću i čopor će je, oćeš-nećeš, prihvatiti
Mi smo vam novi na forumu, ali vas citamo dosta dugo. I U. je posla u vrtic prosle sedmice i jako se tesko prilagodjava. Ona ide u privatni pa nema zakonski odredjen rok za prilagodbu, ali mislim da ce potrajati jako, jako dugo, jer se nas dvije odvajamo po prvi put nakon 2 godine i 7 mjeseci koje smo provele nerazdvojne. Koliko je njoj tesko cini mi se da je i meni, ako ne i teze. I ona je dosla u vec uhodanu vrticku grupu, gdje se svi znaju i smatram da bi se pridoslicama tete trebale barem malo vise posvetiti, pogotovo onima koji imaju poteskoce sa prilagodjavanjem, jer se vrlo lako moze desiti da je npr. neko od djece gurne ili malo cusne, pa da kod nje to stvori jos vecu odbojnost. U U. vrticu imaju 4 tete, s tim da je jedna u 7om mjesecu trudnoce, pa sada cekaju zamjenu, i znaci od preostale 3 samo jedna je uspije malo smiriti. Ostale joj nikako nisu 'legle', a cini mi se ni meni. Jedna je jako drska, a druga malo ( po meni) nesposobna za rad sa malom djecom, jer je malo histericna. U svakom slucaju, nadam se da ce se prilagoditi, sto i vama zelim. Sorry, na poduzem postu
Evo mi imamo pozitivno iskustvo sa "upadanjem" u već postojeću, davno adaptiranu grupu. M. je krenuo u vrtić sa 3 g. u sred šk. godine, u zimu. Većina djece u njegovoj grupi su već bili iskusni jasličari ili su (manjina) krenuli u vrtić prethodnu jesen, dakle i oni su već bili adaptirani. Uglavnom, kad se on pojavio, barem je meni tako izgledalo onaj prvi tjedan dok sam mogla bit malo s njim na početku ili bauljat okolo, oni su doista funkcionirali ko grupa sa usvojenim pravilima ponašanja. Nije više bilo djece koja su ujutro plakala za roditeljima, svi su utrčavali u grupu, dočekivali su ih njihovi prijatelji, i meni je izgledalo ko science fiction da će se M. u tu sredinu uspjet prilagodit. On, btw., nije neko jako otvoreno dijete, više se voli igrati sam ili s jednim djetetom.
Međutim, ono što nas je definitivno izvuklo u adaptaciji jesu tete (one su to same poslije priznale): imale su doista dovoljno vremena posvetit pažnje novopridošlici, puno više nego da je krenuo sa svima njima zajedno kad su svi plakali, zahtjevali svoje male pažnje i sl. Dok su ostali već lumpali okolo naveliko, one su se u tom periodu malo više pozabavile s njim, i pomalo je stekao i prvog frenda. Jedan dečko mu je "legao" (a pretpostavljam i on njemu) i od tih prvih dana se igra uglavnom sa njim. Tako je naša adaptacija neočekivano prošla i više nego dobro.
Vjerujem MBee da će tete dati sve od sebe na adaptaciji. Svako je dijete priča za sebe ali ovo upadanje u postojeću grupu doista ne mora značiti nešto loše, možda dapače ispadne sasvim suprotno. Sretno!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom