mi8 smo isto ovaj tjedan imali završnu priredbu. njih je 4 predškolarca u grupi, tete su im za svakog ispjevale posebnu pjesmicu, ja sam se rasplakala, juraju su pune oči bile suza, teta se rasplakala.
no, dobro, malo plakanja - nostalgije nikome ne škodi.
tetama smo skupili novce (samo nas 4 roditelja školaraca - 400 kn), kupili smo im cvijeće, i keramičke unikatne lampe. na čestitku smo im napisale isto pjesmicu (gdje smo opisali kako im je bilo lijepo u vrtiću, kako jedna teta super crta, druga super pjeva i tako sve u tom stilu - kad smo krenuli smišljati, rime su same "padale" kao od šale, a najbolje ideje su došle od djece), bojim se male umjetničke vrijednosti, ali velike emocionalne - jedna i druga su bile oduševljene i rekle su kako ovako lijepi poklon nikad nisu dobile.