wannabe, zelim ti da ti se zelja za jos jednim djetetom sto prije ostvari. Nazalost, mislim da to u HR ne mozes ostvariti jer kao sto su ti cure rekle, banke sperme u HR su prazne, a cak i da nisu, pravno to nije regulirano (sto je izgovor da se uopce ne radi) a kako stvari stoje niti nece brzo. Prijedlogom novog zakona o MPO (tekst prijedloga zakona je stickan pod vazno na ovom pdf), koji jos nije usvojen jer je kao preliberalan, je predvidjeno da zena koja je bez partnera mora na komisiju (!) koja ce razmotriti njezin slucaj i odluciti odobrava li ili ne MPO u tom slucaju. Pretpostavljam da je to zato da se slucajno ne provuku lezbijke (ovaj tuzni smajlic zato jer osobno smatram da i homoseksualni parovi imaju pravo na mogucnost roditeljstva jer mislim da su djeca vazan faktor u sreci svakog covjeka i da seksualna orijentacija ne utjece na kvalitetu roditeljstva).

Ja zivim u Americi, i tu sam isla na IVF, i kad sam bila na postupcima, upoznala sam zenu koja nije imala partnera pa je koristila doniranu spermu, a vec je imala 41 godinu i nije odgovarala na stimulaciju pa je morala i na donaciju jajnih stanica. Znaci bioloski nije povezana sa svojom kceri. Ipak, za nju je to bila bolja opcija nego posvajanje jer
1. mogla je iskusiti trudnocu
2. mogla je biti sigurna da u trudnoci nije bilo nikakvih stetnih ponasanja tipa alkoholizma ili drogiranja a koja mogu ostaviti trajne posljedice na dijete
3. bilo je puno jednostavnije i brze i na kraju i jeftinije nego posvajanje (i da dodam, neki ljudi, npr. ja, imaju strasnu mentalnu prepreku rasprostrijeti cijeli svoj zivot, svoje moralno i financijsko i socijalno stanje nekoj potpuno stranoj osobi koja ce procjenjivati koliko si ti podoban kao potencijalni roditelj).

Molim cure s ovog podforuma da pokusaju shvatiti wannabe jer se i wannabe nalazi u istoj situaciji - zeli (jos jedno) dijete, a ne moze ga imati (samo tako)( zapravo nikako jer opcije su joj limitiranije nego vecini MPO-ovki, pa cak i azoospermicarkama jer joj je i posvajanje teze bez partnera). Jer ja sam se naslusala bas istih takvih argumenata kad nismo mogli imati djece
- sto ce mi dijete, djeca su samo problemi
- djeca kostaju, uzivajte u zivotu
- sta cu se povlacit po postupcima
- mogu posvojiti
- itd itd

A takodjer molim wannabe da pokusa shvatiti bol zena bez ijednog djeteta koje silno zele barem jedno. Govorim iz iskustva jer iako niposto ne zelim umanjivati zelju za drugim kad ga ne mozes imati, i iako iz vlastitog iskustva znam da sam zeljela broj 2 istog trenutka kad sam imala broj 1 i bila spremna na sve i svasta za broj 2, ipak je zivot bio puuuno podnosljiviji kad je moja mala ali velika srecica vec bila sa mnom.

Sretno u tvom naumu!