Što kada završe sve pretrage,svi pokušaji i konačna dijagnoza bude - nikada nećete zatrudnjeti!? Kako se pomiriti, kako živjeti s tom istinom?
Što kada završe sve pretrage,svi pokušaji i konačna dijagnoza bude - nikada nećete zatrudnjeti!? Kako se pomiriti, kako živjeti s tom istinom?
Žao mi je, Jim.
Moja životna filozofija glasi: imati uvijek plan "B". Uostalom svako "zlo" uglavnom donese i neko dobro...u mom slučaju otvorilo je neke nove i prekrasne vidike.
Dijagnoza ne mora biti takva, a da ishod bude isti - zato u svakom slucaju potpisujem Cokoladu![]()
žao mi jeJim prvotno napisa
![]()
ali si očito ovdje da bi napravila neku drugu misiju. ako ne prirodnim putem začeća i donošenja na svijet bebe, a ono da usrećiš na drugi način neko malo biće.![]()
Žao mi je!
Vjerujem da ti je jako teško, ali isto tako vjerujem da će ti s vremenom biti lakše, tj. na neki ćeš se način pomiriti s time. Samo hrabro dalje, nikad ne znaš što ti život nosi.
![]()
![]()
Znam da ti neće olakšati ali voljela bih da znaš priču moje mame ukratko..osam godina braka bez djece i nebrojeno mnogo pokušaja da dobiju jedan mali smotuljak i bezbroj razočaranja,nakon suza i beskrajnog razmišljanja odlučili su usrećiti jedno malo ostavljeno stvorenje i onda se desilo čudo-tj. ja...ne želim nikome ulijevati lažnu nadu ali vrijedi uvijek pokušavati,ne gubiti nadu....netko je od cura napisao da je možda tvoja misija usrećiti jedno malo ostavljeno stvorenje...nemoj biti tužna...![]()
Potpisujem u potpunosti!mirna2005 prvotno napisa
![]()
![]()
Jim a zasto bi se pomirila s tom dijagnozom?!
Ne znam koji lijecnik i zbog cega ti je to rekao, ali ja sam ovakvu dijagnozu cula davnih dana i dalje ne odustajem i dalje idem po svog andjela. I uspjet cu ga dobiti sigurna sam, kad tad 8)
Jim,Jim prvotno napisa
! Ne mogu se staviti skroz u tvoju kožu, jer su nas svi uvjeravali da ćemo zatrudnjet pis of kejk. Onda je naše zatrudnjivanje trajalo... i trajalo... i trajalo... Godine su prolazile, operacije se nizale. Ja sam neko svoje smirenje stekla kad sam od potpomognute prošla sve relevantne klinike i napravila sve moguće operacije, ono, introspekcija shvaćena doslovno. Tražila sam odgovore kako i zašto ne ide i na kraju ih nisam našla jer je kao sve u redu. Kad sam i zadnju operaciju koja je moguća odradila nekako sam se smirila jer to je to, dalje nema ničega, što se mene tiče. Otvorili smo si i neka druga vrata (posvojenje) ja sam se bila pomirila, ali istinski pomirila s time da je zatrunjivanje za mene nemoguće i da će mi to uvijek biti tiha bol, ali, na kraju sam zaključila da mi i nije taj fizički dio toliko važan i da imamo realne šanse doći do našeg djeteta drugim putem. Bila sam nekako stekla vjeru u to i da ćemo ostati sretni i ispunjeni, unatoč svemu, i preživjeti to kao par. Imali smo brojnih razloga za biti sretni i ne mogu reći da nismo bili. Nemam pojma odkud mi takvo uvjerenje, ali nekako mi je jednog dana sinulo i smirilo me.
I mene isto čisto, ajmo reći, "stručno" zanima koji doktor i koja dijagnoza jer mi se čini da sam ih prošla sve pa mogu kritički uzeti tvoju dijagnozu i pomoći ti reći jel' to stvarno to ili nije. Ako i to jest to, mi smo bili svim srcem za posvojenje. I bili smo se pomirili i s time da postoji mogućnost da se niti to ne izrealizira. Nije lako, ali nekako se živi u miru nakon nekog vremena. Naša priča je, čudnom igrom sudbine ili sreće, ipak bila takva da sam rodila dijete, ali jednako tako se moglo dogoditi i da se to ne dogodi. Ne znam je li ti ova moja litanija pomaže ili odmaže.
ne vjerujem da bi se liječnici igrali sa takvim izjavama, sigurno je sva obrada napravljena prije nego su tako nešto rekli
ali toliko ima primjera, i tu na forumu, cura koje su uz takvu dijagnozu rodile
a i posvajanjem se postaje mama
I još nešto... apsolutno, ali apsolutno sam sigurna da bismo voljeli svoje dijete kako god došlo... Opet, čini mi se bismo svejedno nekako ostali sretni, sve da smo i ostali bez djece. Ja sam se nekako isto bila jako okrenula nećakinjama, volim ih beskrajno i nemjerljivo. Daj si malo vremena prežvakati sve to. Bit će bolje, sigurno! Ako želiš, pošalji mi na PP dijagnozu i doktora, tko ti je točno što rekao, okorjeli sam maratonac s potpomognute, možda ti mogu nešto reći što bih ja na tvom mjestu, koliko god da je to nezahvalno činiti.
I ja vjerujem. Ali, svašta se događa, i da liječnik ima malo lošiji dan, i da pacijent čuje stvar malo jače nego što je liječnik kazao. Ovako nabrzaka, ne može se zatrudnjeti jedino ako je maternica jako izdeformirana da ne može održati trudnoću ili ako se čak i punkcijom ne može doći niti do jednog spermića u slučaju azospermije. Ali i za to postoji rješenje, samo ako su malformacije maternice u pitanju onda ne pomaže niti donacija jajnih stanica niti spermija. Za sve drugo postoje rješenja, doduše izvan Hrvatske. Sve ovisi o tome što je konkretnom paru prihvatljivo i srcu bliže - posvojiti, pokušavati i dalje. Jim, sretno u svakom pogledualeksandra70vanja prvotno napisa
! Mogu te malo uputiti i u jedno i u drugo, ako i kada želiš.
I da... Čak i da se radi o malformacijama maternice - tada bih ipak otišla na završno mišljenje u Maribor. Kad bi mi tamo rekli da je to to onda bi to bilo to. Tako bi ja, a tvoj put može biti nešto stoto!
Cure su sve rekle.....mozes da postanes mama na vise nacina....i ovako i onako dobijes dete.....i volis ga.....svim srcem....a svaki novi dan nosi sa sobom po jedno malo cudo....zato guraj napred s mirom u dusi i pozitivnim mislima!
Ja sam čula nekoliko takvih priča, odnosno takvih dijagnoza ali život je ipak pokazao drugačije.
Želim i tebi isto i s r e t n o!!!
doktori se ipak znaju zaleti sa izjavam kad je moj gin dio na bolovanj mjenjala ga jedna druga ona je samo pogledala moj karton mane ne i rekla ah da vi nikad necete ostat prirodno trudni a pitanje je i za umjetnu odite obavite xy pretraga da vidimo jel se tu da sta uopce napravit
meni je trebalo nakon te njene izjave par mjeseci da mi uopce dode do mozga sta je rekla i onda sam pocela![]()
srecom neki aparati nisu radili u to vrijeme pa nisam otisla to napravit a moj gin se vratio sa bolovanja pa mi sve objasnio i cudi se sta je ona uopce napisala u karton i di me sve htjela poslat jer su te neke pretrage bile jako upitne i ne rade se ako nema bas nekih indicija cvrstih jer mogu napravit vise stete neznam koje su to bile jer jednostavno to zelim zaboravit
a po mom potpisu se vidi da je debelo pogrijesila tako i tebi zelim da su oni pogrjesili i da ipak mozes ostat trudna a ako nisu rekle su ti cure uvijek mozes razveselit jedno malo djetesce i poklonit mu svoju ljubav
Meni je doktor rekao da mi ne može garantirati da ću ikad zatrudniti, bilo spontano ili uz pomoć mpo.
I kad je doktor otišao na godišnji mi smo zatrudnili bez ičega, bez ikakvih hormona, doslovno bez ičega.
Ni doktor nije mogao virovati.
Danas imam prekrasnog sisavca od 21. miseca starosti![]()
Drage rode,svima vam hvala od srca na podršci i lijepim riječima,ovo je jedino mjesto gdje ima ljudi ns problemom poput mene jer u mojoj okolini takvih nema,svi su sretni roditelji.Samo se želim probuditi iz ovog ružnog sna i prestati se pitati "zašto baš ja".
Čim to pitanje preformuliraš u izjavnu rečenicu -
"Baš JA sam određena za neki drukčiji put!"
pretvorit će se u izazov.
![]()
ina33 potpisujem te u cijelosti![]()
Znam puno, ali zbilja puno slučajeva kada su dr. rekli "žao nam je" a na kraju se rodila beba.
jako mi je zao...
nadam se da ces ipak postati mama![]()
Moja konačna dijagnoza u 10 mjesecu 2007. bila je nikada nećete imati ''svoje'' dijete, i to od više različitih dr. Mislim da se pomirila s tim nisam nikad, ali pao je plan o posvojenju bebača jer moje je razmišljanje bilo, ok pa ne moram roditi da bi bila nekome mama.
Inače taj plan nije realiziran jer sam nakon dugih i tužnih godina, ružnih dijagnoza ostala trudna prirodnim putem u 01 mjesecu 2008. i sad sam u 26 tjednu trudnoće. Tako da draga Jim, ne znaju ni doktori sve!
Nikad ne reci nikad. I ja znam dosta slučajeva koji su potpuno digli ruke nakon godina pokušavanja i onda dobili svoje malo zlato. I slažem se kada kažu da doktori ne znaju sve. Prije bi rekla da puno više ne znaju nego znaju. Pogotovo što se tiče najveće misterije - stvaranja novoga života.
žao mi jeali u životu se svašta dešava,moraš imati dosta vjere,a danas se nemoguće stvari pretvore u moguće,zato vjeruj i ne odustaj sve će doći na svoje
![]()
Evo da se i ja pridružim u klub potpore i onih koje znaju za parove sa nizom bezuspješnih godina i trudnoću nakon što su se "pomirili sa sudbinom".
U ovom mom slučaju čak je 8 godina u pitanju!
A doktori znaju izvaliti i kolosalne gluposti, znam iz vlastitog iskustva, al ne bih sad o tome.
i sretno, nadam se da će ipak biti
![]()
![]()
čokolada prvotno napisa
!
Jim, vjeruj mi da nisi jedina, stvarno nisi! Želim ti sreću, u svakom pogledu
!
Zao mi je zbog takvih vijesti, znam da ti je tesko ali znam nekoliko zena koje su unatoc takvim dijagnozama ipak uspijele dobiti svoje andele. Meni su rekli da imam 2 plodna dana u godini i da je jako mala sansa da zatrudnim a ipak sam s prvom bebicom zatrudnila doslovno iz prvog pokusaja.
Ja bi na tvom mjestu i dalje pokusavala ali bez opterecenja, ono, ako uspije super, ako ne, ima i drugih opcija.
Zelim ti svu srecu.![]()
Moram ovdje dodati da su meni beskrajno išla na živce (naravno dobronamjerna) tješenja tipa "znam ja jednu koja je zatrudnila s tvojom dijagnozom..." . Pasala mi je ta konačna "presuda" koju sam dobila crno na bijelo i koja mi je pomogla da planiram što i kako dalje. A kako stvari stoje pomogla je i mom tijelu, da ne kažem...glavi.
Jim, nemoj biti sigurna da si jedina i da u tvojoj okolini nema sličnih tebi! Ljudi nerado govore o svojim intimnim problemima, pogotovo kad ne znaju puno o sugovorniku s druge strane... A obično malo znamo.Jim prvotno napisa
Suočavanje s problemom neplodnosti izuzetno je bolno i traumatično, može biti pogubno za brak/vezu ali najčešće (barem je to iskustvo nas s potpomognute) dodatno učvrsti zajedništvo. Nekoliko je izlaza:
- pomiriti se da ne možeš imati djece i nastaviti živjeti
- okrenuti se posvojenju i biti mama na taj način
- odlučiti se na borbu do posljednjeg daha i liječiti neplodnost medicinski potpomognutom oplodnjom
Što god odlučila, sretno! I naravno, želim ti da postaneš mama na ovaj ili onaj način![]()
Uh, moram potpisati i čokoladu, i meni je to beskrajno išlo na živce, pogotovo što kod nas nije bilo ništa jako konkretno, u stilu samo se vi opustite i slično. Vjerovali ili ne, i s time se teško nositi (s dijagnozom koja je, više-manje, ma to je sve u glavi, jedino će rijetki reći mi ne znamo što je vama), jer nikad ne znaš dokle ćeš se vrtit u ringišpilu pokušaja, jer sad-će, sad-će, samo-što-nije psihologija, nema konačnog to je to, stalno te ohrabruju na još-još-još, a i sam sebe ohrabruješ, jer možda baš iza sljedećeg zavoja "grane sunce2. Ali, kako sam dugo u ovome, moram ispitati jel' konačno stvarno konačno ili si ti to shvatila kao konačno.
A propos svega drugoga, iva_luca je to savršeno rekla. To su opcije, a ima nas cijela vojska takvih, nisi sama i nisi otok. Tek kad se malo počne pričati ili je slučaj recimo "visokoprofiliran" (svi znaju), skužiš koliko je to često.
Sretno i hrabro u pronalasku vašeg puta!
08.07. 2005. jedan od mnogih ginekologa diljem hrvatske rekao mi je da su moje šanse da ostanem trudna nikakve, a kada bi se i desila trudnoća dijete nebi rodila jer je to apsolutno nemoguće, trudnoća se jednostavno nebi zadržala.
Dva mjeseca poslije , točnije 13.09. 2005. ja trudna 5 tjedana. U travnju slijedeće godine rađam zdravog dečkića.
Ove godine u ožujku dobivam još jednog dečkića.
Majka priroda poigrala se je samnom, a medicinarima po kozna koji put dokazala da je sve moguće.
NE GUBI NADU
U tenucima kad smo očajnički željeli trudnoću, a onda nije dolazila, rekli smo sebi ovako: Ako ne možemo imati biološke djece, ima toliko puno ostavljene djece kojima možemo pružiti topal dom i ljubav.
Ne mogu da zamislim kako ta spoznaja izgleda kada te bolna istina spuca u lice, ali rekla bih ti riječe svoje doktorice: "Prirodu je nemoguće strpati u matematiku."
Susosjećam s tobom, koliko je moguće i želim ti sve najbolje.
U tenucima kad smo očajnički željeli trudnoću, a onda nije dolazila, rekli smo sebi ovako: Ako ne možemo imati biološke djece, ima toliko puno ostavljene djece kojima možemo pružiti topal dom i ljubav.
Ne mogu da zamislim kako ta spoznaja izgleda kada te bolna istina spuca u lice, ali rekla bih ti riječe svoje doktorice: "Prirodu je nemoguće strpati u matematiku."
Susosjećam s tobom, koliko je moguće i želim ti sve najbolje.
Pošto sam i sama medicinske struke, mogu ti stvarno reći da medicina nema odgovore na sve i da je puno toga još nepoznanica.
Iz svih ovih iskustava vidi se da mnogi kojima je rečeno da neće moći imati djecu su je dobili, a oni kod kojih je sve o.k ne uspiju.
Jednostavno pokušaj normalno živjeti, razmisli o opcijama posvojenja a uvijek vjeruj da se čuda događaju i da o dolasku jedne nove duše na svijet ne odlučujemo samo mi.
Ne bih da pricam o necemu o cemu ne znam mnogo, ali...
Moja poznanica ima dvije kceri. Treci put je imala vanmatericnu trudnocu koja je rijesena na totalno nenormalan nacin - zeni je stomak hitno rasporen, ima rezinu iznad pupka do dolje i u kartonu kod ginekologa pise "100% sterilitet".
Nije im to bila drama, imaju dvoj ezdrave, divne djece, mada nije prijatno to saznanje, ali ajde.
I proslog mjeseca (znaci godinu dana nakon te strasne dijagnoze), pocne nju da ziga dolje - prehladila se sigurno! Predugo bila u moru i eto ti. I kod ginekologa - trudna vec dvadesetak dana! Trudnoca uredna i bez greske. Male mucnine, mala malaksalost (a ko ne malaksa na 50 stepeni). Kontrola na svakih mjesec dana.
I vec je smislila imena
A ja bih smislila i nacin da ubijem doktora koji mi je ispisao onaj karton! Mada, kada je covjek srecan, sta ga briga za budale.
Ima svega, a na kraju krajeva, ne postoji osoba koja NE MOZE imati djecu. Za svakoga je Bog poslao jednu malu bebu makar, samo se nekada i priroda zabuni i ta se beba rodi u pogresnoj kuci. Zadatak pravih roditelja je da svoju bebu vrate
Srecno!
ovo si lipo rekla, baš sam se raznježilaOblak_u_bikiniju prvotno napisa
![]()
Moram biti iskrena, nesto slicno je rekla jedna spisateljica koja je objavila cijelu knjigu o tom kroz sta je porodica prosla iscekujuci svog sincica, koga su na kraju uspjesno posvojili!
Ovdje kod nas postoji ogroman problem sa posvajanjem. Administracija je uzasna i od mozes misliti koliko parova koji cekaju dijete, imas samo desetak malisana koje mozes posvojiti. Ostali ne zadovoljavaju uslove i nikada nece postati dio neke obitelji, do one u djecjem domu.
Cini se da u Hr to ide mnogo organizovanije, stoga nema mjesta depresiji. Lijepo je nositi trudnocu i roditi bebu, a podjednako je lijepo bebu donijeti kuci. Moj sincic (8. mjesec trudnoce) je jednako moje dijete koliko i bilo koje dijete koje mama i tata posvoje pripada svojim roditeljima. Pa, kakav bi bio dosadan ovaj svijet kad bi smo svi nalazili svoj put na isti nacin... Pih.![]()
žao mi je![]()
ali želim ti da usprkos takvoj dijagnozi nađeš sreću, bez obzira na njen oblik... nekad se ona desi kad se najmanje nadaš...![]()
Zbilja mi je žao što su prognoze toliko crne. Iako bi bilo pametnije reći "nikad ne reci nikad" mislim da bi kao i mnogi drugi svoju želju za djetetom mogla utješiti posvajanjem. Ne znam imaš li za takvo nešto mogućnosti i kakvi su tvoji stavovi o tome ali meni bliski članovi obitelji su upravo to i učinili. Nakon devet spontanih pobačaja i dijagnoze koja je glasila upravo kao i tvoja, usvojili su dvije prekrasne curice koje su zapravo sestre. Sada su presretni roditelji i uživaju. Sretno!
Oblak_u_bikiniju prvotno napisa
Rasplakah se od ljepote ...
![]()