Stiže sezona godišnjih i svi nestrpljivi i nabrijani
 |
|||
|
|
|||
Stiže sezona godišnjih i svi nestrpljivi i nabrijani
koliko si se puta potpisala?magriz prvotno napisa
vjeruj mi draga, ne dovoljno
a otpusno pismo iz rodilišta?
si njega priložila?
"Mama nezainteresirano čita novine"
čitala sam hrvatski list, a taj uvijek zainteresirano čitam !! uf, koliko neistine u njenom izlaganju !!zašto maria?! jel to nedostatak oxitocina, a, koji ti je pomutio pamet ?!
a70v -dušo! tebi dopuštam da ti se vodenjak razlije na kožnoj garnituri u dnevnoj sobi!
tebe je išao taj post, znam ja tko nosi loncemagriz...nije maria ta s loncima... ona ti je lafo intelektualka, ona ne kuha!
Hoce mi netko molim vas pojasniti kako je u stvari ova tema vezana uz izazove roditeljstva?
kako ne kužiš? mala je izazvala roditelja kopajući po stvarimaHoce mi netko molim vas pojasniti kako je u stvari ova tema vezana uz izazove roditeljstva?
Sve ja dobro kuzim, al mi bas ne lezi chattanje na ovoj temi i sveopca parodija
pa zaključaj
Aj, prevari se maria naša
Aj, prevari se žalosna joj majka,
otvori maria topic sama,
za njom dođe anchie, zamandali vrata
Ej, za njom anchie, zamandali topic!!!
što ti cucka ne šetaš umjesto što tu provociraš?
u svakom slucaju bih bila ljubazna s djevojcicom, ako bi mi bas bilo vazno da mi ne dira nesto sto se moze ostetiti, objasnila bih joj to s osmijehom na licu;evo ja bih isto dala djetetu da kopa po mojim stvarima i ne vidim ništa loše u tome. ružu ili stvar za koju bi me bilo strah da se ne ošteti bih mu pokazala uz objašnjenje pa bih onda stavila na stol i zamolila da ne dira..
osim ako bih bila turbo nadrkana nakon maratonske sjednice...
ma nadam se ni tada... sreca da ne radim u prosvjeti, to nekak hoce utjecati na percepciju djece kao zlocestih malih vragova
a kajjaznam kaj si je ta mama mislila? mozda je zakljucila da se sasvim dobro branis i sama, ili te namjerno ignorirala kad si nabrijano reagirala... pojma nemam, nisam bila tamo.
Kad idemo vani uvik imam sa sobom jednu torbu di držim bebačeve stvari - 10-ak manjih igračaka koje su uvik na vrhu torbe, rižine pahuljice, vodu, duplu robicu, vlažne i papirnate maramice....
I kad smo bili na zadnjoj kontroli u fizijatra u čekaonici su bili roditelji sa dvoje djece - mlađi je nedavno napunio godinu dana, a stariji ima oko 3-4 godine.
Ta bebačeva torba je bila na meni i iz nje je moj bebač vadio i vraćao igračke, nakon nekoliko minuta su ova dva dečkića približila torbi i poželjeli su igračkicu.
Nisam se bunila dok su uzimali igračke i igrali se sa njima.
Stariji brat se u toku igre nespretno okrenuo i gurnio brata koji je pao i tad je došla njihova mama i dobro udrila starijeg brata i počela se derati na njega
A gle ,ako si se isprogramirao da imaš konjske živce za svoje dijete i djecu na poslu, onda ih baš i nemaš na izvoz kad piješ kavu.... u za to predviđenom prostoru
A tu je i odgoj djece da poštuju tuđe granice, kaj ja znam, da ne zabadaju u druge ljude koji piju kavu.....što je u mom slučaju bilo tako da je mala na kraju pričala sa mnom....a možda ja šaljem komunikativne vibre
ima tu dosta štofa za kvalitetan topic, no , opet velim, može se topic i zaključati
drugo bi bilo da se nađemo na kavi pa da se isklaframo, možda bi se i usuglasile, ovo zna bit tako hladna komunikacija preko neta....
ma da, to nema veze s kopanjem po stvarima i tko dopusta ili ne.
radi se o granicama. ti si jasno rekla nemoj, smeta mi, a mala to nije dozivjela.
ili jest, ali kasnije.
moja djeca znaju da je(usput rečeno u njoj je više gluposti nego potrebnih stvari) samo moja i da se po njoj ne kopa... ako im trebaju npr. kune donijet će mi torbu i zamoliti da im dam...moja torba
Mislim da je bit baš u ovom boldanom, u namjeni određenog prostora.A gle ,ako si se isprogramirao da imaš konjske živce za svoje dijete i djecu na poslu, onda ih baš i nemaš na izvoz kad piješ kavu.... u za to predviđenom prostoru
Ista pravila vrijede i obrnuto: ako netko dođe na dječje igralište i očekuje mir i tišinu te traži da smirim djecu koja se igraju, jedino što može dobiti jest da mu se nacerim u facu.
Upravo tako. Ako se ne varam, i Juul ima ponešto za reći o toj temi. Poštivanje tuđih granica je vrlo važna stvar.
Vidiš, ja ovu temu uopće nisam doživjela kao zgražanje, nego kao molbu za izmjenom informacija - dakle, da oni koji prakticiraju određeno ponašanje pojasne što stoji iza njega.
Mislim da je svijet lijep upravo zbog svojih različitosti, ali različitosti teško funkcioniraju zajedno ukoliko se međusobno ne poznaju i poštuju.
potpisujem sanju.
stvar je u granicama, a ne torbi i definiciji osobnih stvari.
potpisujem sanju.
ja sam bila u puno situacija u kojima su mi djeca htjela kopat po torbi i to mi u principu nije smetalo, doduse uvijek bi roditelji upozorili dijete da to ne radi a i najcesce su bila djeca koju poznam. svima je to bila faza.
ja mislim maria da si dobro postupila i na vrlo odgojan nacin postavila granicu.
ja mislim da je maria odlicno postupila (ah, da bar ja tako...)
ne bi dopustila da mi se kopa po torbi, to ni svojoj djeci ne dopustam. niti bi ja kopala po tudjoj tako ni njima to nebi dopustila.
naravno da se radi o granicama
i ne slazem se s opisom sadrzaja torbe na nacin "to su samo stvari, pa mi ne znace nista jer ja sam oh tako oslobodjena".
stvari su i kreditne kartice, i usb-stikovi, i lijekovi, i koristene potkozne igle, i tako dalje. nadam se da ne trebam crtati. moje dijete ne kopa po mojoj torbi. pa nece ni po tudjima. (narocito ako mu to netko ponudi radi postizanja osobnog rasta)
[quote="Sanja"]Sa ovime se apsolutno slažem.
Upravo tako. Ako se ne varam, i Juul ima ponešto za reći o toj temi. Poštivanje tuđih granica je vrlo važna stvar.
Da malo skrenem sa teme, ali radi se o tome da djeca moraju naučiti poštivati tuđe isto kao što cijene svoje.
Čak i u vrtiću gdje su sve "zajedničke " igračke dijete mora imati nešto svoje šta ostali ne smiju dirati. To je jako bitno kako bi naučili cijeniti i svoje,a onda isto tako i tuđe. Ja uvijek u sobi organiziram mjesto gdje si svako dijete može spremiti samo svoje stvari i da mu to nitko ne dira ( npr. niz starih kašeta, onih niskih, pofarbanih sa oznakicama ili imenima sve djece ). To je jako zgodno za ostaviti igračkicu od kuće, crteže, neka tajne. Djeca znaju da im to nitko neće dirati i da oni ne smiju dirati tuđe.Tako se uče poštivati tuđe.
ovo mi je super!
otkud sad to :? ? nisam primjetila da je itko spominjao kakvo zakljucavanje - ljudi su iznosili svako svoje dojmove, nije li tako?
ja mislim da si postupila potpuno ok, nemam tu sta komentirati. moje iskustvo je da je situacija koju si opisala vise izuzetak nego pravilo, pa vjerujem da bi mene zbog neobicnosti potakla na interakciju s doticnom djevojcicom. moja djeca uglavnom ne prilaze na taj nacin neznancima, a naravno da sebe smatram odgovornom i da cu reagirati (kako - ovisi o dobi djeteta) ukoliko primjetim da narusavaju tude granice.
bilo bi mi zaista drago kad bi poblize objasnila sto smatras pod izrazom "permisivni odgoj" jer sam vec primjetila da si ga koristila, a nisam uspjela dokuciti da li pod tim smatras ono sto ja nazivam "nedostatak odgoja" (nesto cesto prisutno npr. u skolama) ili nesto drugo. majka iz tvog primjera po mom shvacanju nije odgajala, odnosno odgajala je obrazac ponasanja koji nije drustveno prikladan (trebala je prepoznati tvoju uznemirenost i preuzeti odgovornost da je sprijeci).
pa adminica uvijek tako upozorava prije ključanja, traži smisao topica....
a ovom ostalom ,na pp, kad mi prođe ludnica u školi ( klnjige, svjedodžbe itd )
Maria mislim da si odreagirala Juulovski
XMaria mislim da si odreagirala Juulovski
Permisivan odgoj ne znaci da su djeca na cesti prepustena sami sebi i rade sto hoce, nego da im se daje sto vise slobode u odrastanju i upoznavanju svijeta. No, to ne znaci da imaju pravo kopati po tuđim stvarima. To nikako ne bi dozvolila, odmah bi upozorila svoje dijete da ne dira tuđe stvari, posebno nepoznatih osoba. Jer ko zna sta moze biti u tuđim torbama, ne nose svi ruže ko Mare.
a cuj, a koliko u gradu uopce ima mjesta predvidenih za djecu?
za djecu je normalno da su znatizeljna, zaigrana, glasna, da ih sve zanima, da istrazuju; ocekivati od djece da se prilagode svijetu dizajniranom po mjeri odraslih...kaj bi sad jedno dijete trebalo u kaficu, na ulici, u tramvaju, itd. sto su sve mjesta neprikladna za djecju igru? da ga mama zaveze i stavi mu flaster na usta? probajmo se malo staviti u njihovu kozu!
ja, konkretno, ne ocekujem da moj dvogodisnji sincic mirno sjedi na stolici kad sam s njim u kaficu. nije se jednom desilo da si je odsacao nekog odraslog, jednostavno ga uzeo za ruku i odvukao da se igra s njim auticima
kad je bio manji, jednom si je na brodu odabrao nekog tipa kojeg je nalupetao balonom; uopce ne vidim nista tragicno u tome.
ta faza ga je prosla, ali ne vidim nikakav problem u tome da se sece okolo i, recimo, pride nekome, osobito ako je prisutno neko dijete. ako doticno ima igracke, normalno da ce stati i gledati, pa i pokusati nagovoriti vlasnika da mu ih posudi.
ma, to su djeca i ljutiti se na svaki nestasluk stvarno nema smisla!
...dodala bih: pa cak i kad su naocigled neodgojena - nisu ona kriva ako su neodgojena, prema djeci se uvijek treba odnositi s ljubavlju!
Ni ja to ne ocekujem od svog djeteta. Pa ako je ja ne mogu zabavljati ne idem na takva mjesta, nego u park, igraonicu, ZOO...ne ocekujem da moj dvogodisnji sincic mirno sjedi na stolici kad sam s njim u kaficu.
A kad odem na kavu, i imam malo vremena za sebe, (koje sam "ukrala" od svog djeteta), nemojte zamjeriti, ali najcesce nemam volje baviti se s tuđom i to jos ovakvom djecom:
Rekla bi: ljubavi, odi ti kopati po torbi svoje mame.pa cak i kad su naocigled neodgojena - nisu ona kriva ako su neodgojena, prema djeci se uvijek treba odnositi s ljubavlju!
ja kad sam na kavi, bez svoje djece, druga mi mogu skakati po glavi - ništa mi ne može pokvariti taj gušt.
u stvari, od kad sam rodila uopće više niti ne registriram drugu - tuđu djecu, njihov plač i sl, a kamoli da me nervira.
no, isto tako mislim da ne mogu svijet baš samo po sebi krojiti i da ima drugih kojima neprimjereno ponašanje moje djece ide na živce. jer, npr. možda uopće ne vole djecu.
i zato se ipak trudim da se u kafićima i sl. moja djeca ponašaju pristojno. pa makar to značilo da naizmjence šećemo s njima uokolo (govorim o mari, juraj već odavno nije nikakav problem kad je riječ o sjedenju u kafiću). ako netko pokaže interes da ih zabavlja- super. ako nekome idu na živce - njihovo pravo.
tako da se u potpunosti slažem s marijom i njenom reakcijom.
Ne kopam po tuđim stvarima i ne podnosim da se kopa po mojim stvarima. Raskapanje po mojoj torbi ne dozvoljavam ni svojoj djeci. Kad bi mi neko drugo dijete posegnulo za torbom, lijepim načinom bih mu rekla ne, to ne možeš raditi. Ne bih iz toga izvlačila dalekosežne zaključke o neodgojenosti djeteta - neka djeca su naprosto znatiželjna, mala su pa ne znaju gdje su granice. Ne bih to zamjerila djetetu, ali ne bih ni dozvolila.
ti si baš neko ljubazno stvorenjejesi. ona je zbog toga i došla k tebi
ali nisi dovoljno pedagoški postupila prema mami. ja bi se digla i uzela njenu torbu bez pitanja
ja svojoj ne dozvoljavam da kopa po mojoj torbi, pa bi me stvarno šokiralo da mi to ide napravit neko tuđe dite.
moja zna da se tuđe stvari ne diraju. može pitat, ako joj se dozvoli može pogledat i tu je kraj priče. a najčešće i njene znatiželje.
mogu samo kazat: jadno dite s takvom majkom. nije čudo da ti je išla kopat po torbi. nije nju zanimala torba nego dječji nagon da se približi nekome tko će primjetit da to dite hoda po ovom svijetu dok mama ima pametnijeg posla vidit ko je sve u crnoj kronici. nažalost.
ovako ja.
naime, ja ne bi zabranila drugome da kopa po MOJIM stvarima ali ne bi n L. dozvolila da kopa po tudjim. ipak nije na men da to dozvolim vec na onom cije su.
stoga, da vidim da L. kopa po tudjim rekla b joj da su to tetine stvari i da mozda ona ne bi htjela da ih dira.
bas kao sto imaju na katu jedna vrata na koja ona obozava kucati. i ja sam joj rekla da tamo zivi teta koja mozda ne zeli da joj se kuca po vratima i da se vrata grle jer mozda zeli mir. mozda je tamo i malo dijete koje bas kao i ona ponekad treba tisinu. i svaki put ode, pred njih stane i kaze kako je tamo teta i kako je tamo beba.
znaci necu joj zabranti, pokusat cu joj objasnti da shvati.
tako i sa stvarima.
no da meni neko kopa, kraj mene, ako je npr. torba sirom otvorena a dijete je nesto privuklo, dati cu do znanja da sam primjetila da ga zanima, mozda cak i izvaditi i pokazati.
ja ko ivka u torbi "svojeg" imam samo mobitel i novcanik. ostalo je i onako sve leino.
no u Mariinom slucaju, smatram da majka nije ok postupila jer si ti dala jasno do znanja da tebe to smeta. i imas pravo na to.
boze...previse se druzim s djetetom LOL.... jos cu na sljedecem topicu i progugutatbas kao sto imaju na katu
a kaj ćeš...ti si baš neko ljubazno stvorenje
kikici ne pada na pamet rovat po mojim, a kamoli po tuđim stvarima. ako slučajno treba nešto iz moje torbe - ona mi ju donese da to izvadim. isto tako se ja ponašam prema njenoj torbi...
pita maria je li pedagoški postupila?! hmmm...draga moja,tvoj prvi post mi je izgledao kao preslikan iz neke knjige o odgoju djece...tvoji odgovori...wow!!!!!
ja bih na tvom mjestu vjerojatno izgubila kontrolu i pristupila toliko nepedagoški i da sad napišem to kaj bih rekla vjerojatno bi umjesto ovog posta samo iskakalo debelo crveno; GRUBA RIJEČ,GRUBA RIJEČ,GRUBA RIJEČ PIIIIIIIIIIIIP,GRUBA RIJEČ
konjki živci,klanjam se do poda
mene mama uvijek učila da joj ne kopam po torbi.
kopam po njoj i dan danas jer znam da ću unutra nać čokladu zbuksanu
majke koje dozvoljavaju kopanje po svojim torbama, hoće li vaša djeca dozvoliti vama kopanje po njihovim stvarima?! kad budete imali nabrijanu tinejdžerku s piercingom kroz lijevu nosnicu, crnoobojanu, s krečavom šminkom ?!
Ja sam prekopavala ljudima ladice po kućama kad sam bila mala. Uvijek. Nisam si mogla pomoći. Bilo je jače od mene. Moji nisu reagirali.
Meni nije problem da neko dijete istrazuje moje stvari. Nema tu niceg zlobnog, samo djecja radoznalost a ja stvarno nemam nista kaj se ne smije vidjet. Jedino ako bi se maleno dijete dohvatilo primjerice fotoaparata, ne bih bas bila sretna jer ima sanse da mu ispadne i razbije se. Dakle, ne bih podnosila da mi se radi steta. Dopustam istrazivanje ali ne podnosim unistavanje. Isto se odnosi i na druge stvari: otvaraj ladice ali nemoj lupati njima tako da nas sve bole usi i tako da ih unistavas. Simply as that.
Nemam pojma hoce li :? , a pravo da ti kazem uopce me ne zanima - to ce biti njihova odluka i ja cu je postivati kakva god bila.majke koje dozvoljavaju kopanje po svojim torbama, hoće li vaša djeca dozvoliti vama kopanje po njihovim stvarima?!
Meni je gust zadovoljiti djecju radoznalost i povezati se dodatno s njima kroz prekopavanje moje torbtine, i tu moje razmisljanje oko toga prestaje. Moram priznati da sam prije otprilike godinu dana ostala bez bankomat kartice. Pola godine nakon, kad mi je banka vec odavana isporucila novu, nasla sam je u dnevnom boravku u utoru izmedu dva ormara (vjerojatno se nesto tamo placalo s njome). Iako mi je taj dogadaj draga uspomena koje cu se vjerujem sjecati cijeli zivot, prekopavanje se od tada ipak odvija (bez otpora s bilo cije strane) iskljucivo u mojoj nadleznosti.
Ono u sto sam potpuno sigurno da moja djeca shvacaju jest da se ne moze zavirivati u svaciju torbu. Ne znam kako je do toga doslo, ali u bakinu se npr. ne diraju. Sto se tice torbi nama manje bliskih ljudi, tu su, prvenstveno bivajuci uronjeni u svakodnevne socijalne situacije (i mozda uz par kratkih objasnjenja), shvatili postojanje onog neceg sto mi odrasli zovemo osobne, privatne, ili kako li vec, granice, i u normalnim uvjetima ne pokusavaju ih prelaziti (ili barem ne bez prijave carinskoj kontroli). Ako se slucajno dogodi iskorak iz takvog ponasanja, ili ako jednostavno ne uspiju prepoznati tude granice (koje su cesto kulturoloski uvjetovane i daleko od onog prirodnog, djeci razumljivog), ocekuju da ce ih neki odrasli odrasli (da - odrasli odrasli, pridjev i imenica) na blag nacin uputiti natrag na kolosjek. Zato smo mi (njihova mama, tata, bake, dede...) uz njih
Sto se tice kafica, posjecujem ih (sa ili bez djece) jedino kad mi je jako stalo do osobe koja hoce da tamo odemo. Inace ih izbjegavam iz razloga sto ih dozivljavam kao mjesta za izolaciju, a ne za druzenje. A ja sam izrazito drustvena osoba, bas kao i moja djeca.
vjerojatno se nesto tamo placalo njome
Kopanje po svojoj torbi dozvoljavam ako će mi kupiti koju minutu mira
Mama iz uvodne priče ne poštuje tuđe vlasništvo, i to je problem bez obzira jel dijete odgaja permisivno ili autoritarno
Ne bih dopustila kopanje po mojoj torbi, a stvarno mi je čudna ta mama iz Marine priče. Mislim da kopanje tuđih torbi nije nikakvo širenje horizonata, već roditeljska nebriga. Mislim da bi pala u nesvijest da me neka mama pita: Čujte, eto moje dijete je znatiželjno, smije li malo kopati po vašoj torbi?
Zato mi je dobro znati da ima ljudi kojima je to eto, čak i poželjno. :/ Zanima me, kad bi im dijete došlo do novčanika, bi li i na to blagonaklono gledale, jer su to samo stvari?
Ne znam što bih učinila da mi neko dijete dođe i čak samo zaviruje u torbu. Moja reakcija vjerojatno bi ovisila o raspoloženju u rasponu od strogog pogleda i micanja torbe do ljubazne molbe da ne dira torbu. U slučaju da sam baš jaaako dobre volje, pokušala bih naći u torbi nešto što može zabaviti dijete dok pogledom tražim propadajućeg roditelja da ga pitam - smijem li to dati djetetu.
Mi doma nemamo običaj uzimati si stvari iz torbe, ali to se nikad još nije verbaliziralo nego se podrazumijeva pa se i M tako ponaša. Isto tako je normalno da će M otvoriti moju torbu ako vozim, a zvoni mobitel i pritom se podrazumijeva da će sve ostale stvari razbacati po zadnjem sjedalu prije nego dođe do mobitela
ovo je super
Pravila pisanja postova
