krstiti ili ne?

[morena24]

ovako stoje stvati:

negdje u svojim tinejdzerskim godinama sam prestala prakticirati vjeru i u biti sam jos tada odlucila da se ne zelim vjencati u crkvi, niti krstiti svoje dijete. odgajana sam u duhu vjere, ali nisam nikada bila forsirana da ''moram'' vjerovati u Boga i ici u crkvu. sve sam sakramente obavila...

a kod MM malo drugacije stoje stvari; njegovi su vjernici tipa - ide se svake nedjelje obavezno na misu -
njega su kao malog tjerali da ide u crkvu, valjda mu se to zamjerilo i kad je otisao na faks je prestao. u biti prije je isao samo zato jer je morao.

na kraju smo se mi vjencali u crkvi, zbog velikog pritiska njegovih i ja sam tu napravila jedan kompromis da svi ostanemo u dobrim odnosima.

a sada dolazi krstenje. ja svoga sina ne bih krstila, vec bih njemu prepustila taj izbor kad poraste. a mislim da bi ga MM krstio opet samo zbog njegovih, jer nas svaki dan ispituju kad cemo!!

ako sad opet popustim i krstim sina zbog necijih tudjih uvjerenja do kuda ce to ici? a ako ga ne krstim bit ce svadje...

sto ciniti...ni sama ne znam pa trazim savjete

[spajalica]

ovakva tema zna povuci fakat veliku raspravu :/ - bilo je tu i kljucanja i svega koliko se ja sjecam
a sad odgovor na tvoje pitanje. ja sam agnostik, mm vjernik i to mu znaci iako mu odlazak u crkvu nije prioritetan. on kaze da ima svo je razgovore s Gospodinom. uglavnom mi smo se vjencali u crkvi radni njega, iako je bilo izmedju mene i svecenika rasprava i rasprava. oboje klinaca su krsteni. naime po meni je to nesto sto vas dvoje treate odluciti i s tim zivjeti.

[krumpiric]

ako tm-u krštenje nešto znači, zašto ne?
tebi,ako nisi vjernik, to ne znači apsolutno ništa, osim troška
ako ne znači ni njemu, čemu onda?
ja i mm nismo praktični vjernici, al vjerujemo.
Ne vjerujem u istočni grijeh, to mi je prestrašno
(ne da su se oni jelte... nego da se beba rodi okaljana) pa za mene krštenje ima neku skroz drugu, al meni bitnu,simboliku

[morena24]

pa i razmisljala sam da li da otvaram ovu temu ili ne...ali kako zadnjih dana puno razmisljam o tome sto ciniti, reko da vidim malo i tudja razmisljanja.

ne mislim ja nista lose o MM-ovim starcima, oni imaju svoja uvjerenja i ok. ali odluka mi nije laka, jer ako ne krstim, mislim da odnosi vise nece biti tako dobri s njihove strane... da li se to isplati riskirati radi krstenja?

[šnapi]

nasa situacija. ja ne vjerujem jer nisam tako odgajana, M ima sve (krsten, pricest, krizma), ali ne ide u crkvu. ja kao ateist stalno zapitkivala da hocemo li ga krstiti, kad sta, kako , a on nije htio,bas zbog ovog razloga koji ti navodis. moji me ne pitaju za to, a kad njegovi pitaju ja kazem da on nece i gotova prica. kod tebe je obrnuto pa je malo nezgodnije, ali je bitno da se vi usuglasite, a za ostale vas briga.

[morena24]

i u principu mi slavimo sve blagdane, vise radi tradicije. i volim i osjecam se sretnom onda...

a krstenje mi je bespotrebno, kao i vjencanje samo izlika da se skupi puno ljudi i jede i pije na nas racun. a MM i nema neko posebno misljenje o tome. da on ide u crkvu i zaista vjeruje u Boga, ne bih puno razmisljala i krstila bih dijete, ali ovako....to mi se stvarno cini kao bespotreban trosak

[mama courage]

bitno je da ti i tm budete suglasni. a on onda nek objasni svojim starcima nek su oni i najveći vjernici, ja bih ih upitala jesu li oni dozvoljavali da njihovi baka i dide odlučuju o krštenju njihovog sina ?!
mislim, znam da je to lako reći i ponekad je možda bolje to i odraditi. to stvarno moraš sama znati...

sve u biti zavisi od tvog muza. nek se i on malo zapita tko je zaduzen za takve odluke: on ili njegova obitelj. prebaci njemu lopticu i brigu o tome. jer tko će to dijete odgajati u vjerskom duhu ?! hoću reći, kako god da odlučiite, a posebice ako odlučite ne krstiti - nek je on taj koji će to saopćiti svojoj obitelji. ja bih se tu držila po strani. osim što bih dala do znanja - ako bi krenula prebacivanja i optuživanja il ako bi vršili pritisak na mene - čije je dijete.

[dorotea24]

Morena ako tvoj muž želi krstiti dijete, a tebi je svejedno onda mislim da bi mu mogla udovoljiti u toj želji, no ako to radite samo zbog "ucjene" njegovih roditelja onda moram reći da ti njegovi roditelji nisu uredu, a što napraviti u tom slučaju moraš sama procijeniti. Mi smo krstili dijete jer smo oboje tako htjeli, no nismo pravili nikakve velike fešte. Meni je osobno to bezveze. Napravili smo ručak sa roditeljima i par prijatelja kod mojih. Vi možete otići u crkvu, krstiti dijete i poslije toga samo s roditeljima otići na običan ručak. Ne treba se tu nikakva slavlja nit fešte raditi.

[magriz]

imam frendove koji su ostali dosljedni svom stavu - ona je ateist, on "vjernik" koji ne zalazi u crkvu i ne drži do nje - malog nisu krstili bez obzira na forsiranje njegovih roditelja...
i takve cijenim...

osobno ne shvaćam zašto osobe kojima vjera i crkva ne znače ništa krste djecu :?
zbog običaja, fešte poslije? lijepo obučene bebice? obitelji?
krštenje nije kićenje bora...
tamo se pred bogom obvezuješ dijete odgajati u vjeri, a ako ne vjeruješ, onda si licemjeran jer znaš da, iako obećaješ pred bogom, to nikad nećeš raditi

[abonjeko]

ne mislim ja nista lose o MM-ovim starcima, oni imaju svoja uvjerenja i ok. ali odluka mi nije laka, jer ako ne krstim, mislim da odnosi vise nece biti tako dobri s njihove strane... da li se to isplati riskirati radi krstenja?

Apsolutno DA!!!! Ako trebaš riskirati neke odnose znači da te ti odnosi samo opterečuju...mi smo oboje totalno free oriented i nije se rodio taj koji će nama krojiti što treba napraviti (tako smo barem mislili!!! :/ ) na kraju je moja baka to toliko isforsirala da sam ja na kraju krstila Nilu 600km dalje od kuće kako bi mi se ona skinula s vrata...i to prije dva mjeseca!!!

Dijete mi se jako napatilo tih nekoliko dana, a zašto - da bih zadovoljila tuđe želje i podojila tuđe strahove u glavi???

Možda ja ovako mislim, ali svako ste vi jedna individualna obitelj koja NE SMIJE dozvoliti uplitanja u donošenje vaših odluka...

Kako se sada bavim time, svakako bih preporučila tvome mužu simbolično "kidanje veza" s roditeljima jer s takvim odnosom nikada neće disati slobodno!!!

Naravno, odluka uvijek treba biti zajednička (mislim striktno na roditelje!)

[pujica]

vi zapravo prema crkvenim propisima ne mozete krstiti dijete

naime na krstenju roditelji (oba roditelja) moraju obecati da ce dijete i odgajati u katolickom duhu, a to znaci da ga onda trebate i voditi na misu, upisati na vjeronauk, slati na ostale sakramente itd.

ukoliko ni kod tebe ni kod TM ne postoji zelja ni namjera za ovim, svecenik bi vam ustvari i trebao objasniti da krstenje u takvom slucaju nije moguce (pogotovo sto su bas ovaj tjedan svecenici dobili naputke da se moraju stroze i ozbiljnije odnositi prema takvim slucajevima)

dakle, ono sto je stvarno vazno je vasa (iskljucivo vas kao roditelja) zelja i namjera

a sta se tice njegove obitelji, mislim da bi, ako su stvarno pravi vjernici i ako otvoreno porazgovarate i objasnite svoje stavove trebali prihvatiti vas stav (jer se sakramenti ne uzimaju valjda samo zbog ocuvanja neke licemjerne tradicij, zar ne?)

[abonjeko]

vi zapravo prema crkvenim propisima ne mozete krstiti dijete

naime na krstenju roditelji (oba roditelja) moraju obecati da ce dijete i odgajati u katolickom duhu, a to znaci da ga onda trebate i voditi na misu, upisati na vjeronauk, slati na ostale sakramente itd.

ukoliko ni kod tebe ni kod TM ne postoji zelja ni namjera za ovim, svecenik bi vam ustvari i trebao objasniti da krstenje u takvom slucaju nije moguce (pogotovo sto su bas ovaj tjedan svecenici dobili naputke da se moraju stroze i ozbiljnije odnositi prema takvim slucajevima)

dakle, ono sto je stvarno vazno je vasa (iskljucivo vas kao roditelja) zelja i namjera

a sta se tice njegove obitelji, mislim da bi, ako su stvarno pravi vjernici i ako otvoreno porazgovarate i objasnite svoje stavove trebali prihvatiti vas stav (jer se sakramenti ne uzimaju valjda samo zbog ocuvanja neke licemjerne tradicij, zar ne?)

Upravo tako!!!!

Nas dvoje uopće nismo ni vjenčani, pa su nas odbili u Dubrovniku, ali kako je moja baka veliki crkveni lobi namjestila je da je krste u Karlovcu kod poznanika...To joj je jaaaaako značilo iako sam joj pokušala objasniti kako se ne osjećam dobro svjesno lažući svečeniku da ću dijete odgajati u duhu vjere :/

Upravo zato mi je sada žao što sam je krstila jer to nije bilo iskreno već jako "isforsirano" krštenje

[morena24]

http://Kako se sada bavim time, svak...ti slobodno!!!

ovo je kljucno!! on se na neki nacim boji svojih staraca i lakse mu je udovoljiti im nego im se suprotstaviti.
i znam da bi njegov odgovor bio da im ja priopcim da necemo krstiti maloga. i upravo je to moj problem...kako raskinuti tu vezu s njima?!

[magriz]

ovo je kljucno!! on se na neki nacim boji svojih staraca i lakse mu je udovoljiti im nego im se suprotstaviti.
i znam da bi njegov odgovor bio da im ja priopcim da necemo krstiti maloga. i upravo je to moj problem...kako raskinuti tu vezu s njima?!

e draga, mislim da tu nije problem krštenje nego nešto drugo...

ako danas pristaneš na krštenje radi mira u kući, sutra ćeš na nešto drugo... i gdje ćeš stati?

[morena24]

imam frendove koji su ostali dosljedni svom stavu - ona je ateist, on "vjernik" koji ne zalazi u crkvu i ne drži do nje - malog nisu krstili bez obzira na forsiranje njegovih roditelja...
i takve cijenim...

osobno ne shvaćam zašto osobe kojima vjera i crkva ne znače ništa krste djecu :?
zbog običaja, fešte poslije? lijepo obučene bebice? obitelji?
krštenje nije kićenje bora...
tamo se pred bogom obvezuješ dijete odgajati u vjeri, a ako ne vjeruješ, onda si licemjeran jer znaš da, iako obećaješ pred bogom, to nikad nećeš raditi

kak je zavrsila prica s frendovima?

i meni je zato glupo krstiti dijete jer ko ce ga voditi u crkvu i sve to... po meni je to stvrano velika laz i licemjerje...

[abonjeko]

http://Kako se sada bavim time, svak...ti slobodno!!!

ovo je kljucno!! on se na neki nacim boji svojih staraca i lakse mu je udovoljiti im nego im se suprotstaviti.
i znam da bi njegov odgovor bio da im ja priopcim da necemo krstiti maloga. i upravo je to moj problem...kako raskinuti tu vezu s njima?!

Poslala sam ti PP, postoje jasne procedure i metode rješavanja ovakvih "problema" koji se kasnije mogu metastazirati u ovaj scenarij koji je magriz nakon mene spomenula!!!

[magriz]

prvo - oboje su bili složni ne krstiti
danas on posjećuje s malim svoje, a svi skupa idu kod njenih (a i njeni su vjernici i prakticiraju vjeru)

štoviše, oni se nisu ni vjenčali u crkvi

kako god odlučili, morate biti zajdnički u tome

[morena24]

draga, mislim da tu nije problem krštenje nego nešto drugo...

ako danas pristaneš na krštenje radi mira u kući, sutra ćeš na nešto drugo... i gdje ćeš stati?

ja sam mislila da smo s tim udovoljavanjem stali kod vjencanja...ali tu je sad i krstenje... i stvarno ne znam gdje ce biti kraj...

sve to skupa u meni stvara pitanje kada reci STOP

[koryanshea]

ne znam dat savjet o ovoj situaciji jer se ne mogu uopce zamislit u njoj, ali saljem ti podrsku! a telepatski nagovaram TM da se sabere i odluci rec starcima NE.

[dorotea24]

http://Kako se sada bavim time, svak...ti slobodno!!!

ovo je kljucno!! on se na neki nacim boji svojih staraca i lakse mu je udovoljiti im nego im se suprotstaviti.
i znam da bi njegov odgovor bio da im ja priopcim da necemo krstiti maloga. i upravo je to moj problem...kako raskinuti tu vezu s njima?!

I što misliš da ćeš dobiti doživotnim kidanjem veza sa njegovim starcima? Mir? U svađi nema nikakvog mira, a vjerujem da nitko od onih koji su trajno posvađani sa najužom obitelji žive neopterećeni time, sretni i zadovoljni. Vidjela sam takve situacije i doživljela pa ti zato i govorim.
S druge strane slažem se da ne trebate popuštati zato da bi bilo po njihovom, to u nikojem slučaju, ali trajno raskidati odnose zbog toga mi je malo previše. Probajte se postaviti diplomatski i riješiti problem bez svađe

[morena24]

abonjeko tnx!

stvarno cu to procitati...a potom nagovoriti i MMa da procita

ali znam da nije ni njemu lako...i da ga stavljam u nezgodan polozaj

[piplica]

krštenje nije kićenje bora...
tamo se pred bogom obvezuješ dijete odgajati u vjeri, a ako ne vjeruješ, onda si licemjeran jer znaš da, iako obećaješ pred bogom, to nikad nećeš raditi

Potpisujem.

[morena24]

http://Kako se sada bavim time, svak...ti slobodno!!!

ovo je kljucno!! on se na neki nacim boji svojih staraca i lakse mu je udovoljiti im nego im se suprotstaviti.
i znam da bi njegov odgovor bio da im ja priopcim da necemo krstiti maloga. i upravo je to moj problem...kako raskinuti tu vezu s njima?!

I što misliš da ćeš dobiti doživotnim kidanjem veza sa njegovim starcima? Mir? U svađi nema nikakvog mira, a vjerujem da nitko od onih koji su trajno posvađani sa najužom obitelji žive neopterećeni time, sretni i zadovoljni. Vidjela sam takve situacije i doživljela pa ti zato i govorim.
S druge strane slažem se da ne trebate popuštati zato da bi bilo po njihovom, to u nikojem slučaju, ali trajno raskidati odnose zbog toga mi je malo previše. Probajte se postaviti diplomatski i riješiti problem bez svađe

ovo i jest cijela moja dilema! ne bih se htjela svadjati niti odustajati od svojih uvjerenja, ali zlatnu sredinu ne vidim...

[abonjeko]

http://Kako se sada bavim time, svak...ti slobodno!!!

ovo je kljucno!! on se na neki nacim boji svojih staraca i lakse mu je udovoljiti im nego im se suprotstaviti.
i znam da bi njegov odgovor bio da im ja priopcim da necemo krstiti maloga. i upravo je to moj problem...kako raskinuti tu vezu s njima?!

I što misliš da ćeš dobiti doživotnim kidanjem veza sa njegovim starcima? Mir? U svađi nema nikakvog mira, a vjerujem da nitko od onih koji su trajno posvađani sa najužom obitelji žive neopterećeni time, sretni i zadovoljni. Vidjela sam takve situacije i doživljela pa ti zato i govorim.
S druge strane slažem se da ne trebate popuštati zato da bi bilo po njihovom, to u nikojem slučaju, ali trajno raskidati odnose zbog toga mi je malo previše. Probajte se postaviti diplomatski i riješiti problem bez svađe

Govorim o SIMBOLIČNOM kidanju veza, gdje nema mjesta nasilju niti nasilnom kidanju veza...radi se o otpuštanju od pipaka svojih vlastitih staraca kako bi mogao slobodno koračati kroz svoj život...

Nakon takvih procedura, događa se čista suprotnost onome što si navela, odnosi se često poboljšavaju i razvija se puno više razumijevanja...obostranog...

[petraa]

http://Kako se sada bavim time, svak...ti slobodno!!!

ovo je kljucno!! on se na neki nacim boji svojih staraca i lakse mu je udovoljiti im nego im se suprotstaviti.
i znam da bi njegov odgovor bio da im ja priopcim da necemo krstiti maloga. i upravo je to moj problem...kako raskinuti tu vezu s njima?!

Nikako, draga, na žalost.
Kod mene je ovako, mm je isforsirani vjernik čiji roditelji su bili svake nedjelje u crkvi (a i preko tjedna ) , ja sam ateist i nisam odgajana u duhu vjere, od kako smo u braku (14 g.) mm ne ide u crkvu, što su njegovi roditelji na početku strašno teško podnijeli. Nismo se vjenčali u crkvi jer je njemu bilo svejedno a ja nisam htjela.
Kad je došlo dijete sveki me opsjedala svakodnevno, čak je u nekoliko navrata i bez mog znanja dogovorila krštenje u crkvi na koje nisam htjela odvesti svoje dijete. Tad se svekar razbolio od teške bolesti i preminuo.
Tu večer kad sam sjedila s njom cijelom utučenom, na pitanje kako joj mogu pomoći ona odgovara: "Ispuni mi želju, krsti dijete.
Za nekoliko dana smo je krstili. Dali sam nasjela? Ma neznam.
Meni koja ne vjerujem ne bi to trebalo nešto značiti. Nakon jedne g. rodio nam se i sin. Njega nismo krstili.
I od krštenja puno mi je važnije ono poslije,a to je škola, u školi vjeronauk i odgajanje u duhu vjere.Moja djeca ne pohađaju vjeronauk.
Tu smatram da sam zaštitila svoju djecu od utjecaja u koji sama ne vjerujem a ni mm ne drži do toga.Taj dio života djeteta smatram puno važnijim.

[maria71]

i ti si otkrila tu knjigu ?

ja je već godinama propagiram po forumu, meni je puno pomogla .....a i nekim ljudima kojima sam je preporučila

[abonjeko]

i ti si otkrila tu knjigu ?

ja je već godinama propagiram po forumu, meni je puno pomogla .....a i nekim ljudima kojima sam je preporučila

[dorotea24]

Koju knjigu?

[abonjeko]

Koju knjigu?

Ma napisala sam već na forumu pod "Što čitamo?" da se radi o knjizi Phyllis Krystal "Kidanje veza"... koju bi gotovo svatko trebao pročitati, ne mora ju svatko prakticirati, ali pročitati - DA jer čitanjem osvješčujete neka svoja unutarnja stanja koja se bojite sami otvarati!!!!

[morena24]

ali nije da krstenje meni nista ne znaci! meni to znaci da zelim prepustiti odluku svome sinu. ja nisam za pokrstavanje..

petraa, ja bih postupila isto u tvojoj situaciji. ...

[abonjeko]

ali nije da krstenje meni nista ne znaci! meni to znaci da zelim prepustiti odluku svome sinu. ja nisam za pokrstavanje..

petraa, ja bih postupila isto u tvojoj situaciji. ...

Pa i ja sam isto postupila jer sam imala osjećaj da bi moja baka umrla da joj nisam udovoljila...toliko se grčevito držala te želje da je to strašno...i mislim da bi me krivila do kraja života da joj nisam udovoljila, a takvu krivnju ne želim nositi u svoj budući život!!!!

[morena24]

a sto se tice vjeronauka; ako mali bude izrazio zelju da ide na vjeronauk, ja ga necu sprjecavati... ako treba i krstiti cu ga onda...

znam za jedan slucaj gdje je klinac htio ici na vjeronauk jer idu svi iz razreda i htio je krstit. dakle bio je nizim razredima OŠ. i njegova mama mu je ispunila zelje, iako je to radio zbog pritiska okoline. mislim da bih i ja tako postupila na njenom mjestu

[M.a.r.t.a]

Ja saM bila tvog razmišljanja prije nego sam rodila dijete. Na kraju mi je bilo normalno vjenčati se u crkvi i krstiti dijete (na isti dan )

Ni muž ni ja nismo neki vjernici, najjači sam vjernik bila do 90 i neke. Nakon svoje Sv. pričesti vidjela sam razno razne dotadašnje nevjernike kako svake nedjelje idu na misu i moja je vjera ostala na molitvi prije spavanja.

Malo sam se angažirala oko vjenčanja i krštenja i evo sad opet godinu dana ništa (ne računam povremene odlaske na oltar sv.Ante zapalit sviću). Ali i dalje vjerujem da je krštenje opravdano, da smo mu dali dobar temelj, na njemu je u budućnosti da ga prihvati ili istražuje dalje. bila bi sretna kad bi u školi postojala mogućnosti izbora vjeronauka i relgija svijeta. i religije svijeta bi bile definitivno moj izbor.

[aleksandra70vanja]

sorry abonjeko nije mi jasno, moreni24 savjetuješ kidanje veze, ugrožavanje odnosa sa MM-ovi roditeljima, a ti si posve suprotno postupila jer bi ti baka bila tužna
pa i morenini svekiji će biti tužni
a to da je licemjerno krstiti dijete, a ne biti siguran da će ga voditi redovito u crkvu mi je isto bezveze
da li je licemjerno od svećenika da pod pritiskom krsti dijete ako mu roditelji nisu vjenčani u crkvi (ako je to smetnja u KC)?

mislim da je važnije dijete odgajati u duhu vjere, a to je, po meni, poštovanje sebe i drugih, ne čini drugome što ne želiš da se tebi čini, suosjećanje, razumijevanje.....
mislim da bi to svećenicima trebalo biti važnije nego da li je netko svake nedjelje u crkvi
vjerujem da Bogu je

ja bi osobno vjerovatno pristala na krštenje
ako to svekijima toliko znači, TM nema ništa protiv, neće se djetetu time ništa loše dogoditi

[Ms. Mar]

Evo kako je bilo kod nas. Bili smo sigurni da nećemo krstiti dijete, ali ipak... Ja sam bila vjernik, ali sam to prestala biti (neki će reći da vjernik ne možeš biti pa onda više ne biti, ali to je za jednu drugu temu). Moji će za sebe reći da su vjernici, ali ne praktični (ja ću tu reći da to ne možeš biti, ali i to je za drugu temu). MM nikad nije bio vjernik, a njegovi su se obratili prije koju godinu. Dosta naopčaka situacija.
Ni meni ni MM nije bilo prihvatljivo krstiti dijete zato što se to tako radi. Htjeli bismo svoje dijete učiti da se živi u skladu sa vlastitim uvjerenjima. Tako smo i rekli roditeljima (još u trudnoći) misleći da je to rješena stvar. A onda sa Bartolovih cca 2 mjeseca se ta tema izvukla i počela se stalno i stalno ponovno povlačiti. Ne mogu reći da je netko na nas vršio pritisak. Ali oni su to silno željeli i željeli. Što je bilo najbolje, oni nisu samo htjeli da se Bartol krsti, nego su htjeli nas uvjeriti da je to najbolje kako bismo i mi to htjeli. Kroz kakve smo sve razgovore prolazili, samo na tu temu bi se mogla napisati knjiga u dva dijela. Kulminiralo je kad je moja mama rekla: 'Predajem se, ti si intelektualno nadmoćnija i imaš jače argumente. Bit će onako kako vi odlučite. Ali uzmite u obzir da ja onako tu negdje u srcu jako želim da se Bartol krsti.' Moram napomenuti da ona nije emocionalna ucjenjivačica (što bi se ovako van konteksta dalo krivo zaključiti). I tada smo mi zaključili da bi oni bili silno nesretni sa našom odlukom da ga ne krstimo (iako sam sigurna da se više ne bi vraćali na to jer su ok) i da im to ne želimo priuštiti.
Trebalo mi je malo da se privknem na tu ideju, ali na kraju sam skroz sretna s tim. Zamislila sam si da je to jedna vrsta njegove inicijacije u duhovni svijet i od toga na kraju napravila veselje. Da mi je netko rekao ne bih vjerovala da ću vidjeti ljepotu u okupljanju obitelji i da ću noć prije sama s ljubavlju ukrašavati svijeću. Cijelo to iskustvo me nekako promijenilo na bolje.

[morena24]

a to da je licemjerno krstiti dijete, a ne biti siguran da će ga voditi redovito u crkvu mi je isto bezveze
da li je licemjerno od svećenika da pod pritiskom krsti dijete ako mu roditelji nisu vjenčani u crkvi (ako je to smetnja u KC)?

pa da...licemjerno mi je to na neki nacin, jer ako idem krstiti dijete onda zaista mislim da bih ga trebala odgajati u duhu vjere, ali onako kako to crkva nalaze..

mislim da je važnije dijete odgajati u duhu vjere, a to je, po meni, poštovanje sebe i drugih, ne čini drugome što ne želiš da se tebi čini, suosjećanje, razumijevanje.....
mislim da bi to svećenicima trebalo biti važnije nego da li je netko svake nedjelje u crkvi
vjerujem da Bogu je

s ovim se apsolutno slazem, a to da cu ja sina odgajati u ''duhu vjere'' u smislu da zelim da bude dobar covjek, da postuje druge i gleda ih jednakima bez obzira na razlicitost, nije uopce upitno, a za to i ne mora biti krsten...

ja bi osobno vjerovatno pristala na krštenje
ako to svekijima toliko znači, TM nema ništa protiv, neće se djetetu time ništa loše dogoditi

a mislim da ce na kraju i biti ovako, ali prije bi trebao usljediti jedan podulji zajednicki razgovor...

Trebalo mi je malo da se privknem na tu ideju, ali na kraju sam skroz sretna s tim.

ovako mi je bilo za vjencanje. ali nisam nikada u potpunosti bila zadovoljna s tim sto sam se vjencala u crkvi, jer sam se osjecala prisiljenom, a ja sam htjela nesto drugo. strah me da taj osjecaj ne budem imala i zbog krstenja. a zbog toga lagano gubim postovanje prema svekijima

[tajchi73]

ufff,baš teška tema. S jedne strane ja sam za krštenje, s druge strane smatram bezveznim krstiti malog ako vam to ništa ne znači, onda opet s obzirom da njima to toliko znači pomislim pa što ga ne bi krstiti i tako u krug-sve u svemu totalna zbrka u mojoj glavi .Uglavnom, kad sam se pokušala staviti u tvoju situaciju (samo na način da na mene vrše pritisak da npr. pređemo na neku drugu vjeru ) znam da ne bih na to pristala pa taman ne pričala s njima do kraja života. Inače i kod nas je situacija da MM ne može ništa reći svojim roditeljima :? pa onda za sve što se ne ispuni kako oni žele ispadam ja kriva. Ako si čvrsto odlučila ne krstiti sina onda tako i napravi, kad tad će to prestati spominjati ( barem pred tobom )- isprobano , njegovii se nisu slagali s imenom, muž je šutio a ja kipjela i onda sam rekla da bu tak i gotovo i eto oni više to ne spominju ( naravno ne pred menom ).

[elin]

morena ovako, na žalost ti ne mogu pomoći u tvojoj nedoumici, ali ti mogu napisati što sam ja napravila, pa ako to pomogne super. Znači ja ti nisam vjernica niti su moji roditelji i niti ja niti brat nismo odgajani u duhu vjere. MM je vjernik i njegovi isto i on je odgajan tako. Nismo vjenčani u crkvi jer niti ja niti on nismo vjernici (kad govorim vjernici mislim u duhu Katoličke crkve, vjerujemo u Boga). Ja sam dijete krstila, ne zbog nikog drugog nego zato što sam ovako razmišljala: ako želi biti vjernik onda ima krštenje pa može dalje, ako ne želi onda niti neće ići dalje. Zapravo ja ne znam tko je još moje dijete, čekam da se pokaže i što god se pokaže ja ću to poticati. Ja ti zapravo vjerujem kod djece ono što je i Michelangelo vjerovao kod kipova: da u svakom kamenu postoji već neki lik samo ga treba osloboditi. U svakom djetetu postoji osoba koja to dijete jest samo ju treba osloboditi. Osloboditi se može samo tako da čekaš i gledaš tko je i što je i kad skužiš onda to i potičeš. Evo, tako ja mislim, a ti sad napravi po svom. Osobno, nikada ne bi nešto napravila zato što to okolina traži od mene jer to smatram slabošću. Svaki čovjek mora živjeti onako kako želi i ako se ja neću boriti za ono što vjerujem što onda zapravo imama dati svom djetetu, ja jedino imam sebe i sebe mogu dati svom djetetu, a ako ću ja svoju osobnost zataškavati da bi povlađivala okolini onda nemam niti sebe, a ako nemam sebe onda kako mogu vidjeti tko je moje dijete i kako mogu poticati moje dijete da bude ono što jest, sa čime je rođeno. U, jesam ga izfilozofirala. Ali mislim da znaš kaj sam htjela reći.

[M.a.r.t.a]

morena ovako, na žalost ti ne mogu pomoći u tvojoj nedoumici, ali ti mogu napisati što sam ja napravila, pa ako to pomogne super. Znači ja ti nisam vjernica niti su moji roditelji i niti ja niti brat nismo odgajani u duhu vjere. MM je vjernik i njegovi isto i on je odgajan tako. Nismo vjenčani u crkvi jer niti ja niti on nismo vjernici (kad govorim vjernici mislim u duhu Katoličke crkve, vjerujemo u Boga). Ja sam dijete krstila, ne zbog nikog drugog nego zato što sam ovako razmišljala: ako želi biti vjernik onda ima krštenje pa može dalje, ako ne želi onda niti neće ići dalje. Zapravo ja ne znam tko je još moje dijete, čekam da se pokaže i što god se pokaže ja ću to poticati. Ja ti zapravo vjerujem kod djece ono što je i Michelangelo vjerovao kod kipova: da u svakom kamenu postoji već neki lik samo ga treba osloboditi. U svakom djetetu postoji osoba koja to dijete jest samo ju treba osloboditi. Osloboditi se može samo tako da čekaš i gledaš tko je i što je i kad skužiš onda to i potičeš. Evo, tako ja mislim, a ti sad napravi po svom. Osobno, nikada ne bi nešto napravila zato što to okolina traži od mene jer to smatram slabošću. Svaki čovjek mora živjeti onako kako želi i ako se ja neću boriti za ono što vjerujem što onda zapravo imama dati svom djetetu, ja jedino imam sebe i sebe mogu dati svom djetetu, a ako ću ja svoju osobnost zataškavati da bi povlađivala okolini onda nemam niti sebe, a ako nemam sebe onda kako mogu vidjeti tko je moje dijete i kako mogu poticati moje dijete da bude ono što jest, sa čime je rođeno. U, jesam ga izfilozofirala. Ali mislim da znaš kaj sam htjela reći.

jesi ga isfilozofirala, a ja te u potpunosti podržavam

[ella]

friske informacije za krstenje
za roditelje nije bitno da li su crkveno vjencani jer se onda ni jedno djete samohranog roditelja nebi krstilo ali je bitno da kumovi ne zive u "grijehu" tj da nisu rastavljeni pa sad imaju novog partnera skoji zive jer kako je to nama svecenik objasnio zapravo kumovi preuzimaju tu obavezu i duznost odgajanja djeteta u duhu vjre

ovo sve sam slucajno saznala u razgovoru sa svecenikom jer mi je prijateljica imala slicnu situaciju

ali svakako nisam za krstenje pod pritiskom ili zbog ucijene

nazalost za tvoj problem nema instant rijesenja nego ti i TM morate sjest i vas dvoje se dogovorit i odlucit zatim stajati iza toga

[koryanshea]

ako želi biti vjernik onda ima krštenje pa može dalje, ako ne želi onda niti neće ići dalje.

elin ne zelim omalovazit tvoj izbor ali ovakvu logiku nikako ne mogu shvatit. mislim, onda bi trebalo djete odmah uclanit u svaku vjeru koja postoji, pa onda neka ono kad malo odraste bira koju će?
mislim, ako tvoje dijete želi biti vjernik ono će to postati bez obzira jesi li ga krstila ili nisi. ali ako ne želi, on će biti samo još jedno "janje" kojim se katolička crkva u hrvatskoj busa u prsa kako je 95% populacije katoličko. a od toga ih ne znam koliko zbilja živi vjeru, ali to nije bitno!

znate li da kad krstite svoje dijete, ono je upisano kao "clan" katolicke crkve i taj upis ne moze biti obrisan niti na osobni zahtjev "clana". ili je mozda bio u pitanju zupnik koji jednostavno nije htio pa je tvrdio da se ne moze, kao sto svecenici cesto vole pravila prikazati onakvima kakvi bi oni volili da budu.

[Zdenka2]

znate li da kad krstite svoje dijete, ono je upisano kao "clan" katolicke crkve i taj upis ne moze biti obrisan niti na osobni zahtjev "clana". ili je mozda bio u pitanju zupnik koji jednostavno nije htio pa je tvrdio da se ne moze, kao sto svecenici cesto vole pravila prikazati onakvima kakvi bi oni volili da budu.

Samo ispravak netočnog navoda: krštenje nije "upis" u Crkvu, to je sakrament, a sakramenti su neizbrisivi.

[koryanshea]

Samo ispravak netočnog navoda: krštenje nije "upis" u Crkvu, to je sakrament, a sakramenti su neizbrisivi.

hvala zato sam i pisala navodnike jer sam znala da to ustvari nije to.
ali bas u neizbrisivosti i je stvar: zasto djetetu "ljepiti" nesto neizbrisivo, ako ne ocekujes da ce kasnije zivit u duhu toga? meni je to oduzimanje djetetu mogucnosti da izabere hoce li ili nece zivjeti sa tom "naljepnicom".
opet ja sa navodnim znakovima, ali jednostavno se imam potrebu tako izraziti

[morena24]

morena ovako, na žalost ti ne mogu pomoći u tvojoj nedoumici, ali ti mogu napisati što sam ja napravila, pa ako to pomogne super. Znači ja ti nisam vjernica niti su moji roditelji i niti ja niti brat nismo odgajani u duhu vjere. MM je vjernik i njegovi isto i on je odgajan tako. Nismo vjenčani u crkvi jer niti ja niti on nismo vjernici (kad govorim vjernici mislim u duhu Katoličke crkve, vjerujemo u Boga). Ja sam dijete krstila, ne zbog nikog drugog nego zato što sam ovako razmišljala: ako želi biti vjernik onda ima krštenje pa može dalje, ako ne želi onda niti neće ići dalje. Zapravo ja ne znam tko je još moje dijete, čekam da se pokaže i što god se pokaže ja ću to poticati. Ja ti zapravo vjerujem kod djece ono što je i Michelangelo vjerovao kod kipova: da u svakom kamenu postoji već neki lik samo ga treba osloboditi. U svakom djetetu postoji osoba koja to dijete jest samo ju treba osloboditi. Osloboditi se može samo tako da čekaš i gledaš tko je i što je i kad skužiš onda to i potičeš. Evo, tako ja mislim, a ti sad napravi po svom. Osobno, nikada ne bi nešto napravila zato što to okolina traži od mene jer to smatram slabošću. Svaki čovjek mora živjeti onako kako želi i ako se ja neću boriti za ono što vjerujem što onda zapravo imama dati svom djetetu, ja jedino imam sebe i sebe mogu dati svom djetetu, a ako ću ja svoju osobnost zataškavati da bi povlađivala okolini onda nemam niti sebe, a ako nemam sebe onda kako mogu vidjeti tko je moje dijete i kako mogu poticati moje dijete da bude ono što jest, sa čime je rođeno. U, jesam ga izfilozofirala. Ali mislim da znaš kaj sam htjela reći.

ma razumijem potpuno sto si htjela reci i super si sve rekla i slazem se sa vecinom, ali i koryanshea ima pravo u ovoj recenici:

zasto djetetu "ljepiti" nesto neizbrisivo, ako ne ocekujes da ce kasnije zivit u duhu toga? meni je to oduzimanje djetetu mogucnosti da izabere hoce li ili nece zivjeti sa tom "naljepnicom".

i sad; ja sam krstena - toga se ne sjecam i u principu da zelim prijeci na neku drugu vjeru to mi ne bi znacilo nista, niti predstavljalo bilo kakav problem. od krstenja ostaje samo slovo na papiru, s kojim se naravno i dalje sluzi katolicka crkva!
a to naravno poteze jednu drugu temu o kojo bi se itekako dalo raspravljati - a to je sto bi bilo kad bi krstenje bila svjesna odluka svakog covjeka i koliki bi utjecaj onda imala katolicka crkva u svijetu

[abonjeko]

sorry abonjeko nije mi jasno, moreni24 savjetuješ kidanje veze, ugrožavanje odnosa sa MM-ovi roditeljima, a ti si posve suprotno postupila jer bi ti baka bila tužna
pa i morenini svekiji će biti tužni
a to da je licemjerno krstiti dijete, a ne biti siguran da će ga voditi redovito u crkvu mi je isto bezveze
da li je licemjerno od svećenika da pod pritiskom krsti dijete ako mu roditelji nisu vjenčani u crkvi (ako je to smetnja u KC)?

Sve sam već objasnila u prijašnjim postovima, ako želiš naći odgovore malo bolje pogledaj, ne bih se više ponavljala

[pujica]

znate li da kad krstite svoje dijete, ono je upisano kao "clan" katolicke crkve i taj upis ne moze biti obrisan niti na osobni zahtjev "clana".

moze biti obrisan. mora se poslati sluzbeni zahtjev u Vatikan (ali svatko osobno, znaci ne moze dijete do punoljetnosti niti roditelji u njegovo ime) za brisanjem iz matica i clanstva KC.

[ive]

Ako njegovi zbog takve stvari vrše pritisak, onda su oni ti koji nisu u redu i vi biste mogli biti ti koji njima nešto zamjeraju, a ne obrnuto.
Kako si sama rekla, krstiti dijete zbog tuđih uvjerenja je po meni totalno suludo. Nisam vjernik, ali sakramente vidim kao nešto sveto, nešto što itekako ima smisla, a nikako kao nešto, ajde da to obavimo, pa ako se djetetu kasnije to ne dopada, nikom ništa.
Kompromis između supružnika - apsolutno, ali kompromis s bilo čijim roditeljima - ne!

[arilu]

Mi smo imali skoro istu situaciju, osim što je pritisak bio s strane moje obitelji! MM je rekao da je njemu potpuno svejedno, a bilo je i meni pa smo je ipak krstili!Meni ništa što je vezano uz crkvu nije sveto, pa sam tako i to krštenje doživjela potpuno ravnodušno!A budući da je taj čin toliko usrećio moje, neka im bude! O daljnjim sakramentima će odlučiti sama!
Osim ako mi moji opet ne ispiju krv....

[Kanga]

morena, evo kratko i moje iskustvo. meni osobno puno znaci da zivim ono sto osjecam i da imam, prije svega, iskrene odnose s ljudima. mm i ja nismo vjencani u crkvi, niti smo krstili ijedno dijete. i mm-ovi i moji roditelji su vjernici. njihovo je neslaganje s nasom odlukom vrlo opipljivo (jos nas i danas povremeno nagovaraju da se predomislimo), ali ono NIKAD nije dovelo do zahladenja nasih odnosa. naprotiv, mislim da nas je cak na neki nacin i zblizilo jer je potaklo puno razgovora o temama o kojima inace vjerojatno nikad ne bismo progovorili. dakle, i dalje se aktivno ne slazemo, ali volimo se najvise na svijetu .

sretno s vasom odlukom!

[elin]

naravno da je bilo koji sakrament svet, to uopće ne sporim. Ja sam malu krstila zato što je to jedina vjera koju znam a i mm je vjernik, pa sam joj time željela dati mogućost da živi u vjeri u kojoj su joj rođeni i kršteni roditelji i bake i djedovi i prabake i pradjedovi da ne idem dalje. Ali ostavljam sve mogućnosti otvorene. Morena, ne mogu ti savjetovati što da napraviš, ono što ti mogu savjetovati je da to bude vaša odluka (tebe i TM), nikako okoline. A možda i nisam trebala krstiti dijete, ne znam, a kad poodraste i upita me zašto objastiti ću joj svoje razloge, glavno da nije bilo zato što su to moji roditelji ili njegovi roditelji tražili. Po meni, svaki drugi razlog je puno bolji od onoga to su tražili naši starci.