 |
|||
To je lako reći kad imaš ok odnos sa starcima, ali ako su ti starci potpuno nerazumni, nespremni za bilo kakav dijalog i ako te emocionalno ucjenjuju onda to postaje malo veći problem. Meni nije bilo lako odkantat roditelje jer ih volim, u svoj toj njihovoj nerazumnosti, ali kad se nađeš u takvoj situaciji onda je ili-ili, ja taj pritisak nisam mogla podnijeti i nisam htjela biti doživotno posvađana sa starcima!
arilu meni bi bilo teže baš da imam ok odnos i da su ljudi dobri
ako me ucjenjuju ja tu podivljam i idem u drugu krajnost, takve stvari ne dopuštam i onda čak iz inata ne bi pristala
ali ako su ljudi dobri i vidim da je to njima jako važno, to je dio njihove tradicije, osjećaja, da imaju strah za dijete jer nije kršteno, znači ne njihovo dokazivanje volje, nego njihova iskrena želja, onda bi pristala
abonjeko poštujem da ti se ne da opet objašnjavati, ali ja nisam shvatila, mislim sve sam ja pročitala, ali ne drži mi vodu
ali nije važno
Oni su jako dobri, zato ih i volim toliko, ali imaju potpuno pogrešne odgojne metode, oduvijek!
Što se tiče teme, mislim da je ovo jedno od onih pitanja na koje odgovor može dati samo ona koja ga je postavila, zajedno s mužem, naravno.Kanga prvotno napisa
morena, evo kratko i moje iskustvo. meni osobno puno znaci da zivim ono sto osjecam i da imam, prije svega, iskrene odnose s ljudima. mm i ja nismo vjencani u crkvi, niti smo krstili ijedno dijete. i mm-ovi i moji roditelji su vjernici. njihovo je neslaganje s nasom odlukom vrlo opipljivo(jos nas i danas povremeno nagovaraju da se predomislimo), ali ono NIKAD nije dovelo do zahladenja nasih odnosa. naprotiv, mislim da nas je cak na neki nacin i zblizilo jer je potaklo puno razgovora o temama o kojima inace vjerojatno nikad ne bismo progovorili. dakle, i dalje se aktivno ne slazemo, ali volimo se najvise na svijetu
.
sretno s vasom odlukom!
O tome mogu reći samo načelan stav, a to je da krštenje nije nešto tek tako, to je inicijacijski sakrament u Crkvu i samo zbog toga bi to trebalo raditi.
Ali, htjela sam dati komentar na tragu onog što piše Kanga, jer mislim da je to put rješenja odnosa u obitelji. Nije ovo jedini topik na kojem se pojavljuju savjeti o raskidanju obiteljskih odnosa zbog razmimoilaženja stavova u nekim više ili manje važnim stvarima. Ne mogu vjerovati kako se olako poseže za takvim savjetima i opcijama, kao da je najprirodnija stvar da taj muž raskine odnos sa svojim roditeljima zato što imaju neku želju i mišljenje koje on ne dijeli. Naravno, jasno mi je da nisu u svim obiteljima odnosi ovakvi kakve opisuje Kanga, ali mislim da se oko odnosa treba potruditi, pogotovo kad se radi o najbližima. Da se odmah ogradim, postoje, naravno, situacije kada je prekid odnosa s nekim članovima obitelji nužan, a to je onda kada se nikako ne može komunicirati na iole zadovoljavajućoj razini. Ali, takvim situacijama su razlozi drugi, mnogo dublji, a ne puko neslaganje oko krštenja ili bilo čega drugog.
Također vam želim da donesete odluku s kojom ćete biti sretni!
X
Zdenka2, kako i uvijek u sridu
Potpisujem Zdenku u svemu sto je napisala!
E upravo sam i ja pokušala reći nešto kao Zdenka
citirala sam i slucajno stisla posalji...
ali htjela sam reci da razumijem arilu, jer je tako nekakav odnos ima MM sa starcima. i kakvi god da oni bili to su njegovi roditelji i on ih voli, a ja nikako ne bih htjela biti razlog da se on posvadja sa svojima.
temu sam postavila kako bih cula misljenja i neke konkretne situacije kako su drugi rjesili slican problem, a ne da mi netko rijesi problem, jer to je nemoguce. i puno hvala svim curama na savjetima, jer su mi zaista pomogli vasi savjeti. nekada treba samo mali poticaj da stvari sagledas iz drugog kuta.
a savjet od abonjeko o ''kidanju veza'' nisam shvatila kao savjet da MM i ja raskinemo sve odnose sa njegovim starcima jer mi ne zelimo krstiti dijete, vec kao njegovo emocionalno odcjepljenje od svojih roditelja. dakle on je sad odrastao covjek koji ima svoju obitelj koju ON treba voditi. mislim da svaki covjek u jednom trenutku svoga zivota treba napraviti taj rez. naravno da to ne znaci da roditelje vise ne treba voljeti ili postivati, bas naprotiv, tek tada ce biti vise ljubavi i postivanja.
uglavnom ja sam odlucila napraviti jedan ozbiljan zajednicki razgovor izmedju nas i MM-ovih roditelja, da si medjusobno kazemo misljenja i odlucimo sto cemo. samo sad treba naci pravi trenutak
Re: krstiti ili ne?
to mi se isto događalo prošle godine kad sam u u 12 mjesecu odlučila da popustim pritisku i krstila poptuno protivno mojih uvjerenja tješeći se kako će joj to dobro doći u školi da se ne razlikuje od druge djece :/ !!!!!!ovako stoje stvati:
negdje u svojim tinejdzerskim godinama sam prestala prakticirati vjeru i u biti sam jos tada odlucila da se ne zelim vjencati u crkvi, niti krstiti svoje dijete. odgajana sam u duhu vjere, ali nisam nikada bila forsirana da ''moram'' vjerovati u Boga i ici u crkvu. sve sam sakramente obavila...
a kod MM malo drugacije stoje stvari; njegovi su vjernici tipa - ide se svake nedjelje obavezno na misu -
njega su kao malog tjerali da ide u crkvu, valjda mu se to zamjerilo i kad je otisao na faks je prestao. u biti prije je isao samo zato jer je morao.
na kraju smo se mi vjencali u crkvi, zbog velikog pritiska njegovih i ja sam tu napravila jedan kompromis da svi ostanemo u dobrim odnosima.
a sada dolazi krstenje. ja svoga sina ne bih krstila, vec bih njemu prepustila taj izbor kad poraste. a mislim da bi ga MM krstio opet samo zbog njegovih, jer nas svaki dan ispituju kad cemo!!
ako sad opet popustim i krstim sina zbog necijih tudjih uvjerenja do kuda ce to ici? a ako ga ne krstim bit ce svadje...
sto ciniti...ni sama ne znam pa trazim savjete
uopće ne vjerujem u to..i htjela sam da ona smaa odluči, do ludila me dovodi to nametanje vjere........ali tako me s tim MM davio, ljutio se, mirio se stim da nećemo, pa opet davio, i to više zbog ljudi i nj.mame, nego iz vlastitih uvjerenja, !!
naprosto nisam mogla protiv toga, nisam imala snage više........
i popustila sam...
i sad me muka npr. prvog razreda, ili već kojeg kad idu ona ostal< događanja, krizme, pričesti i šta ti ja znam...muka mi je od toga
Re: krstiti ili ne?
pa ne mora dijete ić na sve to
dobro obvezala si se da ćeš je odgajati u vjeri, ali po mom shvaćanju vjere to se može i vaninstitucionalno
vjerujem da Bog vrednuje naša djela kao ljudi, a da ne broji koliko smo puta bili na misi
Ne bih se složila. Kako će poželjeti postati nešto što nikada nije upoznao.
Ja sam za odgoj u vjeri (Katoličkoj, jer mi je bliska i jer Bog je univerzalan, a vjere folklorne), a izbor im dajem time što imaju između čega birati.
pa ako roditelji ne odgajaju dijete u vjeri, to ne znači da nikada neće upoznati vjeru, ne odgajaju samo roditelji djecu
moje dijete od mene neće upoznati vjeru (kroz "praksu"), ali okružen je ljudima, koji su meni bliski, a vjernici su i tu će se sigurno upoznati s tim
i neka će
Lijepo,pa ljudi postaju hindusi, budisti il Jehovini svjedoci, makar nisu odrasli tako.Ne bih se složila. Kako će poželjeti postati nešto što nikada nije upoznao.
Ja sam za odgoj u vjeri (Katoličkoj, jer mi je bliska i jer Bog je univerzalan, a vjere folklorne), a izbor im dajem time što imaju između čega birati.
Dijete se može odgajati i u "univerzalnom" vjerovanju...ne mora u katoličkoj vjeri.
Inače, potpisala bi Zdenku.
Krivo sam citirala. Nisam mislila na krštenje već na odgoj. Krštenje samo po sebi ne znači ništa.pa ako roditelji ne odgajaju dijete u vjeri, to ne znači da nikada neće upoznati vjeru, ne odgajaju samo roditelji djecu
pa i ja mislim na odgoj
točnije, ne mislim da netko tko od roditelja nije odgajan u vjerskom duhu, neće imati prilike upoznati vjeru
ok, neće je doživjeti sa strane roditelja, u svom domu, ali to ne znači da je neće uopće upoznati
ja abonjenkin savjet uopće nisam shvatila (a vjerujem i da ga ona nije tako dala) kao poziv na trajno raskidanje veza zbog neslaganja u mišljenju. shvatila sam ga kao savjet da se zakoniti od morene24 malo oslobodi maminih skuta i tatinog kaputa (figurativno, da se ne bi netko uhvatio za riči). i da bude u stanju kazat starcima, bez da nakon toga bude spuštenih noseva i dignutih pozdrava: dragi moji roditelji, bezgranično vas volim, ali ja imam svoju obitelj unutar koje mi donosimo svoje odluke. ne da vas povrijedimo niti što vam činimo inat nego zato što mi to tako želimo. a ne želimo živjeti vaše želje.
morea, sretno ti prvo u razgovoru i dogovoru s mužem. vas dvoje morato sist i kazat da ili ne i iza te odluke stajat pred njegovim starcima.
inače, ja sam bila "lud" čovik dok nisam krstila malu. mene je to doslovno progonilo i jedva sam dočekala dan krštenja.
i još me nešto zanima (čisto jer mi je sad palo na pamet):
osoba je krštena u Katoličkoj crkvi, tijekom života odjednom želi prijeći na pravoslavlje. može li, ako je primila sakrament kršenja u Katoličkoj crkvi i time dobila potvrdu pripadnosti jednoj vjeri?
X
To je ista vjera. Krštenje vrijedi u oba smjera.
A tko kaže da to mora biti tako.
Mi laniramo Ivine krstitke na njen prvi rođendan.
Zato jer ćemo tada ionako pripremati ručak, doći će dede i bake, ujo i teta, pa onda ubacimo još uz njih kumu i sve obavimo u jednom trošku. Nikakvi restorani, nikakve parade. Pokrstimo je ujutro, proslavimo prvi rođendan i to je to.
prvi krščani su odgajani kao židovi, ili rimljani, ili slaveni.....
ja ne bih krstila, MM zapeo
pa ćemo krstiti, da mu baba mirno spava
što se mene tiče: ne prakticiramo vjeru, u crkvu ulazimo samo na vjenčanjima, niti za blagdane, ničim ta vjera nije prisutna u našem životu
eto bojamo jaja i kitimo bor
neš ti vjernika
i čemu sad krštenje?
al neka mu bude, pristala sam samo na krštenje
ostale "sakramente" će si sama nabaviti, ako joj bude trebalo i ako bude htjela
eto Loryblue rece to jos ljepse od mene
Re: krstiti ili ne?
pa samo krštenje sam odradila reda radi, ne zato što u to vjerujem, već da olakšam djetetu prolazak kroz školu kako ne bi bila drugačija od ostalih i samim tim izopćena( jer su svi skoro krštenipa ne mora dijete ić na sve to
dobro obvezala si se da ćeš je odgajati u vjeri, ali po mom shvaćanju vjere to se može i vaninstitucionalno
vjerujem da Bog vrednuje naša djela kao ljudi, a da ne broji koliko smo puta bili na misi
i ovo što reče loryblue o prelasku nadrugu vjeru, pih, i to mi je isto najžešći argument: ZAŠTO NAMETATI DJETETU VJERU, PA NEKA JU IZABERE SAMO!! Npr. djeca mješovitih brajkova, kao što je moj, šta izabrati? moju vjeru ili muževu? mislim da bi bilo logično ostaviti nek izabere samo kad odraste i sazrije, tako su mene ostavili moji roditelji, i ja odabrala sama! i hvala im na tome!
moje dijete sad ima vjeru, a niko ju nije pitao želi li ju????!!!!!!!
HVALA cure, uštedjele ste mi nešto vremena!!!eto Loryblue rece to jos ljepse od mene
Može se, kako ne. Imam par prijatelja koji su postali vjernici, a da prethodno nisu primili sakramente, niti su odgajani u vjerskom duhu. Jednostavno su s nekih 15-16 godina osjetili da je vjera njihov put, i da im je potrebna u životu
Mislim da je takvih stvarno malo. Al prema postovima tu na forumu, čini mi se da ima puno više onih koji osjete da, usprkos sakramentima, osjećaju da iz nekog razloga ne žele prakticirati vjeru, udalje se od nje. Da li je onda problem u ljudima ili konceptu vjere, vjerskim zakonima ?
), a [quote="Cubana"]Lako
Naša situacija:
MM iz ateističke obitelji, ja iz katoličke. Prestala sam 'prakticirati' vjeru (odlasci u crkvu...) davno prije.
Vjenčali smo se u crkvi na opetovane molbe mojih staraca (prije čega je MM morao proći i sve sakramente, naravno) jer što će reći familija.
MM je bilo svejedno, ja se osjećala dužnom roditeljima. Poslije mi je bilo žao što smo pristali tj. što sam pristala na to, jer nije bilo fer s njihove strane inzistirati (i nas emotivno ucjenjivati) da činimo nešto što se kosi s našim uvjerenjima. No oni su, kao i uvijek, postupali onako kako jedino i znaju - u dobroj namjeri i čvrsto uvjereni kako čine i žele samo dobro. Pa sam shvatila da im u stvari nemam što 'zamjerati' jer je izbor u konačnici ipak bio naš. Pristali smo, iz pogrešnih razloga, ali jesmo.
Rodio se bubac. Nismo ga krstili i ne ćemo. Ako i kad on izrazi želju, naravno, ali ovako ne. Priopćila sam im našu odluku, njihova reakcija je bila predvidljiva i očekivana (familija, sramota, uvijek ja moram nešto, svi normalni ljudi, u grob ćeš nas...), ali željela sam prekinuti krug - rekla sam da je bubac naše dijete i da zasad mi donosimo odluke koje se njega tiču, a poslije će on.
I to je bilo to. Volim ih kao što sam ih uvijek voljela bez obzira što se nikad baš i nismo razumjeli, viđamo se i dalje, čujemo se, oni povremeno navaljuju, uzdišu, vrte glavom, rezigniraju, ja glatko odbijam napade što i inače radim cijeli život (pred MM se ne usude). Smirit će se oni s vremenom i prihvatiti stanje. Što im preostaje?
I, što je najbitnije, ne mislim da sad nešto posebno pate zbog tog jer je i njima to samo forma (što nikad nikad nikad ne bi priznali) kao što je bilo i vjenčanje - jer da im je bitan i sadržaj ne bi se mogli niti smjeli 'zadovoljiti' samo ispunjavanjem forme s naše strane.
Ja pak uopce nisam shvatila da se misljenja Abonjeko i Zdenke2 principijelno suprostavljaju :?
Ovo
podrazumijeva upravo ovo:
S nastavkom: ... Vase cemo misljenje sigurno razmotriti i dati mu vaznost kad budemo donisili konacnu odluku... Ovaj dodatak u nasem slucaju doista nije bio samo formativan, nego nesto sto smo zaista uzeli u obzir u procesu donosenja odluke. Do te se razine komunikacije u nekim slucajevima moze doci lakse, u nekima puno teze, to mi je jasno, ali tome bi trebalo teziti u bilo kojem slucaju. Emocionalne ucjene moguce su jedino u slucaju da obe strane na njih pristaju, a ako se dogodi da jedna strana ne pristaje na njih, to ne mora nuzno znaciti i raskid odnosa. Mislim da je Zdenka2 samo zeljela to naglasiti.
Na kraju krajeva, ako roditelji nisu dovoljno sigurni u svoj odabir da dijete ne odgajaju u duhu vjere, ne vidim nista lose u tome da ga krste i duhovni odgoj prepuste didama i bakama. Sve se to da lijepo djetetu obrazloziti kad dode vrijeme za to. Ono sto ja osobno ne bih nikad radila jest odgoj djeteta bez jasnog uvjerenja u svoje stavove (bili oni vjerski, agnosticki ili ateisticki). Ali, ne kazem da to mora za svakoga tako biti, ima raznih nacina da se stvari dobro naprave
Upravo tako, Kanga! Ono što sam napisala nije bilo sukobljavanje s abonjeko nego iznošenje mog vlastitog stava koje je bilo motivirano time što je sama morena24 postavila upit "kako raskinuti vezu s roditeljima NJM". Htjela sam ukazati na mogućnost da se učini po vlastitom nahođenju, bez nužnih rezova s obitelji. Vjerujem da je na to isto mislila i abonjeko.
Potpisujem i tvoj posljednji odlomak, tj. iako sam iskazala svoj načelni stav prema krštenju kao svjesnom činu inicijacije djeteta ne samo u vjeru nego i u Crkvu, priznajem i one kompromise koje donosi život - dakle, ako se roditelji dvoume, nisu baš sigurni da nikako ne žele krstiti dijete, nije loše krstiti ga i prepustiti taj dio u ruke bakama i djedovima.
U slučaju dvojbe roditelja, odnosno nemogućnosti da pred zajednicom crkve obećaju da će dijete odgajati u kršćanskom duhu, za to sam da se krštenje odgodi do dobi u kojoj će to dijete moći samo odlučiti.
Kao što u pitanjima odgoja, prehrane itd... moramo staviti svojim roditeljima granicu (ako želimo opstati
naravno! odluku uvijek donose roditelji, a ona moze biti razlicita - evo nekih primjera:
a) dijete cu krstiti i odgajati u vjeri
b) dijete cu krstiti, ali ga necu odgajati u vjeri (meni je osobno ovo bilo najmanje rjesenje izbora)
c) dijete ce, kad bude sposobno donositi takve odluke, samo odluciti hoce li se ili ne krstiti (to je bio nas izbor)
d) odluku o krstenju, kao i duhovni odgoj, prepustit cu svojim roditeljima, jer nisam siguran/na u svoj stav
itd.
evo da se i ja javim na ovu temu. potpisujem kangu i zdenku u svemu što su rekle. i loryblue.
a da ispričam i moj doživljaj na istu temu.
naravno, radi se o mojoj noni koju sam već spominjala u sličnom kontekstu.
dakle, ona je imala strahovitu želju da krstimo djecu. obzirom da ja i mm nemamo ama baš nikakve veze s crkvom, ja sam njoj rekla da pristajemo, ako ona sve organizira. nisam onda niti bila svjesna važnosti tog sakramenta, ali sam se ipak osjećala već unaprijed nekako licemjerno - stajati u crkvi, s djetetom i ponavljati neke riječi koje mi apsolutno ništa ne znače. no, moja nona mi je rekla da i u crkvi ima toliko licemjernog ponašanja, da se bog neće sigurno ljutiti ako ja krstim svoje dijete pa makar iz razloga da ona bude na miru. ok, tako sam to nekako i prihvatila.
to je bilo prije 7 godina i, iako je tada imala 87 godina, dala se u posao. prvo je išla na razgovor sa svećenikom koji joj je objasnio da ne može krstiti dijete ako mu roditelji nisu vjenčani u crkvi. i da bi najbolje bilo da uđuture to obavimo. na to, naravno, nismo pristali.
onda je nona opet išla na razgovor da bi joj svećenik rekao da može, ali da moramo dati svoj prilog župi. :shock:
i tu je bio kraj svakog njenog daljnjeg nagovaranja.
to ju je baš pogodilo, ali (opet njene riječi) odlučila je ipak, da sad nije baš pravo vrijeme za nju da preispituje svoje vjerovanje (u devetom desetljeću života)...
eto, tako je pokušaj krštenja moga juraja, umjesto da završi s jednim plusom za katoličku crkvu, umalo završio s jednim minusom.
žalosno.
a što je s "dođite izgubljene ovčice" - valjda je svećenik to malo zaboravio kad su novčići u pitanju.
mi u bosni za takve situacije imamo jednostavno rješenje: nećeš ti ?! ima tko hoće.... odošsmo mi malo do pravoslavnog....onda je nona opet išla na razgovor da bi joj svećenik rekao da može, ali da moramo dati svoj prilog župi.
i odmah se u trenutku mijenja spika.
mi u bosni za takve situacije imamo jednostavno rješenje: nećeš ti ?! ima tko hoće.... odošsmo mi malo do pravoslavnog....onda je nona opet išla na razgovor da bi joj svećenik rekao da može, ali da moramo dati svoj prilog župi.
i odmah se u trenutku mijenja spika.
i onda se ljudi grizu jer krste dijete, a ne misle ga voditi svake nedjelje u crkvu
a što je s djecom rođenom uz pomoć MPO?
ako je crkva protiv MPO, kako ide njihovo krštenje?
Ako je Crkva protiv MPO nije protiv djece. Način začeća nema veza s krštenjem.mi u bosni za takve situacije imamo jednostavno rješenje: nećeš ti ?! ima tko hoće.... odošsmo mi malo do pravoslavnog....onda je nona opet išla na razgovor da bi joj svećenik rekao da može, ali da moramo dati svoj prilog župi.
i odmah se u trenutku mijenja spika.
i onda se ljudi grizu jer krste dijete, a ne misle ga voditi svake nedjelje u crkvu
a što je s djecom rođenom uz pomoć MPO?
ako je crkva protiv MPO, kako ide njihovo krštenje?
mi u bosni za takve situacije imamo jednostavno rješenje: nećeš ti ?! ima tko hoće.... odošsmo mi malo do pravoslavnog....onda je nona opet išla na razgovor da bi joj svećenik rekao da može, ali da moramo dati svoj prilog župi.
i odmah se u trenutku mijenja spika.
i onda se ljudi grizu jer krste dijete, a ne misle ga voditi svake nedjelje u crkvu
a što je s djecom rođenom uz pomoć MPO?
moje dijete je MPO i MM
ako je crkva protiv MPO, kako ide njihovo krštenje?
moje dijete je MPO i MM se nije usudio reći to svećeniku jer je pretpostavio da neće htjeti krdtiti, a ja sam bila ljuta ko pas što mu nije rekao....ufrkario se...kao da mu to nije biuo dovoljan znak da ne trebamo krstiti dijete
najviše sam zato bila i protiv, znači moje dijete je STVAR, NO SADA KRŠTENA STVAR!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!Povraća mi se od svega toga......
Ide bez problema (bilo je o tome davno na Latinici), što je posve logično. Crkva je naime i protiv odnosa van braka, a ipak krsti djecu rođenu van braka.
Crkva nije protiv MPO već protiv popratnih pojava MPO - poglavito protiv toga da se zameci koji nisu usađeni u maternicu uništavaju ili prodaju (čitala sam o tome nedavno u Glasu koncila).
A začetnici topica želim puno sreće i mudrosti da joj se ova situacija ne odrazi loše na brak. Muževi često ni sami nisu na čistu kad su želje roditelja u pitanju.
Ne može, jer u obredu krštenja postoji jasna formulacija koju roditelji potvrđuju pred svećenikom i zajednicom da se oni (i kumovi) obvezuju odgajati dijete u kršćanskom duhu.
Jedino u slučaju braka između kršćanina i nekršćanina pri krštenju odgovornost pada na ovoga prvoga, dok ovaj drugi obećava da će prihvatiti taj odgoj.
ovo je totalni OT na ovu temu, ali se moram javit samo da ispravim navod koji nije tocan - Katolicka crkva je protiv svih oblika MPO pa cak i inseminacije odnosno svih postupaka koji ne ukljucuju bracni seks kao nacin zaceca
Ja ću bez filozofija reći samo svoje mišljenje temeljeno na svojem životnom iskustvu.
Krštenje je zaista BITAN sakrament u životu svakog katolika, pa pretpostavljam i roditelja TM. Trebaš ipak sagledati i njihovu stranu jer ako su zaista pravi vjernici onda, vjeruj mi, ideja da im unuk neće biti kršten je prava mora. Uslišite im tu molbu baš stoga što im to toliko znači, a vama baš ništa (osim možda kakvog financijskog izdatka). Ostalim stvarima, tipa odgoja u kršćanskoj vjeri, vjeronauka, itd. nemojte se zamarati. Dijete će samo kasnije odlučiti hoće li prakticirati vjeru ili ne, a ako hoće, u tome će mu pomoći baka i djed, kumovi, škola, Crkva!
[/b]
lexy , zar dijete ne bi trebalo biti na 1. mjestu?
neka starci budu kršćani : poštuju druge i njihove odluke
oni su odrasli ljudi i trebaju neke stvari o životu već znati, kao npr. ne upletati se u tuđe odluke niti nametati svoju volju u tuđoj kući
ovčice = €žalosno.
a što je s "dođite izgubljene ovčice" - valjda je svećenik to malo zaboravio kad su novčići u pitanju.
Jao lexy, a kaj ako mu starci u međuvremenu odu u Jehovine svjedoke i pozele ne znam kaj sa tim djetetom ?
Tvoj "problem" uopce nije problem...nemoj ga krstit i gotovo.
mi cemo krstit umu i to u mariji bistrici i u ostrogu!
katolički će bit katarina a pravoslavno marija.
i baš se veselim
pa ne može se 2x krstiti :?
kasno je, vrućina se uvukla u kući i nemrem zbog toga spavati, pa ću možda zvučati malo bitchy: Nataša, ženo božja, da li želiš krstiti dijete ili ne? Ako je odgovor ne, razgovaraj o tome s mužem. Ako on veli: meni je svejedno - kao što moj zna (što me generalno živcira), ti lijepo napravi po svome i kraj priče. Ma daj, koliko ti imaš godina? Te ja se ne želim zamjeriti ovom, te ja se ne želim zamjeriti onom ti si odrasla žena, imaš svoju obitelj i u svojoj kući ti si gazda. A njegovi će se već naviknuti na to, možda će se u početku ljutiti i kaj onda, pa će se lijepo i odljutiti.
O.k. možda i nije bila Nataša koja je začela ovo, ali to njonjkanje i jambranje joj što ću ja jadna, da li da krstim ili ne mi ide na živce, ako imaš neki dobar razlog (a to ne uključuje ja se ne bi štela zamjerati) krsti, ako ne nemoj krstiti - krštenje ti se uglavnom svodi na žderanje i pričanje gluposti, a ti letiš od jednog do drugog dok ti dijete plače - pa nahraniš dijete, pa letiš od jednog do drugog jer im što treba, pa i treba popričati, a dijete i dalje plače jer ne može spavati od buke. Koma, a još smo imali fakat mali broj uzvanika.
Ovo je i meni jako, jako čudno. Koliko je meni poznato značenje krštenja je isto i u katoličkoj i u pravoslavnoj vjeri!!!pa ne može se 2x krstiti :?
Da ti ipak malo porazgovaraš sa svećenikom Mama mia???
Juroslave, Pujica, dajte ovo malo pojasnite, možda ja dajem krivi savjet :?
Tko ovako shvaća krštenje, zaista, zaista je bolje da dijete ne krsti. Ozbiljno to mislim.
Ne može se krstiti dva puta. Znala sam to i prije, ali sad sam još utvrdila, jer je moja kći krštena prije posvojenja i to se ne može ponoviti bez obzira na promjenu identiteta. Ona je isti čovjek koji je već kršten. U praksi je to moguće jedino uz uvjet da se dvostruko krštenje zataji, a to stvarno nije dobro.Ovo je i meni jako, jako čudno. Koliko je meni poznato značenje krštenja je isto i u katoličkoj i u pravoslavnoj vjeri!!!pa ne može se 2x krstiti :?
Da ti ipak malo porazgovaraš sa svećenikom Mama mia???
Juroslave, Pujica, dajte ovo malo pojasnite, možda ja dajem krivi savjet :?
Pravila pisanja postova
