ovako stoje stvati:

negdje u svojim tinejdzerskim godinama sam prestala prakticirati vjeru i u biti sam jos tada odlucila da se ne zelim vjencati u crkvi, niti krstiti svoje dijete. odgajana sam u duhu vjere, ali nisam nikada bila forsirana da ''moram'' vjerovati u Boga i ici u crkvu. sve sam sakramente obavila...

a kod MM malo drugacije stoje stvari; njegovi su vjernici tipa - ide se svake nedjelje obavezno na misu -
njega su kao malog tjerali da ide u crkvu, valjda mu se to zamjerilo i kad je otisao na faks je prestao. u biti prije je isao samo zato jer je morao.

na kraju smo se mi vjencali u crkvi, zbog velikog pritiska njegovih i ja sam tu napravila jedan kompromis da svi ostanemo u dobrim odnosima.

a sada dolazi krstenje. ja svoga sina ne bih krstila, vec bih njemu prepustila taj izbor kad poraste. a mislim da bi ga MM krstio opet samo zbog njegovih, jer nas svaki dan ispituju kad cemo!!

ako sad opet popustim i krstim sina zbog necijih tudjih uvjerenja do kuda ce to ici? a ako ga ne krstim bit ce svadje...

sto ciniti...ni sama ne znam pa trazim savjete